Amerikanci odabrali pet najboljih ruskih tenkova

Portal 19FortyFive.com objavio je pregled najboljih ruskih tenkova. Autor izdanja Caleb Larson podsjeća da je Rusija poslije raspada Sovjetskog Saveza naslijedila ozbiljan i vrlo raznovrstan "tenkovski park". U sovjetskoj tenkovskoj industriji cijenila se jednostavnost izrade koja doprinosi masovnijoj proizvodnji, a također jednostavnost u eksploataciji. Pored toga, ruski su tenkovi karakteristični i po tome što su kompaktni i nisu teški.

T-34

Tenk T-34 na Paradi Pobjede na Dvorskom trgu u Sankt-Peterburgu.

Aleksej Daničev/Sputnik

Kultni tenk T-34 pojavio se 1940. godine. Oklop u prednjem dijelu korpusa debeo je 45-47 mm, a strmi kut nagiba smanjivao je učinkovitost njemačkih protutenkovskih oruđa, naročito njemačkog modela Pak 36 kalibra 37 mm, za čije se projektile priča da su se odbijali kada udare u T-34.

Rani serijski modeli bili su teški 26 tona, što nije puno, i imali su šire gusjenice, a samim tim i bolju prohodnost.

Prvi modeli T-34 imali su top kalibra 76,2 mm koji je na početku rata bio učinkovit protiv njemačke oklopne tehnike. Krajem rata ukazala se potreba za montiranjem moderniziranog topa kalibra 85 mm.

T-34 je imao i nedostatke. Često se korpus pravio od nekoliko vrsta čelika koji nije uvijek bio propisno prekaljen. Zbog toga je oklop bio suviše krhak. Gusjenice su se često lomile, a bilo je problema i s kupolom zbog nekvalitetnih pogonskih dijelova.

T-54/55 

T-54

ITAR-TASS

Tenkovi porodice T-54 konstruirani su poslije Drugog svjetskog rata s ciljem da se otklone nedostaci poznog T-34, a to je nedovoljno moćan top kalibra 85 mm i tanak oklop. Izvana su T-54 i T-55 vrlo slični.

Mehanički gledano, T-54/55 nije bio kompliciran i njime se relativno lako rukovalo. Imao je vrlo kompaktnu konstrukciju s dobrim odnosom snage i težine, a gusjenice su mu bile široke tako da je bio vrlo pokretljiv. S druge strane, niska silueta tenka podrazumijevala je manje komfora za sovjetske tenkovske posade. T-54/55 je imao top s ožlijebljenom cijevi kalibra 100 mm koji je bio suvremeno oružje kada se pojavio, ali po današnjim mjerilima nije dovoljno moćan.

Tenkovi porodice T-54/55 u velikom su se broju pravili za izvoz u zemlje Varšavskog pakta, Bliskog istoka i cijele Azije, a također u mnoge afričke zemlje. Relativna jednostavnost ovih tenkova omogućila je njihovu postepenu modernizaciju ojačavanjem oklopa i dodavanjem moćnijih osnovnih oruđa i moderniziranih motora. To je znatno produžilo njihov radni vijek. Tenkovi porodice T-54/55 primijenjeni su u mnogim suvremenim konfliktima i ratovima, na primjer, u Siriji, Libiji, Jemenu i Iraku. Zato se može reći da oni spadaju među tenkove koji su najprekaljeniji u borbama.

Porodica T-90 

Osnovni borbeni tenk T-90

TASS

T-90 je projekt iz doba kasnog Sovjtskog Saveza čiji je cilj bio zamijeniti zastarjele tenkove porodice T-64, T-72 i T-80. T-90 pomalo podsjeća na Frankensteina, a u suštini je to vrlo moderniziran korpus tenka T-72 s poboljšanim oklopom i kupolom tenka T-80 i istim osnovnim topom glatke cijevi i kalibra 125 mm. On ima sustav dinamičke zaštite i težak je 50 tona, što nije pretjerano. I pored nedostataka vezanih za pogon, T-90 i njegove varijante imaju bolje karakteristike od američkog M1, naročito s potencijalno boljim oklopom.

T-95

T-95

Voennoe obozrenie

Ovo je možda i najubojitiji tenk u Rusiji. On zapravo postoji samo u jednom primjerku koji je njegov prototip. Projektiranje modela T-95 počelo je 1988. godine s ciljem da se nadmaše osnovni tenkovi NATO-a, kako po oklopu, tako i po vatrenoj moći. Osnovno oruđe moralo je biti masivno i imati kalibar 152 mm. Moglo je ispaljivati artiljerijske projektile, čime je omogućeno korištenje šireg asortimana i u teoriji je osigurana mogućnost otvaranja paljbe izvan polja direktne vidljivosti. Kupola T-95 narušila je tradicionalnu sovjetsku doktrinu jer je bila neobično visoka. To je omogućilo da se povećaju visina i kut nagiba oruđa, što je bilo neophodno za gađanje artiljerijskim projektilima. Pored toga, tenk je bio opremljen sustavom aktivne zaštite. Pa ipak, nije pušten u serijsku proizvodnju.

T-14 "Armata" 

T-14 "Armata"

Shutterstock

Tenk T-14 "Armata" glavni je ruski borbeni tenk nove generacije. I pored toga što nije testirana u ratnim uvjetima, platforma T-14 ima nekoliko inovativnih konstrukcijskih rješenja zahvaljujući kojima je ovaj tenk potencijalno najubojitiji na svijetu.

U skladu s tradicionalnom sovjetskom konstrukcijom, T-14 je vrlo lagan za osnovni borbeni tenk. Naime, težak je samo 48 tona (pojedine varijante tenka M1 Abrams teške su preko 69 tona). Može se reći da je ovaj tenk i vrlo kompaktan, s obzirom na to da ima kupolu bez posade i da posadu čine samo tri čovjeka.

U običnim uvjetima eksploatacije moćni dizelski motor od 1500 KS osigurava tenku T-14 nevjerojatan odnos snage i težine, a to je 31 KS po jednoj toni (usporedbe radi, odnos snage i težine kod M1 je 23-27 KS po toni ovisno o varijanti). Zbog toga T-14 ima velike manevarske mogućnosti. S druge strane, toliko povećana snaga znatno skraćuje radni vijek motora.

T-14 ima tri nivoa zaštite. Posada se nalazi u oklopljenoj kapsuli. Kupola i korpus tenka pokriveni su dinamičkom zaštitom "Malahit" koja je specijalno napravljena da smanji učinak protuoklopnih projektila.

I naposljetku, T-14 ima sustav aktivne zaštite "Afganit" koji koristi dopler radar s aktivnom faziranom antenskom rešetkom (AFAR) za otkrivanje i presretanje projektila i raketa.