Sovjetska avijacija poslije 1941.: Stići i prestići Luftwaffe

Jak-3.

Jak-3.

Jurij Koroljov/RIA Novosti
Sovjetska avijacija je početkom rata doživjela najveći slom u svojoj povijesti. Tada su otkriveni sistemski nedostaci u razvoju sovjetskog ratnog zrakoplovstva. Ispravljanje pogrešaka je trajalo nekoliko godina uz ogromne napore.

Ispostavilo se da nije lako stići Luftwaffe po kvaliteti avijacijske tehnike. Nakon katastrofalnih poraza u početnoj fazi rata sovjetski konstruktori su 1942. godine modernizirali avione koje je tada koristilo ratno zrakoplovstvo Crvene armije. Učinjen je pokušaj da se poboljšaju motori, jer su oni predstavljali glavni tehnički problem sovjetske avijacije. U početku se činilo da je taj zadatak uspješno izvršen, s obzirom da su sovjetski modeli "Jak" počeli razvijati istu brzinu kao i njemački lovci. Međutim, već u prvim borbama na nebu iznad Staljingrada pokazalo se da je još rano za likovanje. Nijemci su izbacili nove lovce, koji su ponovno izmicali sovjetskim pilotima. Zahvaljujući najnovijim Messerschmittovima uvelike se ponovila situacija iz 1941.

Staljingrad, 1. lipnja 1942. Borci bataljuna metalurškog kombinata Crveni oktobar. Izvor: Emanuel Jevzerkin/TASSStaljingrad, 1. lipnja 1942. Borci bataljuna metalurškog kombinata "Crveni oktobar". Izvor: Emanuel Jevzerkin/TASS

Tehničko zaostajanje moglo se kompenzirati brojnom nadmoći. Prema ocjeni sovjetskih stručnjaka, na jedan njemački zrakoplov bila su potrebna dva sovjetska. Tada je naglo intenzivirana proizvodnja lovaca, čak i nauštrb jurišnih zrakoplova i bombardera.

Istovremeno je nastavljen rad na usavršavanju postojećih modela. Međutim, problem je u potpunosti riješen tek u trećoj godini rata, kada su u eksploataciju uvedeni novi zrakoplovi. Lovci Jak-3 i La-7 ne samo da nisu zaostajali za njemačkim strojevima, već su po određenim parametrima bili i bolji od njih. Ipak, nije sve išlo glatko. I dalje je bilo konstruktorskih nedostataka, zbog čega su se novi zrakoplovi često kvarili. Krajem rata su preko 15% sovjetskog avio-parka činile neispravne letjelice. I pored svega, na kraju je metodom upornih pokušaja ratno zrakoplovstvo Crvene armije nadoknadilo zaostajanje i uspjelo stići njemački Luftwaffe.

Kvaliteta - uvjet za pobjedu

Pobjeda u zraku se u pravilu ne može odnijeti samo zahvaljujući brojnoj nadmoći. Na nebu je teško "ugušiti" neprijatelja brojnošću. Zahvaljujući velikoj razlici u kvaliteti avijacije, moderniji lovac može bolje manevrirati i izmaknuti "potjeri", tako da u jednoj borbi može lako uništiti nekoliko neprijateljskih zrakoplova. Upravo zbog toga je sovjetska avijacija i pored velike brojne nadmoći u skoro svim velikim bitkama Drugog svjetskog rata često trpjela poraze. Sovjetsko zapovjedništvo je brzo sagledalo cijelu situaciju i definiralo putove izlaska iz te slijepe ulice. Reorganizirano je zapovijedanje avijacijom, avioni su raspoređeni u zasebne zračne vojske koje su stavljene na raspolaganje kopnenim vojskama i frontovima uz odgovarajuće podčinjavanje njihovim zapovjedništvima.

Probna pilotkinja aviona Jak-1 i Jak-3, rekorderka Sovjetskog Saveza Jekaterina Mednikova. Središnji aeroklub. Izvor: Olga Lander/RIA NovostiProbna pilotkinja aviona Jak-1 i Jak-3, rekorderka Sovjetskog Saveza Jekaterina Mednikova. Središnji aeroklub. Izvor: Olga Lander/RIA Novosti

Tada je avijacija počela djelovati usklađenije s kopnenim jedinicama i rješavati zajedničke zadaće. Istovremeno je razvijana radio-veza između eskadrila i zrakoplova. Ranije su se piloti morali na zemlji dogovoriti o zajedničkim djelovanjima koja će poduzeti u zraku. Međutim, u zraku je gotovo uvijek situacija bila nepredvidiva i moralo se improvizirati, što je pilotima kvarilo čitavu taktiku. S druge strane, njemački piloti su se brzo orijentirali u zraku, jer su održavali međusobnu vezu pomoću radio-stanica. Po istom principu su 1942-1943. počeli djelovati i sovjetski piloti, što je odmah dalo rezultat. Tijekom ljeta i jeseni 1942. godine Luftwaffe je izgubio preko 7000 aviona, tj. više od 70% ukupnih gubitaka njemačke avijacije u spomenutom razdoblju.

 

Osvajanje neba

Sovjetska avijacija je tijekom 1942. i 1943. na nebu iznad Povolžja i Kurska ratovala s promjenjivim uspjehom. U tijeku je bio težak proces usavršavanja tehnike borbe u zraku, sustava veze i koordinacije unutar eskadrila. Konstruktori su jako pomogli pilotima kada su 1943. godine počeli opskrbljivati zrakoplove novim radio postajama koje su funkcionirale i kao radari. Avionska industrija je radila punim kapacitetom. Broj proizvedenih aviona bio je trostruko veći od broja aviona uništenih u borbama. Tako je 1944. godine sovjetska lovačka avijacija počela upadljivo dominirati u zraku. Nijemci su bili prisiljeni poduzeti očajnički korak - znatno su smanjili broj bombardera i umjesto njih su povećali proizvodnju lovaca.

Heroj Sovjetskog Saveza (odlikovan tri puta) Aleksandar Ivanovič Pokriškin. Izvor: Mark Redkin/RIA NovostiHeroj Sovjetskog Saveza (odlikovan tri puta) Aleksandar Ivanovič Pokriškin. Izvor: Mark Redkin/RIA Novosti

Veliku pomoć sovjetskoj avijaciji su pružili i zapadni saveznici. Broj američkih i engleskih lovaca koji je isporučen SSSR-u po Zakonu o zajmu i najmu iznosio je 13% od ukupnog broja takvih aviona proizvedenih u Sovjetskom Savezu. Među njima su i poznate "Aircobre" i "Kingcobre". Upravo na "Aircobri" je letio čuveni sovjetski as Aleksandar Pokriškin, koji je oborio 65 njemačkih aviona. Naporan rad i saveznička pomoć urodili su plodom. Krajem 1944. godine avijacija Crvene armije je uspostavila potpunu dominaciju u zraku. Tako je stvoren temelj za stvaranje ratnog zrakoplovstva koje je danas jedno od najubojitijih na svijetu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće