Robot „Uran-6“ čisti teren od mina.
Said Carnajev/RIA NovostiRoboti u ruskoj vojsci nisu neka zamišljena predstava iz budućnosti, nego dio današnje vojne prakse. Već su uvedeni u eksploataciju mnogi uređaji koji u potpunosti zamjenjuju ljude. Među njima su, na primjer, bespilotne letjelice, roboti za čišćenje terena od mina i aparati za izviđanje i osmatranje. Podvodni aparat „Gnom“, namijenjen za izviđanje i deaktiviranje mina pod vodom, testiran je 2005. godine. I samohodni protuzračni-topovski sustav „Pancir S1“ funkcionira u automatskom režimu.
„Gnom“. Izvor: Press Photo
Sve su to, međutim, samo pojedinačni projekti. Oni često nisu nastali u okviru odvojenog programa. U Rusiji je proizvodnja robota kao posebne vrste naoružanja tek u povoju.
Važan zadatak robota je da se gubici u ljudstvu svedu na minimum. Primjena automatizirane tehnike za čišćenje terena od mina već je doprinijela da se znatno smanji broj žrtava među minerima. Osim toga, roboti imaju još jednu važnu prednost: funkcioniraju u uvjetima u kojima ljudski organizam fizički ne može opstati. U tom smislu su posebno učinkoviti pod vodom i na teritoriju zagađenom radijacijom.
„Pancir S1“. Izvor: Vitalij V.Kuzmin
Modeli iz budućnosti
Ruska vojna industrija već je projektirala nekoliko tipova borbenih robota. Jedan dio tih projekata će u dogledno vrijeme biti isporučen vojsci. Među najnovije spada robot „Platforma M“. To je jednostavna pokretna konstrukcija teška jednu tonu koja služi kao nosač naoružanja. Na „Platformu“ se može montirati nekoliko bacača granata, mitraljeza, protutenkovski sustav... Drugim riječima, gotovo svako prenosivo naoružanje koje nije teže od 300 kg. Robot postaje vrlo učinkovit izviđač ako se na njegovu noseću konstrukciju montiraju sredstva za radio-elektronsko osmatranje. „Platforma“ ima čvrst oklop, tako da se operatori ne moraju brinuti ukoliko robot bude izložen neprijateljskoj vatri iz streljačkog oružja. Ovaj borbeni aparat se može kretati brzinom nešto većom od 10 km/h, što je gotovo jednako brzini borca koji trči. Osim toga, stroj se preko 10 sati može kretati u režimu borbenog marša, što čak i najizdržljiviji borac ne bi mogao da učini.
„Platforma M“. Izvor: Vitalij Ankov / RIA Novosti
Spomenutom modelu sličan je i MRK-27-BT. To je isto jedan od najnovijih projekata ruske vojne industrije. On istovremeno nosi nekoliko bacača granata, bacač plamena i mitraljez, a može primijeniti i dimne i zvučno-svjetlosne granate. Ovaj stroj se kreće po vrlo nepristupačnom terenu zahvaljujući specijalno projektiranim gusjenicama. Maksimalna udaljenost primjene je oko 500 m, što znači da se operator nalazi izvan zone neposredne opasnosti. Oba robota, i „Platforma“ i MRK-27-BT, u sljedećim godinama će postati dio arsenala Oružanih snaga Rusije.
MRK-27-BT. Izvor: Vitalij V.Kuzmin
Robotizirani „univerzalni vojnik”
Posebnu pozornost zaslužuje robot „Uran“. Za razliku od drugih projekata ruske vojne industrije, on istovremeno može vršiti nekoliko različitih funkcija u borbenim uvjetima. U tome se sastoji njegova specifika. Na primjer, „Platforma“ je kompaktan aparat čiji su gabariti 1,5 H 1,5 m, dok „Uran“ prije liči na tanketu. Težak je 8 tona i može služiti i kao borbeni robot, i kao minolovac, i kao aparat za gašenje požara.
„Uran“ je opremljen uobičajenim sreljačkim oružjem, a i topovima i raketnim sustavima, tako da sam po sebi predstavlja moćnu borbenu jedinicu. Njegove mogućnosti su upečatljivo demonstrirane na testiranjima izvršenim u svibnju 2015. godine. Ovaj robot može uništavati neprijateljsku živu silu i oklopnu tehniku, kao i pojedine zračne ciljeve. Operator „Urana“ može njime upravljati s distance od 1 kilometra, što je važno i u borbenim uvjetima, ali i u drugim situacijama. Na primjer, napravljena je posebna modifikacija ovog robota za gašenje šumskih požara i uklanjanje razvalina, što prema zamisli konstruktora treba osigurati „Uranu” široku primjenu u civilnoj sferi.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu