"Leteća bačva", divovski avion koji je prevozio svemirske brodove (FOTO)

Vladimir Jacina/TASS
Kako na gotov avion postaviti teret koji nadmašuje njegove razmjere i učiniti da sve to poleti?

Bilo je to 1973. godine, kada su Sovjeti najavili svoj najskuplji i najveći projekt u osvajanju svemira: "Buran". Brod za višekratne letove u svemir trebao je biti nešto nalik na današnji "Crew Dragon" Elona Muska. Ali ambiciozni je projekt zahtijevao ništa manje ambicioznu infrastrukturu. Između ostalog, postavljalo se pitanje: kako teški "Buran" i nosač raketa prebaciti iz tvornica na kozmodrom Bajkonur u kazahstanskoj stepi? 

Radi se o tome da u vrijeme kada je "Buran" napravljen i bio spreman za testiranja još uvijek nije postojao teški transportni avion. Naime, "Mrija", najveći avion na svijetu, još je bio u fazi projekta.

Nije bilo realno da se svi tehnički procesi obave u blizini kozmodroma, s obzirom na to da je svemirska industrija bila razbacana širom zemlje. Prijevoz željeznicom također nije dolazio u obzir zbog veličine vlakova i ekstremnih razmjera tereta, a prijevoz po vodi bio je preskup.

Zato se početkom 80-ih pojavila ideja da se napravi privremeni teški transportni avion za prijevoz "Burana". Odlučeno je da bude izrađen na bazi transportne verzije prvog sovjetskog strateškog bombardera 3M-T, koji je već preko 30 godina osigurava nuklearni paritet SSSR-a i SAD-a.

Radi toga je modificiran i ime mu je promijenjeno u "VM-T Atlant". Neslužbeno je prozvan "leteća bačva", zbog trupa iznad kojeg se pričvršćivao okrugli teretni kontejner.

Međutim, maksimalna težina koju je mogao uzeti na svoja "pleća" bila je 50 tona, što je bilo manje od težine sklopljenog "Burana". Zato se s ovoga trebao skinuti dio opreme kako bi mu se težina smanjila na 45 tona. 

Ubuduće su se na Bajkonur trebali prevoziti tereti teški do 200 tona, a čak je i 50 tona već izazivalo sumnju. Radilo se, naime, o avionu koji nije bio specijalno projektiran za taj zadatak. 

Veliki teret na "plećima" "Atlanta" snažno je utjecao na njegovu aerodinamiku. Zato su svi probni letovi održani uz veliku neizvjesnost. Za svaku vrstu tereta određivao se njegov najbolji raspored na trupu i proračunavala se stabilnost aviona. Mnogi su mislili da takva divovska konstrukcija uopće neće uzletjeti. 

Pa ipak, "Atlant" se dobro pokazao i od 1981. godine počeo uspješno prevoziti terete. Postojala su ukupno dva aviona koja su izvela oko 150 probnih i komercijalnih letova. 

Usput, "Atlant", koji je zamišljen kao privremena varijanta za prijevoz "Burana", na kraju je bio njegov jedini "prijevoznik". Svemirski program "Energija-Buran" stopiran je 1993. godine. Sam "Buran" je pritom samo jedom odletio u svemir. Dok leteći kozmodrom "Mrija" nikada nije vršio svoju prvobitnu namjenu, nego je korišten za prilično neočekivane zadatke kao što su prijevoz žirafa ili jahti španjolskog kralja. 

A dva "Atlanta" su otada ostala bez posla. Jedan primjerak se nalazi na aerodromu kod Rjazanja, a drugi u gradu Žukovski kod Moskve, odakle povremeno odlazi na Moskovski međunarodni zrakoplovno-svemirski salon (MAKS) kao statični izložak.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće