Ruska korporacija za proizvodnju oklopnih borbenih sredstava "Uralvagonzavod" planira u ožujku ove godine započeti s isporukom oklopnog borbenog vozila za potporu tenkova BMPT "Terminator". Ovim činom će konačno biti stavljena točka na pomalo "čudna" višegodišnja odlaganja oko njegovog uvođenja u naoružanje oklopnih jedinica ruske vojske.
Do današnjeg dana nitko u praktičnim uvjetima nije ispitao taktičke prednosti ovako koncipiranog oklopnog sredstva, na polju kopnenih borbenih operacija. Suvremene pješadijske jedinice raspolažu izuzetno velikim arsenalom protutenkovskog oružja, od ručnih raketnih bacača pa sve do protutenkovskih raketnih sustava čiji domet doseže daljine od pet i više kilometara. Masovno prisustvo ovog naoružanja u pješadijskim jedinicama i njihovo permanentno usavršavanje znatno su povećali gubitke tenkova i njihovih tenkovskih posada. Da bi se što više suzbila sve negativnija statistika, konstruktori oklopnih vozila pokušavaju što više ojačati oklopnu zaštitu tenka daljnjim poboljšanjem osnovnog tenkovskog oklopa, ali i razvojem novih sustava dodatne oklopne zaštite koji se ugrađuju na osnovni oklop (pasivna i aktivna zaštita). Ipak, nešto je tu nedostajalo. Nedostajalo je univerzalno borbeno sredstvo koje će rješavati ogroman broj zadataka koji se prije svega tiču otkrivanja i uništenja potencijalnih vatrenih točaka na frontu, u kojima vrebaju zlokoboni "lovci" na tenkove. Da bi se ovi zadaci učinkovito riješili, bilo je potrebno napraviti oklopno vozilo koje je mobilnije od osnovnog borbenog tenka, čija je vatrena moć u ravnini s tenkom, i koje ima adekvatnu oklopnu zaštitu. Dakle, nešto što još nije viđeno na frontu. Jednostavno, daljnja upotreba "golog" pješaštva u suvremenim uvjetima bojišta, koja treba potpomagati tenkovima u napadu, dovodi do neprihvatljive stope gubitaka.
Rad na novom borbenom sredstvu započeo je još za vrijeme SSSR-a. Skupina inženjera iz Čeljabinske tvornice traktora konstruirala je prototip vozila još sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Prva varijanta je dobila i svoje kodno ime "Objekt 781". Ovo vozilo je isporjektirano na bazi tenka T-72. Ukupno su bila napravljena dva eksperimentalna obrazca. Uskoro su započeli i testovi koji su pokazali ohrabrujuće rezultate. Međutim, skori kolaps SSSR-a i teška financijska kriza obustavili su daljnji razvoj ovog projekta, i s njim su dugi niz godina počeli prijateljevati "mrak i prašina".
Ideja o nastavku ovog projekta ponovo je oživljena 1998. godine. Cijeli projekt daljnjeg razvoja i proizvodnje BMPT je preuzela tvornica "Uralvagonzavod" iz Nižnjeg Tagila. Inženjeri "Uralvagonzavoda" su zadržali njegovu hodnu šasiju koju je koristio OBT T-72. Prvi ekspertimentalni obrazac dobio je kodno ime "Objekt 199". Nakon prvih ispitivanja, identificirano je nekoliko slabih točaka koje su se ticale nedovoljno snažnog naoružanja, koje mora odgovoriti vrlo velikim zahtjevima koji su zadani pred ovo sredstvo. Uskoro je vozilo ojačano dopunskim naoružanjem, a relativno slaba oklopna zaštita poboljšana je integracijom reaktivnih ploča koje su pokrile tijelo vozila. Ova intervencija je značajno smanjila probojni efekt prilikom sudara s potkalibarnim i tandem-kumulativnim projektilima, i samim tim povećala stupanj njegovog preživljavanja. Također ugrađen je i kompleks koji može daljinski otkriti i uništiti protivničke antitenkovske mine. Zbog svog snažnijeg osnovnog naoružanja u odnosu na prethodnu verziju, ovo vozilo je dobilo ime "Terminator". Međutim, serijska proizvodnja i uvođenje u naoružanje još nisu započeli.
Iz konstruktorskog odjela "Uralvagonzavoda" je 2001.godine stigla nova verzija, koja je bila značajno ojačana integracijom novog sustava za upravljanje vatrom (SUV). Ova verzija je dobila oznaku BMPT-72 ili "Terminator-2". Napucani "Terminator" je opremljen s dva automatska topa 2A42 u kal. 30 mm, koji imaju borbeni komplet od 850 granata. Ove topove je proizvodio čuveni zavod "Tulamaš" iz Tule. Top ispaljuje streljivo u kalibru 30×165 mm, a balističke karakteristike granate su osiguravale efektivan horizontalan domet do 4000 metara (probojnost do 50 mm homogenog čelika pod kutom od 60 st. na daljini od 1000 m). Za ovaj top su razvijena 2 tipa streljiva u kalibru 30×165 mm, pancirni i fugasni, a borbene platforme koje ga koriste kao osnovno naoružanje su oklopna borbena sredstva BMP-2, BMD-2, BMD-3, BTR-90, kao i helikopteri Ka-50, Ka-52, Mi-28. Topovi su osposobljeni da djeluju u pojedinačnom i rafalnom režimu paljbe. S njima je sparen i mitraljez PKTM kal. 7,62x54 mm, kao i dva automatska bacača granata kal. 30 mm (svaki po 300 granata). Udarno raketno naoružanje se sastoji od četiri laserski vođene protutenkovske rakete "Ataka-T" koje su smještene u isti broj tansportno-lansirnih kontejnera. Ovu raketu odlikuje izuzetno visoka brzina leta, i prema atributu brzine spada u najbrže rakete takvog tipa na svijetu. Njezina brzina iznosi oko 550 m/s. Primjerice "Maljutka" leti brzinom od 120 m/s, "Fagot" oko 183-207 m/s, BGM-71 TOW oko 275 m/s, a AGM-114 Hellfire 440 m/s. Ovakva brzina joj osigurava da do maksimalne točke njezinog dometa dođe za svega 10 sekundi. Specijalno za BMPT-72 su razvijena dva tipa ove rakete, s kumulativnom (9M120-1) i termobaričnom bojevom glavom (9M120-1F). Maksimalna duljina na koju se raketa lansira je 6 km, a na toj daljini ona može probiti svaki suvremeni tenk čiji je oklop ojačan dinamičkom zaštitom. Treba napomenuti da napredne verzije ove rakete, s tandem bojevom glavom, imaju uvećan domet koji sada doseže cijelih 10k m, a povećana je i njezina probojnost koja iznosi 1000 mm+ homogene čelične ploče, zaštićene strukturom dinamičke zaštite. Na cilj se navodi pomoću specijaliziranog kompleksa za navođenje B07S1 "Ataka-T", koji radi u poluautomatskom načinu navođenja (laserski snop).
S ovakvim naoružanjem BMPT je zadobio sposobnost da se bori ne samo protiv žile sile, nego i protiv teže oklopljenih borbenih sredstava neprijatelja, kao i zračnih ciljeva koji se kreću dozvučnom brzinom, kao što su, primjerice, helikopteri ili krstareće rakete. Ruski "Terminator-2" garantirano uništava sve potencijalno opasne vatrene točke neprijatelja u radijusu od 2 km, bez obzira na njihovu čvrstinu. Za vrijeme ispitivanja, prilikom gađanja tenka na daljini od 1000 metara, utvrđeno je da ga ovo borbeno sredstvo može svojom "vatrenom tučom" u potpunosti izbaciti iz stroja. Prilikom uvida u učinke vatre koju je tom prilikom ostvario "Terminator-2", registrirano je uništenje gotovo svih nišanskih sprava koje se nalaze na korpusu tenka, oštećenje tenkovskog spremnika, izrešetani su kupola i top tenka. Teški mitraljez koji se nalazio na vrhu tenkovske kupole je otkinut, i pronađen desetak metara iza cilja.
Unatoč svom zaista destruktivnom potencijalu, najveći dometi koje je imao BMPT-72 "Terminator-2" su bila brojna poligonska ispitivanja i prikazi na međunarodnim izložbama vojne tehnike. Očekivani ulazak ovog sredstva u naoružanje je planirano za 2009. godinu, međutim, do toga nije došlo. "Uralvagonzavod" je bio prisiljen svojih 10 kompletiranih strojeva "Terminator-2" isporučiti kazahstanskoj vojsci. U ovom trenu je Kazahstan jedina država koja u svom naoružanju ima ova borbena sredstva.
Pravi razlog kočenja uvođenja u naoružanje "Terminatora-2" nije tehničke, već birokratske prirode. Uvođenje ovog tipa naoružanja u sastav oklopnih jedinica zahtijeva razvoj novog koncepta u izvođenju kopnenih borbenih operacija. To će dovesti do promjene u organizacijskoj strukturi oružanih snaga. Proces je vrlo inertan, jer zahtijeva velike financijske i organizacijske troškove. Pored toga, važnu ulogu u ovom slučaju je imao i bivši ministar obrane Anatolij Serdjukov. Samo njemu znana koncepcija izgradnje oružanih snaga uglavnom se oslanjala na nabavu opreme inozemne proizvodnje, dok se istovremeno opstruirala kupovina domaćeg naoružanja.
Shvaćajući da će ovo zaista sjajno borbeno sredstvo tko zna kada postati dio ruskih oklopnih snaga, "Uralvagonzavod" donosi mudro rješenje o potrebi povećanja izvozne privlačnosti BMPT-a. Vozilo je imalo svoje prepoznatljivo ime, koje je potpuno razumljivo na svim inozemnim jezicima. Istina, ovo ime, koje je ipak vezano za Hollywood, izazvalo je buru negodovanja među zastupnicima Državne Dume, koji su sastavni dio Odbora za sigurnost na čelu s predsjedavajućim Vladimirom Komoedovom. Ipak, glavni autoriteti su izašli u susret "Uralvagonzavodu" koji se našao u teškoj situaciji uslijed permanentog odlaganja posla od strane ruskog Ministarstva obrane.
Najvažnija okolnost koja je doslovno "otopila led" oko ovog projekta jest njegova borbena primjena u Siriji. Naime, ruski tenkisti u Siriji, koji su svojim očima vidjeli svu vatrenu moć "Terminatora", izjavili su da ovo sredstvo naprosto mora postati integralni dio oklopno-mehaniziranih jedinica ruske vojske. Njegova primjena je posebno bila indicirana prilikom borbe protiv jako utvrđenih pozicija neprijatelja, na koje ni tenkovi nisu smjeli krenuti. Kombiniranom uporabom topovsko-raketne vatre, uz istovremeno djelovanje automatskih bacača granata, pretvorilo je nekoliko takvih vatrenih točaka u najobičniju gomilu šute i kamenja. Borbenu kvalitetu "Terminatora" su na licu mjesta vidjeli i brojni operativci vanjskih tajnih službi koji borave na ovom ratištu, prije svega Izraelci. Otuda i ozbiljno zanimanje upravo ove zemlje za nabavkom ruskih "Terminatora". Ova država, koja ima jednu od najkvalitetnijih vojsci na svijetu, želi ih vidjeti u paru s njihovim OBT "Merkava".
Zahvaljujući rezultatima iz Sirije, ali i pozitivnom odjeku tenkovskih posada na samu pojavu ovog sredstva, donesena je odluka da se "Terminator" od ove godine lagano počne uvoditi u naoružanje ruske vojske. Iako se radi o još beznačajnim količinama, važno je napomenuti da je prvi korak napravljen.
U međuvremenu, "Uralvagonzavod" nastavlja poboljšavati borbene sposobnosti BMPT. Naredni BMPT - "Terminator-3" se razvija na bazi platforme "Armata". On će biti opremljen svim naprednim rješenjima koja su primijenjena i na osnovnom borbenom tenku "Armata". To se prije svega odnosi na ugradnju nove generacije aktivne oklopne zaštite "Afganit", koja presreće i uništava neprijateljske projektile koji lete ka tenku (uključujući potkalibarne koji lete hipersoničnom brzinama). Bit će primijenjena i aerosolna zaštita, koja osigurava jednu vrstu nevidljivosti i to ne samo za termovizijske uređaje, nego i za radare. Predviđena je i ugradnja vlastitog radara, koji će postati integralni dio sustava za upravljanje vatrom.
U perspektivi se planira snažnije topovsko naoružanje - umjesto dva sparena 30-mm topa 2A42, planira se integracija specijalne kupole s jednim topom AU-220M kal. 57 mm. Njegova brzina paljbe iznosi 120 granata u minuti, dok mu je horizontalni domet vrtoglavih 12 kilometara. Konkretno, radi se o topu koji je dio robotizirane kupole koju u kompletu proizvodi čuveni ruski biro "CNII Burevestnik". Pretpostavka je da će potkalibarna granata kalibra 57×348 mm, ispaljena iz ovog topa, imati sposobnost probiti homogenu pancirnu ploču debljine 150 mm, na daljini do 1500 metara. Pored toga, ovaj top može djelovati i po zračnim ciljevima na visini i od 4 kilometra. S njim će biti spregnut i mitraljez PKTM kal. 7,62x54 mm.
Hoće li se se na ovoj moderniziranog verziji "Terminatora" naći i automatski bacači granata* i at-rakete "Ataka-T" zasad nije poznato. Međutim, postoji velika vjerojatnost da će se ovo naoružanje ne samo zadržati, nego i proširiti (razvoj napredne kupole s topom AU-220M koja će obuhvatiti i kontejnere s at-raketama). Ovaj zaključak je izveden iz činjenice da će se ovaj top najvjerojatnije ugraditi i na suvremenu koncepciju BMP-3, što je po vatrenoj moći jednako "Terminatoru", koji ne bi posjedovao dodatno naoružanje. Dakle, logika nalaže da će se na novom "Terminatoru" naći još dodatnog naoružanja, jer je krajnje neopravdano da se u naoružanju nađu oklopna sredstva praktički istih borbenih mogućnosti.
*Najvjerojatnije će se raditi o najnovijoj verziji automatskog bacača granata AGS-40/6G27 "Balkan" kal. 40 mm, koji će imati značajno veći domet i ubojnu moć od dosadašnjeg AGS-17 "Plamja".
Pročitajte i: Sjajne perspektive ruskih "Terminatora": Umjetna pamet i agilnost kao prioritet