Ruski Specnaz koji čuva predsjednika RF ima apsolutni pristup najnovijem i najnaprednijem oružju na tržištu naoružanja.
Ovo su dvije snajperske puške s kojima su operativci iz Putinovog osiguranja zabilježeni na fotografijama za vrijeme javnih događaja. Zamolili smo bivše snajperiste iz oružanih struktura koji su svojevremeno bili angažirani u Moskvi u sličnim javnim događajima da podijele s nama svoje iskustvo rada s ovim puškama i objasne zašto je među mnogobrojnim snajperskim puškama upravo ovo oružje izabrano za osiguranje visokih dužnosnika.
ORSIS T-5000
Vitaly V. Kuzmin/vitalykuzmin.net
Snajperska puška ORSIS T-5000 napravljena je 2011. godine u poduzeću "ORSIS" u vojne i policijske svrhe. Bila je predstavljena kao jedno od najpreciznijih oružja na tržištu koje 3 metka kalibra .308 Win sa 100 metara rasipa na 1,5 cm.
Oružane strukture brzo su kupile jedan broj pušaka T-5000 za svoje snajperiste čim su se one pojavile na tržištu, a godinu dana kasnije elitne jedinice "Alfa" FSB-a s ovim su puškama pobijedile na međunarodnom natjecanju.
"Ispostavilo se da su ove puške preciznije od austrijskih SSG 08 kompanije Steyr-Mannlicher koje su ranije bile kupljene za ruski Specnaz. Mnogi ne znaju da tijekom 1990-ih i 2000-ih u Rusiji nije bilo kvalitetnih snajperskih pušaka pa je vojno zapovjedništvo bilo prisiljeno kupovati ih u inozemstvu", rekao je za portal Russia Beyond bivši snajperist FSB-a Ivan Aleksejev.
Po njegovim riječima, "ORSIS" je bila jedna od prvih kompanija koje su se pojavile na ruskom tržištu oružja krajem 2000-ih kada su cijene nafte naglo skočile pa su utjecajni ljudi s novcem shvatili da je to pogodan trenutak za investiranje u privatnu proizvodnju oružja i stvaranje pušaka koje bi mogle biti konkurencija snajperskom oružju strane proizvodnje.
"Ljudima u vojnom vrhu nije se svidjelo što su za svoje jedinice morali kupovati strane puške i streljivo kako bi mogli braniti visoke dužnosnike."
T-5000 je vizitkarta kompanije "ORSIS". Ova puška ju je puška proslavila i čak je bila na jedan korak od odluke da bude prihvaćena u vojsci umjesto SVD koja je već odslužila svoje. Međutim, birokracija, lobiranje i konflikti interesa iza zatvorenih vrata onemogućili su takav razvoj događaja, tako da je još uvijek otvoren ugovor o konstruiranju ruske snajperske puške "novog doba" za vojsku, kao i njezina integracija u borbenu opremu "Ratnik-2".
T-5000 se prodaje u cijelom svijetu i može se naći kod amatera, a također tu i tamo u rukama specijalnih jedinica širom svijeta, uglavnom na Bliskom istoku i Jugoistočnoj Aziji gdje je biznis ruskih oružara duboko ukorijenjen.
Par riječi o T-5000. Ona se ručno puni, ima klizni zatvarač i dva prednja zuba za bravljenje. Napravljena je od aluminijske legure sa sklopivim zglobovima, napravljenim od prekaljenog nehrđajučeg čelika i dizajnirana da ostane čitava i funkcionira čak i s kalibrima koji mogu najviše oštetiti pušku prilikom trzaja.
"Ovo oružje ima prilično mali i blag trzaj u usporedbi sa sovjetskim snajperskim puškama SVD prethodne epohe. Od nedostataka bih spomenuo nekoliko dijelova od polimera. Po mom bi mišljenju mehanizam za okidanje mogao biti mekši", istaknuo je Aleksejev.
SV-98
SV-98 je jedna od prvih snajperskih pušaka koje su napravljene poslije raspada Sovjetskog Saveza. Konstruirana je u jednoj podružnici Koncerna "Kalašnjikov" i odmah je prihvaćena u ruskim specijalnim jedinicama jer im je za operacije bila krajnje potrebna suvremena snajperska puška. Koristile su je i službe za osiguranje visokih dužnosnika.
Kao i sve ostale ruske snajperske puške, SV-98 je promovirana s namjerom da zamijeni snajpersku pušku SVD. To se, međutim, nije dogodilo, ali su je zatim kupile specijalne jedinice.
Ja sam osobno vidio te snajperske puške na zatvorenim natjecanjima Specnaza u Čečeniji, u jednoj od najpoznatijih regija naše zemlje gdje se u prtljažniku svakog automobila može pronaći automat.
Ova puška je, za razliku od suvremenog snajperskog oružja, napravljena s drvenim kundakom koji se natapa vodom i poslije kiše može čak i nabubriti. Najprije je koristila streljivo iz doba Ruskog Carstva kalibra 7,62x54 mm koje nije pogodno za precizno gađanje malih meta s udaljensoti od 300 metara.
Kasnije verzije modela SV-98 dobile su NATO metke kalibra .308 Win i .338 LM pa su postale preciznije.
I pored svega toga, oružje još uvijek ima niz nedostataka, rekao je za Russia Beyond časnik Specnaza koji je htio ostati anoniman.
"Najvažnije u snajperskoj pušci su cijev i streljivo. Tvorci ovog oružja ispravili su problem sa streljivom, ali je cijev i dalje problematična. Unutrašnja ožljebljenja cijevi (koja su odgovorna za balistiku metka) ponekad su pravilno formirana, a ponekad inženjeri ne posvećuju dovoljno pažnje svom poslu. To znači da kupujete mačka u vreći", rekao je spomenuti časnik.
Njemu se ne sviđa ni okidač. On kaže da je okidač grub kao na sovjetskoj pušci SVD i da nije pogodan za specijalne operacije.
"Možda je on dovoljno dobar za vojsku, ali ako jedinica ima novca, onda zapovjedništvo svojim snajperistima kupuje druge puške", istaknuo je on.
On je ujedno istaknuo da se SV-98 može okarakterizirati kao oružje za strijelce koji tek počinju svoju snajpersku karijeru.
"Ovo je oružje s vremenom evoluiralo i postalo bolje u usporedbi s verzijama s kraja 1990-ih. Inženjeri su mu dodali podesivi aluminijski okvir. Tako je ona postala preciznija ali ipak još uvijek na tržištu ima boljih pušaka", dodao je on.
Pored svih nedostataka spomenutih u izjavi korisnika ove puške koju je on kasnije zamijenio naprednijim snajperskim puškama, SV-98 ima svoju namjenu i potpuno odgovara početnicima. Rusija u svojim arsenalima ima na desetke tisuća pušaka SV-98. Njih svaki strijelac koristi kada uvježbava gađanje ciljeva s udaljenosti veće od jednog kilometra.
On tako usavršava svoje razumijevanje balistike metka i izračunavanje utjecaja metka na preciznost. Tek kasnije, kada stekne rutinu, prelazi na savršenije snajperske puške napravljene u Rusiji ili inozemstvu.