U dokumentu se opisuje funkcioniranje sustava aparature koji su služili za upravljanje "Lunohoda-2", omogućavali dobivanje slike i telemetričkih informacija s površine Zemljinog satelita i određivanje koordinata lunarnog vozila.
Prva ozbiljna zamjerka funkcioniranju aparature za upravljanje na daljinu pojavila se tijekom 250. komunikacije, kada je bilo potrebno tri puta ponoviti naredbu "stop" kako bi se "Lunohod" zaustavio.
Tijekom 306. komunikacije je prvi put u povijesti realiziran prijenos informacija optičko-laserskim kanalom prema Mjesecu i njihov prijenos u obrnutom smjeru radio kanalom na udaljenosti od preko 380 tisuća kilometara.
Tijekom 503. komunikacije zabilježen je porast temperature unutar aparata do 43-47 stupnjeva Celzija. Bila je to posljednja informacija dobivena s "Lunohoda" i modul više nije uspostavio vezu sa stanicom.
"Htjeli smo ne samo dobiti dragocjene znanstvene podatke, nego i pokazati svijetu da možemo napraviti automatski aparat koji će učinkovito funkcionirati na drugom svemirskom tijelu. U okviru ovog zadatka modernizirali smo lunarna vozila. Drugi modul je prešao znatno veću udaljenost nego prvi. Tada smo se jako radovali ovom rekordu, ali nismo mogli ni zamisliti da će on ostati na snazi sve do početka 21. stoljeća", objašnjava voditelj odjela za razvoj televizijskih sustava lunarnih modula profesor Arnold Selivanov.
Treći lunarni modul, ističe znanstvenik, bio je spreman za lansiranje i trebao je oboriti rekord "Lunohoda-2", ali je "odlučeno da se resursi iskoriste za druga znanstvena svemirska istraživanja".
Međuplanetarna stanica "Luna-21" s modulom "Lunohod-2", koju je stvorio znanstveno-proizvodni centar "Semjon Lavockin", startala je 8. siječnja 1973. godine s kozmodroma Bajkonur na raketi-nosaču "Proton-K". Osam dana kasnije lunarni modul je sletio na površinu Mjeseca. Misija je nadmašila planirani rok trajanja i ocijenjena je kao uspješna.
Modul je na Mjesecu prešao 42 kilometra (rekord je 2015. godine oborio američki modul Opportunity na Marsu), a na Zemlju poslao 86 panoramskih snimaka i oko 80 tisuća kadrova televizijske snimke.
Modul je prestao funkcionirati 10. svibnja 1973. godine zbog pregrijavanja.
Pročitajte i: Sergej Koroljov: Glavna dostignuća čovjeka koji je poslao Gagarina u svemir