Trenutni status i perspektive taktičkog nuklearnog arsenala koji posjeduju Rusija i SAD

Operativno-taktički raketni kompleks "Točka" na generalnoj probi vojne parade u čast Dana pobjede

Operativno-taktički raketni kompleks "Točka" na generalnoj probi vojne parade u čast Dana pobjede

Aleksej Daničev/Sputnik
Moskva i Washington vraćaju u svoj sastav sredstva koja imaju sposobnost uporabe taktičkog nuklearnog naoružanja, koje nije regulirano nijednim međunarodnim sporazumom. Radi se o oružju koje se upotrebljava u zahvatu prve linije fronta (do 100 km) i koje nema takvu devastirajuću moć kao megatonske bojeve glave kojima su naoružane interkontinentalne balističke rakete. I pored toga, ove "male atomske bombe" predstavljaju jednu od najsmrtonosnijih vrsta oružja koje je ljudska ruka ikada stvorila.

"SAD i mi (misli se na SSSR) smo eksperimentirali s nuklearnim naoružanjem. Svaka država je proučavala mogućnost stvaranja nuklearnog projektila male snage, koji bi se mogao ispaljivati iz tenkovskih topova i haubica", rekao je za naš internetski portal Russia Beyond profesor Akademije vojnih znanosti Vadim Kozjulin.

Prema njegovim riječima, uslijed velike kontaminacije koju proizvodi uporaba ovog oružja koje je neselektivno prilikom svog djelovanja (pored neprijateljske vojske dolazi do uništenja i vlastite žive sile), ovo streljivo nikada do sada nije upotrebljeno u realnim borbenim situacijama.

Otvoreni prikaz prostora na kojem se skladišti delaborirano artiljerijsko streljivo koje može biti naoružano i taktičkim nuklearnim bojevim glavama.

"Jedna od ključnih razlika između taktičkog i strateškog nuklearnog oružja jest da prvo nije regulirano nijednim međunarodnim sporazumom. Na primjer, arsenal nuklearnih bojevih glava koje se 'kače' na interkontinentalne balističke rakete, strateške napadne podmornice i bombardere je ograničen na 1550 jedinica i 700 platformi nosača u Rusiji i SAD-u. S druge strane, ne postoji ograničenje koliko svaka država može posjedovati 'malih' nuklearnih bojevih glava (u ovom smislu taktičkih)", napominje stručnjak.

Kako je on napomenuo, države koje posjeduju nuklearno oružje nisu se ni do dan-danas dogovorile oko ovog pitanja. U ovom trenutku se s pravnog aspekta smanjuje prag "dozvoljene primjene" nuklearnog oružja. Jednostavno govoreći, sve ovisi o procjeni stupnja opasnosti, što omogućava da se u lokalnom vojnom konfliktu primijeni atomsko oružje male snage.

Taktičko nuklearno naoružanje SAD-a i Rusije

"U arsenalu Vojske SAD-a se potencijalno nalazi oko 20 tisuća taktičkih nuklearki, dok Rusija u svom sastavu nema više od 2 tisuće ovakvih projektila", rekao je umirovljeni general-bojnik i bivši rukovoditelj 4. CNII Ministarstva obrane RF Vladimir Dvorkin.

Prema njegovim riječima, početkom 90-ih godina prošlog stoljeća taktičko nuklearno oružje koje se nalazilo u naoružanju ruske vojske se uglavnom baziralo na zrakoplovnim bombama i balističkim raketama kratkog i srednjeg dometa "Oka", "Točka", "Luna". Pored njih, u skladištima se čuvalo na stotine bojevih glava namijenjenih opremanju protupodmorničkog i protubrodskog oružja za potrebe ruske flote, ali i za rakete koje su se nalazile u naoružanju sustava PZO i PRO. I artiljerijske jedinice su također imale kontingent svojih taktičkih nuklearnih projektila, koji su se mogli ispaljivati iz oruđa velikog kalibra.

SAU 2S7 Pion (2S7M Malka)

"Mi smo jednostrano počeli uništavati svoje projektile koji su označeni kao bespotrebni nakon završetka utrke u naoružavanju", rekao je ruski stručnjak. Tom prilikom on ne poriče da bi u bliskom vremenskom razdoblju koje se nalazi ispred nas određene države započele proces pojačane proizvodnje ovih projektila u cilju proširenja vlastitog arsenala taktičkog nuklearnog naoružanja, što je uzrokovano najnovijom američkom vojnom doktrinom.

"U dokumentu se govori o ulozi minijaturnih nuklearnih projektila u lokalnim konfliktima. Amerikanci tvrde da oni to rade kako bi sebe zaštitili od razvoja taktičkog nuklearnog naoružanja koje mogu razviti zemlje trećeg svijeta", naglašava analitičar.

Prema riječima Kozjulina, u ovom trenutku Sjedinjene Države rade na modernizaciji svoje osnovne krstareće rakete BGM-109 Tomahawk, koja predstavlja platformu koja može nositi taktičko nuklearno oružje. Ova opcija predstavlja veliku opasnost po Rusiju, jer se ove rakete nalaze (ili se tek mogu naći) u bazi Nacionalne proturaketne obrane Vojske SAD-a kod naseljenog mkesta Redzikowo (Poljska).

"Poslije izjava o snižavanju praga kada je u pitanju upotreba atomskog naoružanja, kao i pojave ofenzivnih sustava u blizini naših granica, Rusija je u operativnu upotrebu vratila samohodna artiljerijska oruđa velikog kalibra 2S4 'Tulipan' i 2S7 'Pion'. Prije raspada SSSR-a, ova sredstva su bila raspoređena na zapadnoj granici države gdje su imala zadatak uporabom velikog broja taktičkih nuklearnih artiljerijskih projektila slomiti eventualnu kopnenu invaziju NATO-a", rekao je Kozjulin.

On je tom prilikom rekao da rukovodstvo Ministarstva obrane Rusije razmatra varijantu ojačavanja operativno-taktičkih raketnih sustava "Iskander-M" raketama s taktičkim nuklearnim bojevim glavama.

"Vojska ima sposobnost istim bojevim glavama naoružati i krstareće rakete brodskog baziranja 'Kalibr' u kombinaciji s hiperzvučnim zrakoplovnim raketama 'Kinžal'. U svakom slučaju, Rusija budn0 prati ukupnu situaciju i u skladu s njezinim daljnjim razvojem vrlo brzo može odgovoriti na sve izazove", zaključuje ruski stručnjak.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće