Amerikanci pažljivo proučavaju iskustva rata u Afganistanu, Iraku i Siriji. O ovome se dosta moglo pročitati u vojno-analitičkom mediju Task and Purpose, koji je inače vezan za Pentagon. Zaključci stručnjaka su sljedeći: teroristi su dosta napredovali u usvajanju novih tehnologija. Oni odavno više nisu skupina bandita s eksplozivom i puškama, nego osobe s inženjerskim obrazovanjem. U današnjem vremenu oni nemaju nekih velikih tehničkih problema da stvore raketu ili konstruiraju daljinski upravljivi kvadkopter s eksplozivom. Oni su ovladali tom materijom, i nju obilato koriste kako bi materijalizirali svoju destruktivnu maštu, zaključci su američkih vojnih analitičara koji se bave problemima suvremenog terorizma. Zato je američka vojska prisiljena aktivirati projekt "SHORAD" (mobilni kompleks protuzračne obrane kratkog dometa), bez obzira na svoju nespornu dominaciju u zraku. Iako se "SHORAD" u pro-pentagovskom glasilu Task and Purpose klasificira kao anti-pobunjeničko sredstvo, ultranacionalistički Breaking Defense ga s druge strane svrstava u obrambeno oružje s daleko većim značajem. "Mi moramo obraniti SAD od vanjske agresije, jer je ovo naša zemlja!",... "Dok Rusija i drugi naši neprijatelji gomilaju arsenal raketa i bespilotnih letjelica, mi se trudimo razviti adekvatno sredstvo koje će ih neutralizirati", prenosi Breaking Defense.
Američki generali sanjaju o verziji s borbenim laserom
Kako je za medijski portal Breaking Defense izjavio načelnik stožera Kopnene vojske SAD-a general Mark A. Milley, buduće vrijeme diktira hitnu potrebu za ponovnim stvaranjem bataljuna opremljenim PZO sustavima kratkog dometa, koji su nakon završetka Hladnog rata uvelike rasformirani. "U eri modernih ratnih djelovanja, ako ostanete na jednom mjestu dulje od dva ili tri sata, tamo vas zasigurno više neće biti", naglašava general Milley.
On se kritički osvrnuo na velike stacionarne sustave protuzrakoplovne obrane. Po njegovom mišljenju, forsiranje ovakvih sustava obrane je zastarjelo i predstavlja puko bacanje novca. "Treba nam nešto novije i mobilnije", ističe američki general.
U rujnu ove godine je na raketnom poligonu u Novom Meksiku, koji je inače jedan od najvećih vojnih poligona u SAD-u, testiran novi mobilni protuzrakoplovni sustav kratkog dometa "SHORAD". Dopisnik novinskog lista Task and Purpose Jared Keller je osobno nazočio ovom testiranju te je napomenuo da i pored dobrih rezultata koje je ovaj kompleks prikazao isti po svemu sudeći predstavlja kratkoročno rješenje. Na njega su poseban dojam ostavili časnici američke vojske, koji su poslije svakog uspješnog obaranja imitacije zračnog cilja skakali kao mahnita djeca. Kao da je u pitanju obaranje asteroida. Očito je u pitanju bio unaprijed isplanirani performans, koji treba izvršiti pozitivan psihološki utjecaj na također prisutne političke birokrate, koji u svojim rukama drže ključeve državnog proračuna.
Inače, radi se o porodici borbenih protuzračnih sustava koji su postavljeni na platformi oklopnog vozila na kotačima Stryker MSL. "SHORAD" je, prema izvorima portala Task and Purpose, opremljen prilično kvalitetnom radarskom stanicom, sredstvima za protuelektronska borbu (PEB), i, ono što je posebno zanimljivo, raketama AGM-114L "Longbow Hellfire", opremljenim radarski navođenim bojevim glavama, kao i novim tipom automatskog topa u kalibru 30 mm.
U svojim se planovima razvojni inženjeri korporacije Boeing nadaju da će se na ovo vozilo uskoro integrirati kompleks s borbenim laserom, o kojem sanjaju američki generali.
Izraelski "IRON DOME" kao uzor
Getty Images
Zapaženo je da će se projekt uvelike dalje razrađivati na dostignućima izraelskog sustava proturaketne obrane "Iron Dome", koji proizvodi tvrtka Rafael. I dalje definitivno nije jasno koje će vozilo biti platforma za ovaj kompleks, iako se spominje da će ono biti na bazi gore spomenutog Strykera. General Mark A. Milley je u tom smislu nagovijestio osnovne zahtjeve koji treba zadovoljiti nosiva platforma. Svakako to ne bi bilo vozilo koje ima gabarite kamiona, već oklopno višenamjensko vozilo s povećanom razinom prohodnosti. Međutim, ozbiljan problem predstavlja instalacija poprilično gabaritnog sustava napajanja borbenog lasera, koji bi trebao postati integralni dio nove koncepcije "SHORAD".
Da bi ovaj laser mogao oboriti iole ozbiljniju zračnu metu, kao što je to, npr., raketa, njegova snaga mora imati najmanje 60 kW. Američka korporacija Boeing je navodno našla rješenje za ovaj problem tako što je konstruirala kompaktni kvantni generator snage 2 kW. Međutim, mnogi autoriteti koji dobro poznaju ovu materiju vrlo su skeptični kada je u pitanju učinkovitost ovog oružja u praksi. Ozbiljan protivnik koji posjeduje adekvatno tehničko znanje može na vrlo jednostavan način zaštititi svoje projektile i bespilotne letjelice od lasera koji imaju relativno malu snagu. Naravno, ovaj će laser imati svoju praktičnu svrhu u slučaju da uvjetni protivnik koristi, npr., komercijalne ili improvizirane bespilotne letjelice, što je ipak malo vjerojatno. Dakle, za neke ozbiljnije stvari je potreban jači laser, a samim tim i veća platforma u koju bi se smjestio adekvatni generator napajanja. Zato se na testiranju u Novom Meksiku "SHORAD" ipak pojavio na kamionskoj platformi, na kojoj je izgledao poprilično glomazno.
Ako ostavimo po strani uobičajene fraze o postizanju dobrih rezultata kada je u pitanju uvodna verzija ovog projekta, njegov daljnji razvoj će po svemu sudeći biti dug i neizvjestan. Topovsko-raketna verzija sustava "SHORAD", koja je demonstrirana na raketnom poligonu Novi Meksiko, nije zadovoljila ambicije američkih generala. Po njima se njegove tehničko-taktičke sposobnosti moraju uvećati za čak 4x od onih koji su demonstrirane prilikom testa. Ovo se prije svega odnosi na (ne)mogućnost istovremenog presretanja većeg broja ciljeva, i vjerojatnosti njihovog obaranja, tj. uništenja. Da bi se ovi problemi razriješili, potrebno je potaknuti ovaj projekt s tko zna koliko milijuna zelenih novčanica (to je ustvari bila poanta koju su državnom vrhu implicitno prenijeli američki generali). Poznato je da su mnogi visoki časnici američke vojske ustvari produžena ruka nezasitog vojno-industrijskog kompleksa, kojem je jedini i isključivi cilj "masna" zarada. Ovdje se konkretno radi o zakulisnoj operaciji olakšavanja američkog proračuna, koju s jedne strane vodi beskrupulozni menadžment korporacije Boeing, a s druge korumpirani generali iz Pentagona.
Ako ne može s laserom, onda ga stvorite da bude kao "Pancir-S1"
Sergej Bobiljev
Istovremeno, Amerikanci imaju i plan "B" u razvoju ovog kompleksa. Ako se zapne s laserom, onda će prioritet imati razvoj sparenih automatskih topova u kalibru 30 mm. Prezentacija kompleksa s novim topovima bi se trebala održati početkom sljedeće godine. Ukoliko dođe do prihvaćanja ovakve koncepcije američkog perspektivnog sustava kratkog dometa, on će po svojoj namjeni, tehničko-taktičkim karakteristikama, pa čak i izgledu biti kopija ruskog analoga "Pancir-S1" (NATO oznaka SA-22 Greyhound). Nije tajna da u tehničkim krugovima Amerikanci imaju veliki respekt prema ruskom pandanu, i da u neku ruku Rusima zavide na zaista odlično ukombiniranom i operativnom rješenju.
Zanimljivo je istaknuti da je štand sa Strykerom MSL, zajedno s izraelskim sustavom "Iron Dome", bio posebno istaknut na velikom sajmu naoružanja i vojne opreme AUSA-2017, koji je nedavno održan u Washingtonu. Svakako s razlogom, jer jedna baterija stacionarnog sustava protuzračne obrane izraelskog proizvođača košta oko 50 milijuna dolara. Ako se na to doda specijalna mobilna platforma i ostale "novotarije" koje prate ovaj projekt, samo jedna jedinica hibridnog sustava montirana na Stryker MSL bi porezne obveznike koštala oko 100 milijuna američkih dolara. Takve su preliminarne procjene Pentagona. Usporedbe radi, ruski "Pancir-S1" košta između 13-14 milijuna američkih dolara po jednoj jedinici, što je 7x manje od američkog ekvivalenta. Pri tome Rusi već desetljećima razvijaju ovaj koncept oruđa, a Amerikanci nemaju takva iskustva. Dakle, postoje opravdane indicije da je ruski kompleks, pored daleko manje cijene, i daleko kvalitetniji od "Amerikanca".
Inicijalna/probna nabavka ovog sredstva neće biti manja od šest jedinica (1 baterija), što bi iznosilo oko 600 milijuna dolara (ili 43 jedinice gore spomenutog ruskog kompleksa proturakoplovne borbe "Pancir-S1"). Međutim, to je kap u oceanu kada je u pitanju obrana teritorija SAD-a koji može biti cilj terorističkog napada. Amerikancima za kakvu-takvu sigurnost treba 100 baterija ovog kompleksa, gdje ukupna vrijednost ugovora dostiže astronomsku cifru od gotovo 60 milijardi američkih dolara! Od te bi se količine najmanje 50 baterija trebalo razmjestiti u Europi, što je još jedna lukava zamisao vojno-industrijskog kompleksa, da tim projektom optereti i vlade europskih država. Naravno, u cijeloj ovoj operaciji treba sudjelovati moćni medijski kartel, koji je integralni dio cijele priče, a koji će razbuktavati vatru o navodnoj ugroženosti "zapadnih" država od eventualnog ruskog napada krstarećim raketama i sličnim besmislicama.
Pentagon s velikim nestrpljenjem očekuje opremanje prvog bataljuna perspektivnim sredstvom protuzrakoplovne obrane kratkog dometa "SHORAD". To je njihov san. Američki general Mark A. Milley očekuje da će ovaj sustav na bazi Strykera MSL u operativnu uporabu ući u naredne dvije godine, naglašavajući da je nabava ovih sustava jedan od prioriteta Vojske SAD-a.
Energetski kolaps
Procjene američkih stručnjaka su da Vojska SAD-a nema adekvatnu PZO arihtekturu za pobjedu u eventualnom sukobu s ruskim zrakoplovnim borbenim efektivima, posebno kada se radi o borbi protiv nove generacije ruskog visokopreciznog oružja. U hipotetičkom ratu bi glavnina ruskih raketnih snaga, sastavljena od visokopreciznih krstarećih raketa "Kalibr" i "H-101", udarila po cjelokupnom teritoriju SAD-a, posebno zahvaćajući najvažnije objekte za energetsko funkcioniranje države, kao što su nuklearne elektrane. Za potpuno obezglavljivanje SAD-a su potrebna 103 visokoprecizna konvencionalna udara koja bi paralizirala cijelu državu na duže vrijeme. Da bi SAD utonuo u potpuni mrak, potreban je jednovremen masivan udar koji bi se sastojao od 500-700 krstarećih raketa "Kalibr". S obzirom na unutarnje stanje američkog društva, komoditet i navike prosječnog američkog građanina bez kojih on ne može funkcionirati, dovoljno je izbaciti iz stroja 80% energetskog potencijala SAD-a da bi u državi nastao potpuni kaos. Ukoliko bi taj udarac prouzročio trajna oštećenja koja se ne mogu sanirati u dogledno vrijeme, ogroman broj američke populacije bi se našao na rubu opstanka, i bio bi uništen od posljedica međusobnih sukoba, bolesti i gladi. Ovo su inače procjene Jamesa Woolseyja, bivšeg direktora američke Centralne obavještajne agencija (CIA).