Iznad svih: Zanimljivosti iz života zmaja-aviona MiG-25

Bitka s valkirama

Trebalo je da MiG-25 (Foxbat prema klasifikaciji NATO-a) bude odgovor na hipotetsku opasnost od strane američkog nadzvučnog bombardera B-58 i njegovih moderniziranih nasljednika, koji su bili u stanju probiti obranu protuzračne obrane i nanijeti nuklearne udare. Lovci-presretači koje je SSSR imao nisu im mogli učinkovito parirati po svojim brzinskim i visinskim karakteristikama.

Štoviše, nisu mogli ništa učiniti u nebeskim visinama ni s nadzvučnim izviđačkim avionom Lockheed SR-71, koji ima brzinu krstarenja M=2,8. A strateški bombarder XB-70 Valkyrie nije davao nikakve šanse avionima MiG-21 i Su-15 koji su se tad nalazili u naoružanju. Projektantima aviona MiG-25 pošlo je za rukom „zaletjeti“ avion do brzine 3 000 km/h i podići do 23.000 metara, što ga je po karakteristikama učinilo usporedivim s „Valkirom“. Istina, do suprotstavljanja ovih dvaju zrakoplova nije ni došlo, budući da nije počela serijska proizvodnja XB-70.

Global Look Press

Superpresretač

Konstrukcija zmaja-aviona MiG-25 nije ranije viđena u svjetskom lovačkom zrakoplovstvu. Avion je opremljen ravnim bočnim usisnicima zrakom s horizontalnim klinom, ima dva vertikalna stabilizatora na repu i tanko trapezno krilo male vitkosti. Dva motora su raspoređena pored repnog dijela trupa aviona. Ovakva geometrija je omogućila zalet mašine do rekordnih tadašnjih brzina i postizanje prihvatljive manevarske sposobnosti za ovu klasu letjelica.

Avionska radio-elektronska aparatura prvi put je omogućila da se presretač uputi na cilj u poluautomatskom režimu, što je s obzirom na očekivane brzine približavanja bilo jednostavno potrebno: obični ljudski refleksi jednostavno nisu stizali odreagirati.

Toplotna barijera

Budući pri brzinama koje premašuju 2,5Ma dolazi do velikog zagrijavanja konstrukcije aviona do temperature 300-400 stupnjeva °C, bilo je nemoguće koristiti tradicionalne materijale za izradu korpusa aviona MiG-25. Jedna od varijanti bio je titanijum, na kojem su se Amerikanci i zaustavili. Ipak, ruski projektanti su se odlučili za čelik, koji je na kraju činio 80% od ukupne mase konstrukcije. Ostalo odlazi na legure titanijuma i aluminijumske legure koje su otporne na toplotu.

U konstrukciji zmaja bilo je 5 km zavarenih spojeva i 1,4 milijuna zavarenih točaka i zakivaka. O kvalitetu radova govori i činjenica da su za godinu dana zavarivačkih radova pri ukupnoj dužini šavova od 450 km bila primjećena samo dva minimalna curenja goriva. Neočekivani dodatni učinak novog materijala odnosio se na nevjerovatnu pogodnost aviona za popravke – zavarivanje se moglo vršiti direktno na samoj stajanci.

Glavobolja američkih kongresmena

Razvijanje presretača i njegova testiranja odvijala su se u strogo povjerljivim uvjetima. Svijetu je prvi put predstavljen 9. srpnja 1967. na aero-paradi u Domodedovu povodom Dana ratnog zrakoplovstva. Četiri presretača u brišućem letu proletjela su iznad tribina. Spiker je priopćio da ova nova mašina može razviti brzinu od 3 000 km/h.

To je bila velika novost za Zapad, i to vrlo neugodna. U vezi s time je čak održano izvanredno zasjedanje u Kongresu SAD-a, što je doprinijelo ubrzanju radova na pravljenju lovaca-presretača nove klase F-14 i F-15. Oba imaju istu shemu kao i MiG-25 s dva vertikalna stabilizatora, ali pomalo zaostaju i po brzini i po visini leta.

Izdaja kao stimulans

U rujnu 1976. poručnik Viktor Belenko je avionom MiG-25P s dalekoistočnog vojnog aerodroma prebjegao u Japan i sletio na otok Hokaido, gdje je zatražio politički azil. Avion je bio rastavljen na dijelove i proučen od strane američkih stručnjaka. A mjesec i pol dana poslije toga je na zahtijev sovjetskog Ministarstva vanjskih poslova bio vraćen u dijelovima.

Izdaja sovjetskog oficira nanijela je ozbiljnu štetu SSSR-u. Istovremeno postoji i pozitivna strana: izdaja je doprinijela poboljšanju borbene spremnosti presretača. Budući da je potencijalni protivnik saznao tajne u vezi s radom elektronike, onda je na proizvedenim avionima zamijenjena čitava elektronska oprema. Lovac je dobio savršenija sredstva za uočavanje i praćenje ciljeva te je bio nazvan MiG-25PD.

Iznad svih

Na avionu MiG-25 postavljeno je 29 svjetskih rekorda. Među njima je i jedan originalni rekord koji do dana današnjeg nije oboren, a odnosi se na visinu leta avionom s reaktivnim motorima. Probni pilot Fedotov se 21. kolovoza 1977. podigao na 37.650 metara iznad zemlje!