Najgori sovjetski tenkovi u Drugom svjetskom ratu

T-35 na paradi, Crveni trg, Moskva.

T-35 na paradi, Crveni trg, Moskva.

MAMM/MDF/russiainphoto.ru
Neki su od ovih tenkova dobro poslužili tijekom 1930-ih, ali su već zastarjeli u vrijeme nacističke invazije, a neki su bili loši čim su napravljeni.

1. T-26

Preko 10 000 lakih tenkova T-26 suočilo se s njemačkom vojskom u lipnju 1941. godine. Oni su bili glavna udarna sila Sovjetskog Saveza tijekom 1930-ih, ali su već zastarjeli kada su Nijemci pokrenuli operaciju "Barbarossa".

Laki pješadijski tenkovi T-26. Vojna parada u Kujbiševu 7. studenog 1941.

Naoružan topom kalibra 45 mm, T-26 je bio učinkovit protiv Pz. I, Pz. II i Pz. 38 (t), ali potpuno nemoćan protiv naprednijih neprijateljskih tenkova i gotovo svih vrsta njemačke protutenkovske artiljerije.

U prvim mjesecima rata na tisuće tenkova T-26 je izgubljeno u borbi zbog tehničkih kvarova. Većini je bio potreban kapitalan remont za koji nije bilo vremena.

Sovjetima je više odgovaralo ne popravljati pokvarene T-26 i zamijeniti ih novim tenkovima T-60 i T-70, a ispravne T-26 prebaciti na "mirnije" dijelove ratišta, kakav je, primjerice, bio sovjetsko-finski front . Pored toga, preko 1000 tenkova T-26 sudjelovalo je u zajedničkoj sovjetsko-britanskoj intervenciji u Iranu u kolovozu 1941.

T-26 je korišten u borbama do posljednjih dana Drugog svjetskog rata, između ostalog i u sovjetskim operacijama protiv Japanaca. Što se tiče većih bitaka, posljednji put su ovi tenkovi primijenjeni u operaciji "Prsten" početkom 1943., kada je u Staljingradu uništena njemačka Šesta armija.

2. T-60

T-60 je, za razliku od zastarjelog T-26, bio jedan od novijih sovjetskih tenkova u vrijeme nacističkog napada na SSSR. Konstruiran je u kolovozu 1941. godine i već je narednog mjeseca bio u serijskoj proizvodnji.

Padobranci Crvene armije na lakom tenku T-60 u ofenzivi na Brjanskom frontu tijekom Velikog domovinskog rata.

Međutim, "novi" ne znači uvijek i "dobar". T-60 nije mogao izmijeniti odnos snaga u ratnom konfliktu. Automatski top ŠVAK kalibra 20 milimetara na ovom tenku nije predstavljao veliku opasnost za neprijateljske oklope, a njegov vlastiti oklop su lako probijali i najslabiji njemački tenkovi i artiljerijski projektili.

Pored toga, imao je motor na benzin, tako da su ovi tenkovi bili lako zapaljivi. Tenkisti su mu čak smislili i naziv: "zajednička grobnica za dvojicu".

Automatski top ŠVAK je u Staljingradskoj bitci poslije nekoliko ispaljenih projektila često otkazivao zbog prašine. U tim se situacijama T-60 nastavio boriti samo pomoću mitraljeza, i tada po učinku nije bio bolji od tenkova iz Prvog svjetskog rata.

Od kraja 1942. godine T-60 se uglavnom koristio kao nosač streljiva za tenkove T-34 i KV.

3. T-35

Ovo je jedini tenk na svijetu s pet kupola koji je pušten u serijsku proizvodnju. T-35 je tijekom 1930-ih bio najjači sovjetski tenk. Često su ga nazivali "kopnenim razaračem".

Teški tenk T-35

Imao je jedan top kalibra 76,2 mm, dva topa kalibra 45 mm i mitraljeze. S tim naoružanjem bi mogao napraviti pakao u svom okruženju, ali mu je upravo to moćno oružje bilo Ahilova peta, jer zapovjednik posade nije mogao učinkovito kontrolirati paljbu iz svih pet kupola.

Nekada svemoćan, a početkom 1940-ih potpuno zastario, tenk T-35 je bio nezgrapna grdosija teška 58 tona koja se na neravnom terenu kreće brzinom od 14 kilometara na sat. Njegov oklop, debeo samo 20 milimetara, bio je lak plijen za tadašnju neprijateljsku artiljeriju.

Kada je počeo rat protiv Trećeg Reicha, sovjetska vojska je imala 49 ovih glomaznih zvijeri. Ti tenkovi su većinom izgubljeni u borbama u zapadnoj Ukrajini, a samo nekoliko njih je sudjelovalo u bitci za Moskvu. Zanimljivo je da je T-35 posljednji put primijenjen u vatrenom okršaju upravo na strani Wehrmachta, kada su Nijemci u bitci za Berlin 1945. godine iskoristili trofejni primjerak ovog tenka. I on je u toj borbi uništen.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće