Tri najopasnija borbena vlaka u ruskoj vojsci

Od početka prošlog stoljeća ruska vojska je koristila željezničke kompozicije u borbenim djelovanjima na liniji fronta.

Vlak naoružan nuklearnom raketom

Najopasniji "vlak s topom" bio je i ostao borbeni željeznički raketni kompleks (BŽRK) s interkontinentalnim balističkim raketama RS-22 koji je krstario Rusijom s kraja na kraj noseći oružje spremno u svakom trenutku ustremiti se na neprijatelja.

Glavna prednost BŽRK-a bila je njegova mogućnost da stalno mijenja lokaciju nuklearnog oružja, jer je Rusija treća zemlja u svijetu po dužini željezničkih pruga – njihova ukupna dužina je veća od 120 000 kilometara. Ti vlakovi su bili u arsenalu od kraja 1980-ih i bili su praktički neuhvatljivi za neprijateljske satelite.

Međutim, čak je i takvo oružje imalo nedostatke.

"Raketni vlakovi su bili vrlo teški (samo je jedna raketa bila teška preko 110 tona). Vukle su ih tri lokomotive. Poslije svakog prolaska prugom ekipa servisera je morala izlaziti na teren i ojačavati nasipe. To je iritiralo rukovoditelje Ministarstva prometa", rekao je za portal Russia Beyond Dmitrij Litovkin, umirovljeni pukovnik i vojni analitičar informativne agencije TASS.

Po njegovim riječima, vlakovi s raketama RS-22 putovali su zemljom od 1984. do 1994., kada su ukinuti u skladu sa sporazumom o smanjenju nuklearnog naoružanja. Sadašnji Sporazum o ograničavanju strateškog ofenzivnog naoružanja (START-3) predviđa da Rusija i SAD imaju po 700 aktivnih nosača (podmornica, strateških bombardera i interkontinentalnih balističkih raketa) i još po 100 u skladištima, dok nuklearnih bojevih glava može biti najviše 1550.

U Rusiji su se 2013. godine pojavili planovi da se dio raketnih sustava skine s dežurstva kako bi se na tračnice vratio BŽRK nove generacije "Barguzin". Ministarstvo obrane je u prosincu 2014. godine izabralo raketu RS-24 "Jars" kao oružje ovog sustava. Jedan vlak će nositi šest raketa. One staju u obične teretne vagone što omogućava da se BŽRK dobro maskira u velikom broju željezničkih kompozicija.

Međutim, ekonomska kriza sredinom 2010-ih je poništila planove vojnog vrha tako da je novac za "Barguzin" preusmjeren na izgradnju raketa "Avangard" za ukopane lansirne silose.

"Hunhuz"

Rusko Carstvo je u Prvom svjetskom ratu imalo četiri kompozicije tipa "Hunhuz".

Svaka se sastojala od parne lokomotive serije "O" i dvije platforme s po dvije osovine. Na njima se nalazilo po 12 trofejnih austrijskih mitraljeza "Schwarzlose" kalibra 8 mm i po jedna pokretna kupola s planinskim topom kalibra 76,2 mm iz 1094. godine. Oklop od čeličnih listova debljine 1,2-1,6 cm bio je više nego dovoljan da zaštiti 94 člana posade od paljbe iz streljačkog oružja.

Ruska vojska je intenzivno koristila željezničke kompozicije u borbenim djelovanjima na liniji fronta sve dok nije 1918. godine istupila iz Prvog svjetskog rata.

"Železnjakov"

Najpoznatiji borbeni vlak iz doba Drugog svjetskog rata (1941.-1945.) sudjelovao je u bitkama za Sevastopolj.

Kompozicija je nosila naziv "Železnjakov". To je bilo oklopljeno čudovište s pet topova kalibra 76 mm, dva minobacača kalibra 82 mm, četrnaest mitraljeza "Maksim" kalibra 7,62 mm i dva teška mitraljeza DŠK kalibra 12,7 mm. Sve je to bilo smješteno na četiri platforme.

Ovaj zmaj je imao oklop debeo 30 milimetara. I pored sve svoje težine mogla je razviti brzinu od 50 kilometara na sat.

Njemačka vojska je kompoziciji dala naziv "zeleno priviđenje", jer bi vlak iznenada izronio odnekud, osuo paljbu na neprijateljske utvrđene položaje i ubrzo zatim nestao bez traga. Skrivan je u tunelima probijenim u stijenama i u uskim planinskim pukotinama. Jednom je Nijemcima pošlo za rukom ući u trag kompoziciji i pronaći gdje se nalazi pa je avijacija bombardirala tu lokaciju i tako se obrušio tunel u kojem su se nalazili ruski vojnici.