"Moramo konstatirati da se Rusija nametnula kao vodeća svjetska sila kada su u pitanju različiti modeli rasprskavajuće-razornih i termobaričnih bojevih glava, koje se nalaze u opremi njihovih protutenkovskih raketnih sustava. Praktički svaka taktička jedinica unutar ruske vojske posjeduje ovakva ubojna sredstva", konstatira autor ovog teksta, a prenosi informativna redakcija RIA Novosti.
Takvim bojevim glavama opremljeni su raketni sustavi kratkog dometa "Metis", ali i rakete "Ataka" koje velikom brzinom mogu odletjeti dosta daleko i pogoditi cilj na daljini većoj od 5000 metara. U zbroju, sve to predstavlja "dovoljno opasan potencijal" u rukama eventualnog neprijatelja. Osnovni zaključak koji se sam po sebi nameće jest da sposobnost protutenkovskih raketnih sustava da pogode svoje ciljeve na daljinama većim od 5000 metara značajno povećava taktičke mogućnosti kopnenih borbenih sastava.
Najopasnija primjena ovih sredstava je vezana za njihovu uporabu s letećih borbenih platformi kakve su napadni helikopteri. Za takvu namjenu Rusi su razvili raketu 9M120F, poznatiju kao "Ataka", koja je naoružana bojevom glavom koja na svom cilju proizvodi dupli učinak: fugasni i termobarični. Ove rakete su se s velikom uspješnosti upotrebljavale u Siriji, a pored napadnog helikoptera Ka-52, nju mogu koristiti i helikopteri Mi-28N i Mi-35M.
Autor teksta je posebno apostrofirao protutenkovski raketni sustav "Kornet", koji se nalazi u sastavu kopnenih snaga ruske vojske, a čije rakete su u realnim borbenim uvjetima prikazale "iznimnu preciznost i probojnu moć". Njegova raketa opremljena termobaričnom bojevom glavom može uništiti otpornu točku napravljenu od najtvrđeg armiranog betona s udaljenosti koja doseže gotovo 10 000 metara! Autor posebno naglašava da se "Metis", ali i "Kornet", uglavnom nalaze na mobilnim platformama, što podrazumijeva da su "neuhvatljivi" na bojištu i da vrlo brzo mijenjaju svoje pozicije poslije djelovanja. Također, oba sustava su vrlo komotna za ručni transport (2-3 vojnika), tako da su izuzetno opasna na brdsko-planinskom terenu, gdje su neprijateljske oklopno-mehanizirane skupine ograničene u svom kretanju i manevru. Isti princip se može primijeniti i u borbama u gradskim/urbanim sredinama, gdje su Rusi tradicionalno nedodirljivi.
Autor posebno ističe da se ovakvi modeli visokopreciznog naoružanja znatno brže konvertiraju iz transportnog položaja u borbeni, i da u cjelini brže izvršavaju zadatak od, recimo, artiljerijskih oruđa koja ispaljuju laserski navođeno artiljerijsko streljivo.