Koja snajperska puška može zamijeniti sovjetsku pušku SVD?

Kalashnikov
To bi mogla biti prva vojna snajperska puška na kojoj vojnik usred oružanog sukoba za jednu minutu može promijeniti kalibar i vatrenu moć.

Ruska vojska odavno traži novu efikasnu pješadijsku snajpersku pušku kojom će zamijeniti zastarjeli model SVD napravljen još tijekom 1960-ih. Postoji čitav niz potencijalnih kandidata za "novu snajpersku eru". Među njima su snajperska puška Čukavina (SVČ) koncerna "Kalašnjikov", Orsis T-5000, DVL-10 kompanije Lobaev Arms i poluautomatska snajperska puška SK-16 koja se nedavno pojavila te se znatno razlikuje od svojih rivala.

To je oružje s modularnom konstrukcijom koja omogućava da se u tijeku oružanog okršaja promijeni kalibar. Puška se podešava "prema korisniku i u skladu sa zadacima" neposredno na bojnom polju. Vojnik brzo može zamijeniti cijev, pa čak i promijeniti kalibar, i tako povećati borbenu moć u skladu s trenutnim potrebama.

Prednosti i mane

SK-16 ima nišan postavljen na čeličnu Picatinny šinu koja služi i za pričvršćivanje cijevi i mehanizma zatvarača. Slično je rješenje primijenjeno i u modelu AKV-521 (o njemu čitajte u ovom članku portala Russia Beyond). Da bi se "u poljskim uvjetima" promijenio kalibar nije potrebno ponovo opaliti.

„"Ova funkcija omogućava da se u tijeku borbe na licu mjesta znatno poveća ili smanji borbena moć oružja. Puška može imati kalibar .308 Win ili nadograđeni kalibar .338 LM. Time je omogućeno da se poveća (ili smanji) daljina gađanja od 600 do 1800 metara. Tako su dobivene dvije puške u jednoj", rekao je za Russia Beyond Ivan Krudrjašov, bivši snajperist specnaza.

Snajperistima u ruskoj vojsci bit će zanimljivo što poluautomatski model SK-16 djeluje po automatskom principu.

Na ovom je oružju cijev pričvršćena samo za nišansku šinu tako da ni prednji rukohvat ni plinski mehanizam ne utječu na nju prilikom paljbe. Kod modela SK-16 skupljač pritiska za automatsko djelovanje dolazi poslije sustava za oslobađanje barutnih plinova i samim se tim potpuno otklanja vibracija cijevi prilikom kretanja metka kroz nju.

Rukohvat ne prati nosač zatvarača prilikom paljbe, ali u slučaju zaglavljivanja metka omogućava da se on sigurno fiksira i izbaci.

Sljedeća je funkcija otvor za izbacivanje čahura i s desne i s lijeve strane s regulatorom pravca izbacivanja čahura. S ovom je funkcijom daleko lakše otvarati vatru iz zatvorenih prostora kao što su automobili ili prozorsko okno. Ova opcija je pogotovo dragocjena za ljevoruke snajperiste.

Najupadljivija karakteristika konstrukcije je vraćanje cijevi i sanduka s rukohvatom. To se široko primjenjuje kod artiljerijskih oruđa kao i na olimpijskim pištoljima i puškama, ali je krajnje rijetko kada je riječ o vojnom streljačkom oružju.

Sve ove funkcije imaju cilj minimalizirati pomicanje cijevi i nišana poslije svakog pucnja. Idealna je varijanta kada snajperist jasno vidi rezultat gađanja i može brzo nanišaniti i opaloti. Križić nišana ne treba se pomaknuti s cilja poslije pucnja. Samo takva taktika jamči maksimalnu efikasnost paljbe automatske puške.

Hoće li ovo biti glavna puška ruskih snajperista? 

Eksperti skeptično procjenjuju šanse modela SK-16 da postane glavna pješadijska snajperska puška u narednom razdoblju.

"Pješadijska snajperska puška ne treba biti komplicirana. Ona treba biti čvrsta, podnositi prašinu i vodu, biti jednostavna za rukovanje i efikasno likvidirati neprijatelje na udaljenosti od 500 metara. SK-16 je osjetljivo oružje. Ono zahtijeva pravilno rukovanje. Njime se ne može rukovati neprofesionalno", rekao je Viktor Murahovski, glavni urednik časopisa Arsenal Otečestva.

Po njegovim riječima, puška SK-16 mogla bi biti odlična dopuna u arsenalu jedinica specnaza ili novo omiljeno oružje civila koji se profesionalno bave streljaštvom. On smatra da ova puška nije za loše obučene vojnike.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće