Kovačnica sovjetske avijacije: Iz povijesti korporacije MiG

Sve je počelo daleke 1939. Krajem tridesetih je ratno zrakoplovstvo Sovjetskog Saveza već imalo bogato iskustvo vođenja zračnih bitaka. U Španjolskoj su sovjetski piloti ratovali protiv najboljih asova Luftwaffea, a protiv Japanaca su se borili na Dalekom istoku u pograničnim sukobima 1938.-1939. godine.

Tada su ruski stručnjaci imali priliku upoznati se s najboljim modelima njemačke avionske tehnike te su shvatili da tihi avioni za niske letove već pripadaju prošlosti. Budućnost je pripadala novim lovcima koji lete visoko brzinom od nekoliko stotina kilometara na sat. U to vrijeme se u Sovjetskom Savezu nije proizvodilo ništa slično. Tada je donesena odluka da se na bazi Moskovske tvornice aviona osnuje novi konstruktorski biro koji će konstruisati potpuno novi tip aviona.

Na čelo biroa su postavljeni iskusni inženjeri. Za direktora je imenovan A. I. Mikojan, a zamjenik mu je bio M. J. Gurevič. Obojica su ranije radila u jednom od najboljih sovjetskih konstruktorskih biroa pod rukovodstvom N. N. Polikarpova. I drugi važniji kadrovi su preuzeti iz istog biroa.

Polikarpov je sa svojim kolegama tada već radio na konstruiranju novog lovačkog aviona koji je u radnoj dokumentaciji nosio naziv I-200. Mikojan i Gurevič su prikupili sve njihove nacrte, usavršili postojeću maketu aviona i predložili model koji se suštinski razlikovao od svega što je dotad proizvodila sovjetska vojna industrija. Zadatak je ispunjen u rekordnom roku.

I-200.

MiG

Lovac je poletio već u travnju 1940. godine. Prvi njegov let je bio vrlo upečatljiv. Model je dorađen i u prosincu 1940. je pušten u serijsku proizvodnju pod nazivom MiG, što je skraćenica od prvih slova prezimena dvojice konstruktora.

Samo nekoliko mjeseci kasnije Mig-1 je zamijenjen modelom MiG-3, koji je bio još brži i mogao je letjeti na većoj visini. U prvim godinama Drugog svjetskog rata to je bio najsavršeniji lovački avion u arsenalu ratnog zrakoplostva Crvene armije. Bio je prvi i po broju proizvedenih primjeraka. Naime, do 1942. godine je bilo napravljeno 3000 letjelica ovog modela.

MiG-3

MiG

Međutim, već 1942. je njegova proizvodnja praktički obustavljena, jer je sovjetska industrija imala velike gubitke i nije mogla osigurati ddovoljan broj složenih motora za ove strojeve. Moskovska tvornica aviona je evakuirana na Volgu, u grad Kujbišev, a tamo nije bilo moguće u potpunosti obnoviti složeni lanac proizvodnje migova. Problem je riješen tek kada je tvornica ponovo vraćena u Moskvu.

Ali u Moskvi je sovjetske inženjere čekao novi problem. U bitkama protiv njemačke avijacije postalo je jasno da treba prijeći na mlazne motore, koji će omogućiti da se znatno uveća brzina aviona. Taj zadatak je povjeren Mikojanu i Gureviču. Godine 1946. u zrak se podigao MiG-9, prvi sovjetski avion na mlazni pogon.

Već godinu dana kasnije konstruktori su napravili novi lovac na mlazni pogon s oznakom MiG-15. On je prvi razvio brzinu veću od 1000 km/h. Model MiG-15 zauzima prvo mjesto u svijetu po broju proizvedenih letjelica. U deset je godina napravljeno 15 500 ovih aviona, a posljednja letjelica ovog modela je tek 2006. godine povučena iz upotrebe u ratnom zrakoplovstvu Albanije.

MiG-15

AP

Mikojanov konstruktorski biro je tijekom 1950-ih intenzivno usavršavao popularni model, tako da je MiG-17 već probio zvučni zid, a MiG-19 se približio brzini od 1500 km/h. Međutim, pravi prodor je nastupio tijekom narednih 20 godina.

Najprije je s trake sišao Mig-21. U klasi nadzvučnih aviona ovaj model je prvi u svijetu po broju proizvedenih letjelica. Za njega je karakteristična trokutasta konfiguracija krila. U različitim razdobljima su MiG-21 posjedovale vojske preko 60 zemalja.

MiG-21

AP

Krajem 1960-ih su sovjetski inženjeri osmislili novi MiG, koji se mogao mjeriti s tadašnjim najsuvremenijim američkim avionima. Naime, stari modeli su imali manji radijus kretanja i lošije naoružanje od američkih. Taj nedostatak je 1980-ih otklonio lovac MiG-29. On se mogao koristiti i kao bombarder, s obzirom na to da mu je nosivost bombi preko 2 tone, a može nositi i projektile s nuklearnim bojevim glavama. Pa ipak, MiG-29 je prije svega lovački avion. Pilot se u njemu može podići na visinu od 18 km i razviti brzinu od 2400 km/h, a radijus leta mu je 1400 km.

U sovjetskom razdoblju je popis proizvoda poduzeća MiG bio vrlo velik. Na tom popisu je, primjera radi, bio i model MiG-105. On je zamišljen kao orbitalni svemriski brod koji može izvršiti raketni udar sa Zemljine orbite.

MiG-105

MiG

Konstruktorski biro koji su nekada osnovali Mikojan i Gurevič danas se sasvim zasluženo smatra jednim od vodećih poduzeća ruske avionske industrije.