Amerikanci odabrali pet najboljih ruskih tenkova

TASS
Američki portal naveo je pet najboljih ruskih tenkova.

Portal 19FortyFive.com objavio je pregled najboljih ruskih tenkova. Autor izdanja Caleb Larson podsjeća da je Rusija poslije raspada Sovjetskog Saveza naslijedila ozbiljan i vrlo raznovrstan "tenkovski park". U sovjetskoj tenkovskoj industriji cijenila se jednostavnost izrade koja doprinosi masovnijoj proizvodnji, a također jednostavnost u eksploataciji. Pored toga, ruski su tenkovi karakteristični i po tome što su kompaktni i nisu teški.

T-34

Tenk T-34 na Paradi Pobjede na Dvorskom trgu u Sankt-Peterburgu.

Kultni tenk T-34 pojavio se 1940. godine. Oklop u prednjem dijelu korpusa debeo je 45-47 mm, a strmi kut nagiba smanjivao je učinkovitost njemačkih protutenkovskih oruđa, naročito njemačkog modela Pak 36 kalibra 37 mm, za čije se projektile priča da su se odbijali kada udare u T-34.

Rani serijski modeli bili su teški 26 tona, što nije puno, i imali su šire gusjenice, a samim tim i bolju prohodnost.

Prvi modeli T-34 imali su top kalibra 76,2 mm koji je na početku rata bio učinkovit protiv njemačke oklopne tehnike. Krajem rata ukazala se potreba za montiranjem moderniziranog topa kalibra 85 mm.

T-34 je imao i nedostatke. Često se korpus pravio od nekoliko vrsta čelika koji nije uvijek bio propisno prekaljen. Zbog toga je oklop bio suviše krhak. Gusjenice su se često lomile, a bilo je problema i s kupolom zbog nekvalitetnih pogonskih dijelova.

T-54/55 

T-54

Tenkovi porodice T-54 konstruirani su poslije Drugog svjetskog rata s ciljem da se otklone nedostaci poznog T-34, a to je nedovoljno moćan top kalibra 85 mm i tanak oklop. Izvana su T-54 i T-55 vrlo slični.

Mehanički gledano, T-54/55 nije bio kompliciran i njime se relativno lako rukovalo. Imao je vrlo kompaktnu konstrukciju s dobrim odnosom snage i težine, a gusjenice su mu bile široke tako da je bio vrlo pokretljiv. S druge strane, niska silueta tenka podrazumijevala je manje komfora za sovjetske tenkovske posade. T-54/55 je imao top s ožlijebljenom cijevi kalibra 100 mm koji je bio suvremeno oružje kada se pojavio, ali po današnjim mjerilima nije dovoljno moćan.

Tenkovi porodice T-54/55 u velikom su se broju pravili za izvoz u zemlje Varšavskog pakta, Bliskog istoka i cijele Azije, a također u mnoge afričke zemlje. Relativna jednostavnost ovih tenkova omogućila je njihovu postepenu modernizaciju ojačavanjem oklopa i dodavanjem moćnijih osnovnih oruđa i moderniziranih motora. To je znatno produžilo njihov radni vijek. Tenkovi porodice T-54/55 primijenjeni su u mnogim suvremenim konfliktima i ratovima, na primjer, u Siriji, Libiji, Jemenu i Iraku. Zato se može reći da oni spadaju među tenkove koji su najprekaljeniji u borbama.

Porodica T-90 

Osnovni borbeni tenk T-90

T-90 je projekt iz doba kasnog Sovjtskog Saveza čiji je cilj bio zamijeniti zastarjele tenkove porodice T-64, T-72 i T-80. T-90 pomalo podsjeća na Frankensteina, a u suštini je to vrlo moderniziran korpus tenka T-72 s poboljšanim oklopom i kupolom tenka T-80 i istim osnovnim topom glatke cijevi i kalibra 125 mm. On ima sustav dinamičke zaštite i težak je 50 tona, što nije pretjerano. I pored nedostataka vezanih za pogon, T-90 i njegove varijante imaju bolje karakteristike od američkog M1, naročito s potencijalno boljim oklopom.

T-95

Ovo je možda i najubojitiji tenk u Rusiji. On zapravo postoji samo u jednom primjerku koji je njegov prototip. Projektiranje modela T-95 počelo je 1988. godine s ciljem da se nadmaše osnovni tenkovi NATO-a, kako po oklopu, tako i po vatrenoj moći. Osnovno oruđe moralo je biti masivno i imati kalibar 152 mm. Moglo je ispaljivati artiljerijske projektile, čime je omogućeno korištenje šireg asortimana i u teoriji je osigurana mogućnost otvaranja paljbe izvan polja direktne vidljivosti. Kupola T-95 narušila je tradicionalnu sovjetsku doktrinu jer je bila neobično visoka. To je omogućilo da se povećaju visina i kut nagiba oruđa, što je bilo neophodno za gađanje artiljerijskim projektilima. Pored toga, tenk je bio opremljen sustavom aktivne zaštite. Pa ipak, nije pušten u serijsku proizvodnju.

T-14 "Armata" 

T-14

Tenk T-14 "Armata" glavni je ruski borbeni tenk nove generacije. I pored toga što nije testirana u ratnim uvjetima, platforma T-14 ima nekoliko inovativnih konstrukcijskih rješenja zahvaljujući kojima je ovaj tenk potencijalno najubojitiji na svijetu.

U skladu s tradicionalnom sovjetskom konstrukcijom, T-14 je vrlo lagan za osnovni borbeni tenk. Naime, težak je samo 48 tona (pojedine varijante tenka M1 Abrams teške su preko 69 tona). Može se reći da je ovaj tenk i vrlo kompaktan, s obzirom na to da ima kupolu bez posade i da posadu čine samo tri čovjeka.

U običnim uvjetima eksploatacije moćni dizelski motor od 1500 KS osigurava tenku T-14 nevjerojatan odnos snage i težine, a to je 31 KS po jednoj toni (usporedbe radi, odnos snage i težine kod M1 je 23-27 KS po toni ovisno o varijanti). Zbog toga T-14 ima velike manevarske mogućnosti. S druge strane, toliko povećana snaga znatno skraćuje radni vijek motora.

T-14 ima tri nivoa zaštite. Posada se nalazi u oklopljenoj kapsuli. Kupola i korpus tenka pokriveni su dinamičkom zaštitom "Malahit" koja je specijalno napravljena da smanji učinak protuoklopnih projektila.

I naposljetku, T-14 ima sustav aktivne zaštite "Afganit" koji koristi dopler radar s aktivnom faziranom antenskom rešetkom (AFAR) za otkrivanje i presretanje projektila i raketa.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće