"Objekt 150": Kako je SSSR napravio jedini raketni tenk na svijetu

Raketni tenk IT-1.

Raketni tenk IT-1.

Vitalij V. Kuzmin
U razdoblju od 1960. do 1972. na poligonu Kubinka vrlo se intenzivno testirala domaća i strana oklopna tehnika.

Početak šezdesetih nije bio najpogodnije vrijeme za harmoničan razvoj Oružanih snaga Sovjetskog Saveza, jer je Nikita Hruščov bio opsjednut raketama, pa su zbog toga potisnuti mnogi drugi pravci razvoja vojne tehnike. To se, između ostalog, ticalo i artiljerije, pa čak i tenkova.

Konstruktorima je naloženo da naprave tenk naoružan isključivo raketama, a treba imati u vidu da početkom 1960-ih Rusija nije imala kvalitetno navođeno raketno oružje. Pa ipak, napravljeno je i testirano nekoliko modela raketnih tenkova na bazi T-60 i T-64. Ispostavilo se da je optimalna varijanta "Objekt 150" na bazi tenka T-62. On je čak pokazan i generalnom sekretaru Hruščovu, koji je posjetio Kubinku u rujnu 1964., neposredno prije nego što će biti smijenjen sa svih funkcija. Ta je demonstracija predstavljala trijumf "Objekta 150", no umalo se tragično odrazila na čitavu tenkovsku industriju.

Tada su u pokretu ispaljene tri rakete i one su s udaljenosti od 3000 metara pogodile i uništile tri tenka koja su poslužila kao mete te su također bila u pokretu. Odmah je sutradan Hruščov izjavio da je "jučer vidio kako se tenkovi učinkovito uništavaju s velike udaljenosti te nam, prema tome, tenkovi nisu ni potrebni kada imamo takve protutenkovske rakete".

Nakon detaljnih komparativnih testiranja 1967. godine preporučeno je da "Objekt 150" postane dio arsenala s oznakom IT-1 (istrebljivač tenkova), pa još i s prijetećim nazivom "Drakon". Stroj je bio u serijskoj proizvodnji od 1968. do 1970. godine. Napravljeno je ukupno 110 primjeraka. Tenk je imao sustav navođenja raketa pomoću radioveze i mogao je gađati iz mjesta ili u pokretu s udaljenosti od 300 do 3000 metara danju i od 1000 do 1500 metara noću.

IT-1 je prvi i jedini tenk na svijetu koji je uvršten u vojni arsenal iako kao streljivo koristi isključivo rakete.

Treba istaknuti da su se tijekom 1960-ih vrlo intenzivno testirale karakteristike borbenih strojeva u svim klimatskim i prirodnim zonama SSSR-a. Današnji tenkisti po tom pitanju mogu samo zavidjeti svojim prethodnicima.

U znanstveno-istraživačkim radovima i testiranjima tih godina najveća je pažnja posvećena tenku T-64, koji je konstruirao legendarni Aleksandar Morozov. To je bio tenk potpuno nove, druge generacije poslijeratnih strojeva, i bio je revolucionaran u svemu. Vjerojatno se zbog toga i testiranje obavljalo s mnogo poteškoća i s otkazivanjem gotovo svih sustava i pogonskih sklopova, prije svega na motoru, transmisiji i mehanizmima koji omogućavaju kretanje.

Taj model T-64 nije ni usavršen tako da bude prihvatljiv, pa su pokrenuti drugi projekti, koji su danas poznati kao T-72 i T-80. Pa ipak, upravo su na tenku T-64 prvi put realizirane tehničke ideje koje su kasnije iskorištene i u modelima T-72, T-80 i T-90.

Tada je napravljen i sveobuhvatno testiran prvi troslojni kombinirani oklop na svijetu, koji je znatno pojačao zaštitu tenka, a postavljena je i zaštita od radijacije s vanjske i unutarnje strane kupole tenka. Ona je ujedno učinkovito štitila posadu i od gelera u slučaju da projektil probije oklop.

Za tenk T-64A napravljen je prvi navođeni aktivno-reaktivni projektil "Kobra", na čijoj se bazi kasnije stvaralo učinkovitije navođeno raketno oružje za modele T-72 i T-80.

Također treba spomenuti i dvotaktni petocilindrični bokser motor 5TDF. On se iz više razloga nije kasnije pravio u većem broju, ali su njegove karakteristike bile i ostale izuzetne. Ovaj je tenkovski dizelaš stvarao snagu od 700 konjskih snaga (s tim što cilindri na 5TDF imaju zapreminu od svega 13,6 litara). To su i danas izuzetni pokazatelji, a 1955. godine tako je nešto bilo fantastično.

Za testiranje motora 5TDF u Kubinki su napravljeni specijalni štandovi gdje je motor testiran s maksimalnim brojem obrtaja. Ispostavilo se, međutim, da motor ima više nedostataka nego prednosti, i ti nedostaci su prije svega bili vezani za tehnologiju i kulturu serijske proizvodnje motora.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće