Od nje nema obrane! Ruska "super-bomba" u naoružanju od ove godine

Slobodan Đukić
Nova zrakoplovna bomba "Drelj" bit će primljena u naoružanje tijekom ove 2018. godine. Radi se o projektu NPO "Bazaljt" koji je integralni dio koncerna "Tehmaš". Po svim parametrima, riječ je o oružju koje će višestruko povećati udarni potencijal ruskog borbenog zrakoplovstva i samim tim dramatično uvećati gubitke neprijateljske žive sile i borbene tehnike.

Ovaj tip bombe je po prvi put predstavljen 2015. godine (MAKS-2015) na štandu korporacije "Tehmaš", u vidu perspektivnog projekta. Već naredne godine, na velikom sajmu naoružanja i vojne opreme "Armija-2016", ovaj projekt je predstavljen pod imenom "Drelj" (prijevod na hrv. svrdlo).

"Državna ispitivanja novog bazičnog obrazca kasetne planirajuće/lebdeće avio-bombe težine 500 kg, koja je sastavljena iz samonavođenih udarnih bojevih elemenata SPBE-K "Drelj", započela su još 2016. godine. Kompletna ova ispitivanja se obavljaju u skladu sa željama kupca (čitaj Ministarstva obrane Ruske Federacije), a poslije njihovog završetka očekuje se njezino uvođenje u naoružanje", istaknuo je generalni direktor koncerna "Tehmaš" Vladimir Lepin, a prenosi internetski portal RIA Novosti.

Unificirana planirajuća kasetna bomba PBK-500U SPBE-K, ili jednostavno "Drelj", namijenjena je uništavanju neprijateljske oklopne borbene tehnike, njegovih kopnenih radarskih kapaciteta i zapovjednih punktova. Glavna prednost ove bombe u odnosu na postojeće ogleda se u tome što zrakoplovi koji nosi ovu bombu može istu otpustiti s daljine od nekoliko desetaka kilometara daleko od cilja. Ovako nešto je nezamislivo za planirajuće i gravitacijske avio-bombe koje se trenutno nalaze u naoružanju ruskih Zračno-svemirskih snaga. Nova zrakoplovna bomba može biti bačena na neprijatelja s udaljenosti od 30 kilometara, a zahvaljujući sustavu satelitske navigacije GLONASS, dobiveni su ekstremni parametri preciznosti s kojima pogađa i neutralizira svoj cilj.

PBK-500U "Drelj" je dugačka 3,1 metara, njezin kalibar iznosi 450 mm, a ukupna masa doseže cijelih 540 kg. Efektivna zona njezine uporabe po visini se kreće od 100 do 14 000 metara, dok je element brzine prilikom njezinog odbacivanja ograničen na 1100 km/h. Bojevi probojni elementi su opremljeni toplinskim i radarskim glavama za samonavođenje, a cjelokupan elektronički sustav navođenja bombe odlikuje visok stupanj otpornosti na masivno protuelektronsko djelovanje od strane neprijatelja. Bomba nema nikakav dodatni pogonski blok za dostizanje svog projektiranog dometa. Ona ga dostiže zahvaljujući odličnim aerodinamičnim rješenjima, koji joj omogućuju da do odredišta doleti poput jedrilice. Još jedna izuzetno važna odlika ove bombe je radarska nevidljivost ili "steltnost". Ovu bombu je izuzetno teško otkriti s radarskim sredstvima PZO, bez obzira na raspon isijavanja radiovalova koji emitiraju radari. Također, i suvremeni pasivni vidovi otkrivanja zračnih objekata, kao što su elektro-optički sustavi ojačani termovizijskim uređajima, teško otkrivaju ovu bombu. Dakle, njezino presretanje od strane zemaljskih sustava PZO je krajnje složeno, i pitanje je je li uopće izvedivo.

Ukupni kapacitet kasetnog bloka dostiže brojku od 15 samonavođenih bojevih elemenata. Pojedinačna masa svakog ovog bojevog elementa iznosi do 20 kg (ukupna masa kasetne bojeve glave je oko 300 kg). Navođenje avio-bombe se izvodi putem satelitskog sustava GLONASS. Kada bomba dosegne svoj cilj, na visini od oko 250 metara iznad tla dolazi do aktivacije punjenja koje ima za cilj osloboditi, tj. razdvojiti blok sa samonavođenim kasetnim streljivom, koje se potom preko radarskih i termovizijskih samonavođenih bojevih glava navodi na cilj. Prema riječima ruskih konstruktora, njihov tip samonavođenog substreljiva, koji je primijenjen u avio-bombi "Drelj", znatno je "inteligentniji" u odnosu na tip i vrstu streljiva koje se koristi kod američkog pandana AGM-154. Ruska samonavođena bojeva glava koja je primijenjena kod kasetnih samonavođenih bojevih elemenata bombe značajno je savršenija i samim tim osjetljivija nego kod američkog rješenja. Posebno je zanimljiva činjenica da se ovakav tip bombe može upotrijebiti i na pravcu gdje je moguć blizak sudar zaraćenih strana, gdje posebni algoritimi primijenjeni u samonavođenom upravljačkom bloku mogu razlikovati vlastitu tehniku od tuđe. Također, za razliku od američke navođene bombe AGM-154, samo jedan ruski "Drelj" s lica zemlje može zbrisati 6-10 jedinica borbene oklopne tehnike (kod američkog pandana raspon se kreće od 3-5 oklopnih jedinica), što je demonstrirano prilikom ispitivanja. Dakle, nekoliko ovih bombi praktički "u treptaju oka" može likvidirati cijeli jedan tenkovski bataljun neprijateljske vojske, što daje značajnu prednost na frontu. Osim kumulativnog streljiva, ova bomba može sadržavati i specijalno projektirane bombe BETAB-M za probijanje armirano-betonskih konstrukcija ispod kojih se krije neprijatelj ili njegova borbena tehnika. Dakle, radi se o bombi koja zaista ima široku lepezu borbene primjene.

I to nije sve. Ruski konstruktori planiraju integraciju i pomoćnog motora, koji će za 2-3 puta povećati efektivni domet ove bombe. Pretpostavka je da će vrlo skoro pojaviti verzija avio-bombe "Drelj" velikog dometa, s integriranim motorom, što će omogućiti ovoj bombi da uništava ciljeve na daljinama većim od 85 km.

Pročitajte i: Od jurišnih zrakoplova do umjetnog srca: Iz povijesti tvrtke Suhoj

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više