"Crna udovica" plete mrežu oko nosača zrakoplova: Projekt 22800 "Karakurt"

Karakurt  22800

Karakurt 22800

Wikipedia
On ima brzinu razarača, veličinu korvete, vatrena moć mu je na razini krstarice, a tajnovitost djelovanja u rangu podmornice. U daljnjem tekstu predstavljamo ruski projekt malog raketnog broda 22800 "Karakurt" koji će uvelike promijeniti trenutni odnos snaga u svjetskim morima i oceanima.

U petak je u Sankt-Peterburgu održana ceremonija spuštanja u vodu novog malog raketnog broda (skr. ru. MRK) "Tajfun", koji u sebi objedinjava sve nabrojane kvalitete koje smo napisali u sažetku teksta. On je u 2017. godini postao drugi brod klase Karakurt* (ime projekta 22800 hrv. Crna udovica), koji je poslan na prvo mini-putovanje (napomena autora: u srpnju je u vodu ušao njegov prethodnik "Uragan", koji je kompletiran u Lenjingradskom brodogradilištu "Pela"). Do sredine sljedećeg desetljeća će čak 18 brodova ove klase ući u operativne jedinice ruske mornarice. Svaka ruska flota će u svom sastavu imati po jednu "eskadru" ovih izuzetno opasnih morskih plovila.

Zašto je "Karakurt" toliko opasan i na što je sve sposoban ovaj smrtonosni "mališan"?

"Uragan" i "Tajfun" predstavljaju direktne potomke malih raketnih brodova projekta 21631 "Bujan-M", koji se nalaze u sastavu Baltičke i Kaspijske flote. Službena oznaka ovih MRK je zaštita bližeg pojasa morske granice, tj. priobalja. Međutim, brodovi klase "Bujan" su dokazali da su sposobni za izvršavanje daleko šireg spektra zadataka od onih za koje su prvenstveno namijenjeni. Primjerice, kaspijska trojka klase "Bujan" - "Grad Svijažsk", "Uglič" i "Velikij Ustjug" - su iz ruskih teritorijalnih voda u više navrata plotunsku ispalili na desetine krstarećih raketa "Kalibr" po terorističkim bazama u Siriji i tako izravno pomogli ruskim zračnim snagama koje su se nalazile na daljini većoj od 1500 km! Gromovita ratna premijera ovih ruskih brodova nije prošla nezapaženo. NATO je bio neugodno iznenađen ovim razvojem događaja. Oni su poslije uvodnog šoka smogli snage priznati da su ovi sićušni brodovi sposobni ugroziti i velike brodove NATO-a, kao što su raketne krstarice ili pak nosači zrakoplova.

Međutim, tijekom eksploatacije brodova klase "Bujan" otkriveni su brojni nedostaci. Koji?

  • Prvo, ovi brodovi mogu djelovati isključivo u priobalnom pojasu, koji je dobro osiguran sredstvima PZO. Naime, brodovi klase "Bujan" imaju dosta slabo naoružanje, posebno kada je u pitanju protuzračna obrana. Ona se uglavnom sastoji od artiljerijsko-raketnih sredstava kratkog dometa, što u današnje vrijeme predstavlja zaista skroman, praktički beznačajan potencijal.
  • Drugo, ovaj brod je razvijen za prilično mirne vode, kakvo je npr. Kaspijsko jezero. Na otvorenim morima i oceanima, koji su često nemirni, plovidba brodom uopće nije ugodna, posebno kada se brod nađe u oluji.
  • Treće, autonomija njegovog boravka na otvorenom moru iznosi svega 10 dana, što nije dovoljno za duga putovanja.

Za razliku od njegovog prethodnika, mali raketni brodovi klase "Karakurt" nemaju takvih nedostataka. Unatoč manjem deplasmanu (oko 800 tona), brodovi ove klase imaju za 50% veću autonomiju boravka na otvorenom moru od "Bujana". Glavni projektant brodova klase "Karakurt" je Centralni pomorski konstrukcijski biro "Almaz". Inženjeri koji su projektirali ovaj brod i koji ga poznaju praktički svoj džep tvrde da brod ima daleko veće sposobnosti za plovidbu. Korpus "Uragana" i "Tajfuna" je napravljen po tzv. "stealth" (nevidljivoj) tehnologiji. U kombinaciji s njegovim malim dimenzijama (dužina 65 metara i širina 10 metara) predstavlja krajnje složen cilj za otkrivanje i navođenje vatre na njega, kada su u pitanju i najmodernije protubrodske rakete koje se nalaze u arsenalu brodova NATO-a.

Za borbu protiv ciljeva u zraku prva dva broda klase "Karakurt" ("Uragan" i "Tajfun") bit će naoružani artiljerijskim sustavima AK-630M. Treći brod ove klase "Štorm" će na ovom planu dobiti vrlo ozbiljno pojačanje. Naime, planirano je da se na ove brodove integrira hibridni topničko-raketni kompleks izvanrednih tehničko-taktičkih mogućnosti "Pancir-M". Ovaj kompleks je osposobljen za borbu protiv svih vrsta zračnih objekata, s posebnim naglaskom za borbu protiv raketa klase more-more i zrak-more. Njegov radar s faznom antenskom rešetkom centimetarskog i milimetarskog opsega, koji je izrađen na bazi radarske stanice 1RS2-1E "Kaciga", može otkriti ciljeve s minimalnim radarskim odrazom, na daljini i do 23 km. Također, pored njega se nalazi i pasivna elektro-optička postaja koja može otkriti cilj na daljini i do 18 km. Po otkrivanju mete kompleks automatski navodi ka cilju i uništava ga kombiniranim raketno-topničkim djelovanjem. "Pancir-S" je naoružan s osam raketa 57E6E koje imaju maksimalni horizontalni domet i do 20k m. Vertikalni domet ovih raketa je 15 km. Pored raketnog naoružanja, tu se još nalaze i dva rotacijska 6-cijevna topa u kal. 30 mm GŠ-6-30, koji stvaraju zaista impresivnu gustoću vatre (i do 10 000 granata u minuti). Zahvaljujući izuzetno kratkom vremenu reakcije, ovaj kompleks s 8 raketa i borbenim spremnikom od nekoliko tisuća granata može u vrlo kratkom vremenskom rasponu oboriti popriličan broj protubrodskih raketa koje su simultano ispaljene na "Karakurt" (kompleks može istovremeno gađati 4 različita cilja s gotovo 100% uspjeha).

Udarni potencijal

Međutim, glavni "adut" koji će posjedovati klasa brodova "Karakurt" vezan je za njihov udarni raketni potencijal. Svaki "Karakurt" nosi osam vertikalnih lansirnih jedinica mod. ZS14. U njima se mogu bazirati protubrodske rakete P-800 "Oniks" ili univerzalne krstareće rakete "Kalibr-NK", koje uglavnom služe za napad na zemaljske ciljeve (klasa "Bujan" je mogla nositi samo rakete kompleksa "Kalibr"). Dakle, "Karakurt" će pored kopnenih ciljeva moći napadati i neprijateljske brodove, i to u radijusu i do 500 km, što mu zaista daje jednu ozbiljnu univerzalnost u izvršavanju različitih borbenih zadataka, i to s najubojitijim pomorskim oružjem. S raketama "Kalibr" njegov će se udarni potencijal moći projicirati na daljine i do 2500 km. 

Nakon lansiranja rakete, svaki brod postaje momentalno vidljiv za veliku većinu neprijateljskih sredstava praćenja. Ali "Karakurt" u tom slučaju ne ostaje bez zaštite. Ovi prilično žustri brodovi, zahvaljujući svojim izuzetno snažnim pogonskim agregatima, mogu brzo nestati s lica mjesta.

Prema provjerenim podacima, mali raketni brodovi projekta 22800 "Karakurt" će biti opremljeni borbenim zapovjedno-informacijskim kompleksom "Sigma-E" i automatiziranim višenamjenskim kompleksom za razmjenu podataka "Trassa-E". Praćenje situacije u zračnom i pomorskom prostoru, otkrivanje i identifikacija ciljeva će biti osigurana integracijom različitih radarskih postaja, uključujući tu i suvremeni radarsko-promatrački kompleks "Mineral-M" dometa 450 km. Većina ove opreme će biti smještena iznad zapovjednog tornja broda, koji je tako projektiran da se na njega mogu postaviti četiri fazne antenske rešetke.

Taktika: pucaj i bježi!

Tehničke i konstrukcijske karakteristike "Karakurta" predodređuju taktiku njegove borbene primjene. Flota tih mikro-brodova, izuzetno kompaktnih dimenzija, uz primjenu tehnologije smanjenog radarskog odraza, bit će u stanju tajno se prikrasti cilju, ili stvoriti svojevrsnu zasjedu odakle će iznenada izvesti napad s velikim brojem supersoničnih raketa, i brzo se izgubiti s lica mjesta. Na Zapadu se ova taktika zove "pucaj i bježi". Međutim, ovo će biti karakteristično samo ako je u pitanju samo jedan brod klase "Karakurt" koji sudjeluje u operaciji napada na veću grupu neprijateljskih brodova. Skupina od tri "Karakurta" se i neće morati nešto pretjerano skrivati, jer će njihov udarni potencijal biti snažniji od većine brodova uvjetnog protivnika, koji imaju daleko veći deplasman. Ova tri broda mogu praktički jednovremeno lansirati čak 24 supersonične rakete niskog profila leta P-800 "Oniks", koje po svojim ukupnim karakteristikama slove za najbolje protubrodske rakete na svijetu koje se trenutno nalaze u operativnoj uporabi. Njihov operativni domet dostiže 500 km, a maksimalna brzina leta je do 3000 km/h na visini oko 10 m iznad razine mora. Probojno-rušeća bojeva glava težine 300 kg visoko-brizantnog eksploziva je sposobna potopiti svaki brod kojeg je ljudska ruka ikad napravila. Na zadnjem dijelu putanje rakete aktivira se radarska glava za samonavođenje, koja registrira cilj na daljini od najmanje 50 km i ustremljuje se ka njemu. Ovakav koncentrirani napad bi teško mogla preživjeti i borbena skupina brodova koja je raspoređena oko nosača zrakoplova.

Iz bazena Kaspijskog jezera mali raketni brodovi Kaspijske flote RM Ruske Federacije su u više navrata izveli raketni napad u kojim su upotrijebili oko 50 krstarećih raketa "Kalibr-NK" po terorističkim metama u sirijskim provincijama Raka, Idlib i Alep.

Primjerice, američka raketna krstarica tipa "Ticonderoga", deplasmana deset puta većeg od "Karakurta", u svom standardnom naoružanju ima 26 krstarećih raketa "Tomahawk" koje su sposobne napasti kopnene i pomorske ciljeve na daljinama do 2500 kilometara, ovisno o modifikaciji ovih raketa. Za razliku od nje, svega tri "Karakurta" mogu projektirati istu, ako ne i veću udarnu moć, na mete koje se nalaze na sličnoj udaljenosti. Kirurški precizno i veoma razorno (uporaba u Siriji nas je u to definitivno uvjerila).

Jedna "Ticonderoga" košta cijelu milijardu američkih dolara, dok se za tu količinu novca može izgraditi čak 30 "Karakurta" s nepojmljivom vatrenom moći!

Primjetno je da su mnogi zapadni analitičari već uočili tendenciju ruske mornarice da "minijaturizira" svoja plovila. Konkretno, američki časopis The National Interest je u izdanju iz 2015. godine napisao sljedeće: "Ruska korveta naoružana s osam krstarećih raketa 'Kalibr' bit će u stanju izvesti razorniji napad od neusporedivo većeg broda kao što je to npr. američka fregata 'Oliver Hazard Perry' koja se nalazi u naoružanju RM SAD-a."

Povećanje nervoze povodom nove ruske doktrine u izgradnji suvremenih plovila moglo se uočiti i u listu Forbes: "Nove borbene mogućnosti ruske flote će ozbiljno ograničiti slobodu manevra mornarice SAD-a i NATO-a, što će zahtijevati višestruko uvećanje troškova u obrambenom proračunu ovih zemalja. Čak će i mali ruski patrolni brodovi, dakle, oni kojima to do sada nije bio ni približan zadatak, imati sposobnost dalekometnog razornog napada uporabom velikog broja krstarećih raketa "Kalibr" i ostalog visokopreciznog oružja".

Očekuje se da će "Uragan" i "Tajfun" ući u sastav Baltičke flote naredne godine. Trenutno se u različitim fazama izgradnje nalazi još šest malih raketnih brodova klase "Karakurt" i to: "Štorm", "Škval", "Bura", "Ohotsk", "Musson" i "Passat". U planu je i početak gradnje još deset brodova ove klase, koji će se sklapati u peterburškom zavodu "Pella", feodosijskom zavodu "More", Zelendolskom brodograđevnom zavodu, kerčenskom poduzeću "Zaljev" i Amurskom brodograđevnom zavodu. Takva preraspodjela posla na više brodograđevnih poduzeća, uz jednostavnost u konstrukciji i male dimenzije klase "Karakurt" u odnosu za standardne brodove, stvorit će nadprosječan tempo u njihovoj proizvodnji. Gotovo da je izvjesno da će poslije završetka naredne faze opremanja ruske vojske, koja će trajati u razdoblju od 2018. do 2025. godine, ruska mornarica izaći jača za cijelu flotu brodova klase "Karakurt".

*Mali raketni brod projekta 22800 "Karakurt" predstavlja višenamjenski raketno-topnički brod malog deplasmana za pokrivanje bliže priobalne zone. Njegov glavni proizvođač je OAO Lenjingradski brodograđevinski zavod "Pella" iz Sankt-Peterburga.