U najkraćim crtama, Sojuz je sovjetsko-ruski svemirski brod koji pomoću istoimene rakete ljude prevozi do Međunarodne svemirske stanice. Donedavno (sve do najuspješnijeg lansiranja Elona Muska 30. svibnja ove godine) bilo je to jedino sredstvo na svijetu za prijevoz kozmonauta u orbitu. A potječe iz 1962. godine!
To znači da već gotovo 60 godina ljudi lete u istom tipu svemirskog broda. Po svemu sudeći, to nije bilo svima po volji. I sada imamo izbor. Mi, ipak, ne žurimo s prelaskom na novi model.
Zapravo je svemirski brod Sojuz projektiran za prvu raketu-nosač Sojuz, a ona je bila samo kasnija modifikacija balističke rakete R-7.
Raketu R-7 projektirao je Sergej Koroljov i bila je to prva interkontinentalna balistička raketa na svijetu, osmišljena da nosi termonuklearno oružje. Ali kao borbena raketa "sedmica" se nije iskazala i u sastavu naoružanja je provela samo osam godina. Međutim, pronašla je drugu svrhu. Na njezinoj je osnovi razvijena čitava kozmonautika. U listopadu 1957. godine raketa R-7 je, na primjer, u orbitu podigla prvi satelit.
Njezina modifikacija pod nazivom Sojuz također je imala ambiciozne zadatke. Svemirska utrka između SSSR-a i SAD-a već je bila u jeku, a naš je odgovor trebao biti novi svemirski brod. Jurij Gagarin je već bio u svemiru i Sovjeti su počeli raditi na programu dužih letova. Konkretno, radili su na letu oko Mjeseca. Za to je bio potreban brod za više članova posade koji se može povezivati s drugim letjelicama u orbiti.
Jurij Gagarin i Sergej Koroljov
I. Snegirev/Sputnik1967. godine je realizirano prvo lansiranje s posadom. Kao što je poznato, Sojvetski Savez je tada izgubio utrku do Mjeseca, no svemirski brod Sojuz je zauzeo stabilno mjesto u arsenalu sovjetske kozmonautike, jer je prvobitno njegova glavna specifičnost u odnosu na ranije nosače tipa R-7 bio sustav za sigurno upravljanje. Što znači: sustav spašavanja u slučaju kvara, koji se aktivira 15 minuta prije polijetanja i osigurava spašavanje posade u svakoj fazi leta.
Sojuz se koristi kao "svemirski taksi". On osim državljana Rusije na Međunarodnu svemirsku stanicu prevozi i astronaute iz drugih zemalja, može na stanicu prebacivati rezerve vode, hrane, opreme, kao i ljude sa stanice vraćati na Zemlju.
Sojuz TMA-01M
NASA/SputnikU Sojuzu mogu u isto vrijeme boraviti najviše tri osobe. Od 2011. godine, poslije zatvaranja američkog programa Space Shuttle, pa sve donedavno Rusija je bila jedini prijevoznik astronauta u orbitu.
Svemirski brodovi iz obitelji Sojuz sastoje se od tri dijela: sfernog orbitalnog modula, aerodinamične kapsule za povratak na Zemlju i cilindričnog servisnog modula sa solarnim panelama. Prilikom starta kozmonauti se nalaze u kapsuli koja je veoma tijesna.
Nešto više prostora (ali to je samo 3,4 metra dužine i 2,2 u promjeru) ima u orbitalnom modulu, gdje se nalazi i teret za Međunarodnu svemirsku stanicu. Tu je i sanitarni uređaj, odnosno svemirski toalet, za čije korištenje je najprije potrebno pročitati podugačku uputu (vjerujte, nije uopće jednostavno).
Tijekom svih ovih godina svemirski brod je moderniziran, ali uglavnom ne izvana, nego u segmentu sustava za upravljanje. Ovako izgleda jedna od novijih modifikacija (iz 2016. godine): Sojuz MS. I ako vam se čini da je sve to strašno neudobno, potpuno ste u pravu.
"Kada sam prvi put ušao u simulator Sojuza, primijetio sam da moj američki kolega pije lijek protiv bolova", prisjećao se André Kuipers, nizozemski astronaut Europske svemirske agencije. "Pitao sam ga za što je to, a on je odgovorio: uskoro ćeš saznati! I stvarno, tijekom treninga su me počela strašno boljeti koljena. To je vrlo neudoban brod."
Međutim, unatoč ovoj neudobnosti (kozmonauti moraju sjediti u pozi s koljenima uz uši), Sojuz je danas posljednje uporište Roskosmosa na tržištu svemirskih letova. Teoretski bi ga trebao zamijeniti mnogo udobniji i prostraniji (do šest ljudi u letjelici) svemirski brod nove generacije pod imenom Federacija (prije godinu dana ime mu je promijenjeno u Orao). Na njemu se radi još od 2009. godine. Ali on još nijednom nije poletio.
A čak i ako bi "Rokosmos" dobio još jedan šatl s posadom, po mišljenju konstruktora, još dugo ne se ne bismo odrekli Sojuza. Ova letjelica se pokazala kao izuzetno pouzdana i smatra se da je pouzdanost njezina glavna vrlina. Ona je prošla 150 uspješnih letova. Tijekom čitave duge povijesti Sojuz je imao samo dva dramatična lansiranja i to na samom početku: 1967. godine (kozmonaut je poginuo prilikom slijetanja, jer mu je sustav padobrana otkazao) i 1971. godine (kozmonauti su poginuli prilikom povratka na Zemlju zbog kvara na ventilu, kada su ostali bez zraka).
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu