Ima li Rusija životinje koje služe kao špijuni-ubojice?

Barry Sonnenfeld/Columbia Pictures,1997 ; Legion Media
Jednom je CIA pokušala dresirati mačke za špijunažu, ali je doživjela fijasko. Sovjetski Savez je u tom pogledu bio daleko uspješniji.

"'Otvorili' su mačku, ugradili joj baterije i povezali žicama. Rep se koristio kao antena", ispričao je u intervjuu za The Telegraph bivši specijalni pomoćnik CIA-je Victor Marchetti. "Testirali su je bezbroj puta. Otkrili su da mačka napušta 'posao' kad ogladni, pa su dodali još jednu žicu da to premoste". CIA je 2001. godine skinula pečat državne tajne s operacije pod nazivom "Akustična maca" u kojoj su se mačke koristile kao špijuni. Rezultat koji je tada dobiven Marchetti je okarakterizirao kao "užasnu kreaciju" i "nakaznost".

Što je to "Akustična mačka"?

Projekt je pokrenut početkom 1960-ih. List Time je opisao jednu verziju pobuda specijalnih službi da pokrenu takvu operaciju. Naime, dužnosnici i agenti SSSR-a su se tajno sastajali na mjestima gdje se šeću mačke, najčešće u parkovima. Pravog agenta bi možda mogli i primijetiti, ali teško da bi netko posumnjao u mačku. Tako se rodila ideja da se mačkama ugradi prisluškivač i da se one tako "šeću" svuda gdje to CIA želi. Mačke su pet godina dresirane za ovaj zadatak. U projekt je utrošeno preko deset milijuna dolara.

Kada je prava misija trebala započeti , mačka sa špijunskom opremom je puštena preko puta parka u Washingtonu i odmah ju je zgazio taksi. Nije čak ni došla na "lice mjesta". Bio je to očit fijasko. Projekt "Akustične mace" je zatvoren. Kada je slučaj objavljen, javnost ga je dočekala s podsmijesima i optužbama za okrutnost prema životinjama. Izneseno je i mišljenje da su Sjedinjene Države bile potaknute ruskim iskustvom. U listu The Times se 1943. godine pojavila bilješka u kojoj se spominje mačka po imenu Murka. Ona je tijekom borbi u Staljingradu prenosila poštu u vojni stožer pretrčavajući brisani prostor. To uopće nije isto kao "Akustična maca", ali su u Sovjetskom Savezu vršeni i drugi eksperimenti (nažalost, isto toliko surovi).

Psi "samoubojice"

Protutenkovski psi su u SSSR-u trenirani još tijekom 1930-ih. Zatim su primijenjeni u Drugom svjetskom ratu. Njihov prvi veći zadatak je također bio neuspješan, ali se nije odmah odustalo od projekta. Još 1942. godine je bilo 2000 pasa obučenih da jure pod njemačke tenkove s bombom pričvršćenom na leđima.

Pas je jurio na tenk misleći da ga tamo očekuje hrana. Uoči početka "misije" psi nisu hranjeni nekoliko dana. Dresirani su tako da im se meso pružalo iz donjeg otvora na tenku kada pritrče, a uvježbavani su da bez ikakvog straha trče prema tenku. Pas pritrči i podiđe pod tenk, detonator se zakači za dno tenka i bomba eksplodira. Na taj način su dignuta u zrak 304 tenka. Međutim, 1943. godine je projekt zatvoren, jer su se mnogi psi ipak plašili te su trčali natrag na "svoje" tenkove.

Borbeni dupini

S morskim sisavcima je uspjeh bio daleko veći. Dupini su vrlo inteligentni i lako se dresiraju, tako da su postali idelni špijuni i stražari. Obučavani su da lijepe mine za dno podmornica, da traže dubinske mine, izgubljene podmornice (i to postoji), da čuvaju objekte, pa čak i fotografiraju. Ispostavilo se da dupini mogu pravilno usmjeriti objekt u željenom pravcu, umiriti se i u tom trenutku aktivirati okidač specijalnog fotoaparata (koji su mogli pritisnuti nosom).

Prvi vojni oceanarij s dobrim dupinima otvoren je 1967. godine u Kozačkom zaljevu u Sevastopolju, a tijekom 1970-ih je u njemu već radilo nekoliko desetaka znanstvenih instituta. Dobri dupini su boravili u ograđenim kavezima u moru i mogli su čuti svaki podvodni objekt u radijusu od pola kilometra.

"Prisustvovao sam vojnoj vježbi kada su dupini tražili diverzante u Sevastopoljskom zaljevu", sjeća se Lav Muhametov, rukovoditelj skupine morskih sisavaca sa Znanstveno-istraživačkog instituta za probleme ekologije i evolucije Ruske akademije znanosti. "Kad otkriju ronioce, oni pritisnu specijalnu papučicu i u zrak se ispali specijalna raketa kao signal za uzbunu. Zatim se životinja okrene otprilike u pravcu nezvanog gosta i pritisne drugu pedalu kojom se otvaraju vrata kaveza. Dupin brzo stigne ronioca i neutralizira ga."

Pod "neutraliziranjem" se podrazumijevalo da dupin zbaci s čovjeka masku i izgura ga na površinu. Dugo su analitičari razmišljali o tome da od dupina naprave učinkovite ubojice, no praksa je pokazala da su ove životinje doživljavale veliki stres poslije napada nožem ili iglom koja paralizira čovjeka i sabotirale su svaku narednu operaciju. Sasvim su druga stvar tuljani i morski lavovi. Oni su bez ikakve grižnje savjesti mogli probosti čovjeka iglom.

Tuljani-ubojice

Ideja da se tuljani koriste u ove svrhe pojavila se još u carskoj Rusiji 1915. godine. Za tri mjeseca su tuljani naučeni da djeluju protiv podmornica, da pronalaze torpeda i da ih specijalnim zahvatom izbace na površinu. Međutim, jedne noći su sve životinje pobijene. "Postigao sam fantastičan rezultat, ali netko ih je sve potrovao, što je potvrđeno seciranjem životinja", napisao je Pomorskom glavnom stožeru dreser Vladimir Durov.

Kasnije su tuljani ponovno postali aktualni. Početkom 1980-ih su već naučeni da se zubima bore protiv diverzanata, da im pregrizu dovod zraka ili da ih rastrgaju kao psi, kaže general Viktor Ganjičkin.

Sada je taj pravac istraživanja praktično zamrznut. S borbenim dupinima, kitovima i različim vrstama tuljana se radi, ali ne u borbene, nego u mirnodopske svrhe. Istina, mnogi sumnjaju da je zaista tako. U travnju ove godine je izbio novi skandal. Norveškom čamcu je prišao bijeli kit (beluga) s remenom za kameru. Zapadni mediji su javili da je na tom remenu pisalo "Oprema iz Sankt-Peterburga".

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće