Najpoznatiji mitovi o snajperistima

Znanost i tehnologija
IGOR ROZIN
Bivši snajperist Federalne službe sigurnosti Rusije o najčešćim zabludama vezanim za njegov posao.

Jedan pucanj – jedno ubojstvo

To vrijedi samo kada se terorist krije iza taoca i koristi ga kao ljudski štit, ili kada se bombaš-samoubojica sprema aktivirati eksploziv. U tim situacijama zaista imate na raspolaganju samo jedan pucanj da izvršite zadatak i spasite ljude. Ali ima i drugačijih okolnosti, kada morate ispaliti mnogo hitaca, i sasvim je normalno da neki od njih ne bude prezican.

Na primjer, okršaj u nekom selu teško može biti riješen jednim preciznim pogotkom neprijateljskog zapovjednika u glavu. Tu najčešće morate eliminirati mnogo ciljeva, počevši od stražara pa do mitraljesca i posade protutenkovskog raketnog sustava. Ili možda morate pokrivati svoju ekipu i ometati neprijatelja dok vaši momci napreduju ili se povlače.

Demoni će vas progoniti do kraja života

Lakše je ubiti čovjeka nego što se misli. Snajperist Specnaza je dobro obučen čovjek sa specifičnim načinom razmišljanja. Ne može se dogoditi da osjetljiv čovek dospije u situaciju kada treba pucati u bandita koji drži taoca kao ljudski štit. Postoji jasno određen trenutak kada snajperist mora povući obarač i ta se milisekunda ne smije propustiti zbog straha od obavljenog posla.

Takve scene se dramatiziraju samo u filmovima. Snajperisti vode normalan život čim prestanu raditi taj posao.

Svatko može postati snajperist

Snajperist treba ležati u blatu, žbunju ili na suncu po cijeli dan bez najmanjeg pokreta. Za tako nešto se traže ljudi koji su sposobni satima bez prekida raditi monotoni posao.

Snajperist Specnaza je i visoko obrazovan. On mora biti stručnjak za balistiku, poznavati stihije poput vjetra (tj. izračunavati brzinu metka i njegovo odstupanje od putanje). Pored toga, mora znati kako se kamuflirati na zadanom terenu.

Potrebne su godine da čovjek sve to nauči.

Snajperisti pogađaju cilj udaljen nekoliko kilometara

Sredinom 2017. godine se u medijima spominjalo kako je neimenovani snajperist kanadske specijalne jedinice u Iraku ubio neprijatelja s udaljenosti od 3540 metara, čime je postigao svjetski rekord u ovoj "disciplini". U običnim okolnostima snajperisti uništavaju ciljeve iz mnogo veće blizine.

Policijski snajperisti se obučavaju da u urbanoj sredini pogode cilj udaljen najviše 500 metara. Oni moraju biti kadri na toj udaljenosti pogoditi metu površine 30 centimetara kvadratnih.

Vojni snajperisti se vježbaju da unište cilj udaljen jedan kilometar. Zadatak im je samo pogoditi metu, jer je kalibar koji se koristi na tim udaljenostima takav da metak kida dijelove tela i smrt svakako nastupa, ako ništa drugo, od gubitka krvi.