Iračke zrakoplovne jedinice upotrebljavaju "leteće tenkove" kompanije "Mil" još od vremena Saddama Husseina. Irak je postao jedna od prvih država koje su nabavile eksportnu verziju Mi-25. Od 1980. godine ova tehnika se počela aktivno koristiti u ratu sa susjednim Iranom.
Mi-25 je upotrebljavan u akcijama vatrene potpore kopnenim trupama na zemlji, ali i u lovu na osnovne borbene tenkove "Chieftain" koje je u to vrijeme u svom naoružanju imao Iran. U povijesti zrakoplovstva ostat će zabilježen nesvakidašnji događaj obaranja lovačkog zrakoplova F-4 "Phanton", kojeg je u zračnoj bitci pobijedio Mi-25. "Leteći tenkovi" su uspjeli oboriti i 10 helikoptera AH-1J "Cobra" uz vlastite gubitke od šest helikoptera.
Nakon teškog poraza u Zaljevskom ratu uslijedio je period međunarodnih sankcija prema Iraku, gdje su prekinuti svi kanali nabave nove tehnike i reparacije stare, uslijed čega je došlo do degradacije iračke vojske, posebno kada je u pitanju njezina zrakoplovna komponenta. To je stvorilo tako tešku situaciju da su Sjedinjene Države sa svojim saveznicima praktički bez ikakvog otpora 2003. godine ušetale u Bagdad.
U postsadamovskoj eri dolazi do snažnog oživljavanja aktivnosti kada je u pitanju modernizacija iračke vojske, a samim tim i obnavljanja poslovnih veza između Iraka i Rusije. Iračani su svoju flotu "letećih tenkova" popunili s ukupno 28 novih helikoptera Mi-35M, a u planu je nabavljanje još ovih sjajnih letjelica.
Iako vizualno i nema neke pretjerane razlike u odnosu na svog prethodnika, 35-ica predstavlja potpuno novi stroj s unaprijeđenim borbenim karakteristikama. Karakterizira ga savršenija struktura helikopterske elise koja se dobila upotrebom specijalnih kompozitnih materijala na bazi fiberglasa/stakloplastike, a koja je primijenjena i u slučaju udarnog helikoptera novije generacije Mi-28N. Zatim, značajno je unaprijeđen i proširen asortiman visoko-preciznog naoružanja, kao i napadno-navigacijski kompleks. Ovi tehnološki postupci su osigurali i produljenje eksploatacijskog roka uporabe helikoptera na period i do 15 godina. Primijenjeni tehnološki postupci u izradi Mi-24VM (Mi-35M) u ukupnom zbroju povećavaju učinkovitost same letjelice za čak 2x u odnosu na njegovog prethodnika Mi-24/Mi-25 i njegove brojne verzije.
U Iraku se ovaj helikopter pokazao u najboljem svjetlu. Pored tradicionalne sposobnosti da izdrži i najtežu moguću vatru sa zemlje, novi helikopter je zahvaljujući značajnom unapređenju napadno-navigacijskog sustava demonstrirao i visoku učinkovitost prilikom napada na ogroman broj točkastih ciljeva u složenim meteo-uvjetima, dan/noć.
Spareni topovi GŠ-23L u kalibru 23 mm opskrbljeni su borbenim kompletom od 450 granata. Helikopter je sposoban nositi navođene protutenkovske rakete "Šturm" ili "Ataka", kao i nevođena raketna zrna S-8 i S-13. Helikopterom upravljaju dva člana posade. Njegova maksimalna brzina je oko 300 km/h, a težina može dosegnuti 11 500 kg.