Vojna služba je u Rusiji kroz povijest uvijek bila jedinstvena u tom smislu što je osigurovala napredovanje u karijeri. U sovjetskom razdoblju vojska se sastojala od radnika i seljaka, zvanje vojnog lica je bilo prestižno, a vojni rok je trajao svega dvije-tri godine i doživljavan je kao životna škola za muškarce. To je bila služba u kojoj se mogla steći određena profesija. Ona je mnogima, a pogotovu mladićima sa sela, otvorila put za dalje uspjehe u životu.
Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je u Rusiji vladala sustavna kriza, vojna lica više nisu bila na cijeni, oružane snage nisu financirane, nije kupovana tehnika, a vojne obuke gotovo da nije ni bilo. Mnogi oficiri su napuštali vojnu službu jer su bili prisiljeni da nekako izdržavaju obitelj.
jećam se da smo se tijekom devedesetih svi mi, časnici, trudili da što manje nosimo uniformu jer nas je bilo sramota. Tada su časnici doživljavani kao ljudi promašenog života, koji nisu mogli naći neko bolje radno mjesto i zbog toga su ostali u vojsci. Zato smo svi odlazili na posao u civilnom odijelu“, sjeća se pukovnik Vladimir K.
Takvo stanje u ruskoj vojsci trajalo je više od deset godina. Kada je na čelo Ministarstva obrane došao Sergej Šojgu, vojnim licima je znatno povećana plaća. Počeli su zarađivati u prosjeku šest puta više. Na primjer, poručnik je nekada dobivao 12 000 rubalja (170 dolara), a zatim 50 000 rubalja (720 dolara). Riješen je i stambeni problem. Stanove je dobila većina vojnih lica, onih koji su prije toga i po 20 godina čekali stan.
I druge aktivnosti bile su učinkovite, kao što je održavanje vojnih izložbi koje mogu posjetiti civili i obnavljanje sustava DOSAAF (Dobrovoljno društvo za potporu vojsci, avijaciji i mornarici) koji obučava i specijalizira mlade ljude u traženim vojnim strukama još prije regrutacije, a isto razvija i popularizira vojnotehničke sportove (na primjer, sportsko streljaštvo, vojnu orijentaciju itd.). Odnos društva prema služenju vojnog roka i karijeri vojnog lica počeo se mijenjati. Ramenice su ponovno postale prestižne, a vojna služba (redovni vojni rok ili služba po ugovoru) ponovo je postala dokaz hrabrosti.
Prema najnovijoj anketi Sveruskog centra za ispitivanje javnog mnijenja, 64% ispitanika smatra da mladićima samo vojska osigurava dobru moralnu i fizičku obuku. Takvih ispitanika je 1990. godine bilo gotovo upola manje (33%) kada je slično pitanje postavljeno u vezi s sovjetskom vojskom. Po mišljenju ispitanika, znatno su poboljšani i uvjeti života vojnih lica. Za te uvjete 60% ispitanika kaže da su dobri (1990. godine takav odgovor dalo je samo 18%).
Vojna profesija u suvremenom ruskom društvu je postala prestižnija, a služba u vojsci često služi kao svojevrsna odskočna daska za karijeru koja nije vezana za vojsku. „Ja bih htio da se u životu bavim nečim što nema veze s oružanim snagama. Planiram raditi ili u državnoj službi ili u Federalnoj službi sigurnosti, a tamo primaju samo one koji su služili vojsku“, kaže Vladimir P., mlađi vodnik iz vojnog zapovjedništva Sevastopolja.
Materijalni trenutak je još češća motivacija za služenje u vojsci: „Mene je kao i mnoge druge privukla visoka plaća. To je bio moj glavni motiv za stupanje u vojnu službu“, kaže poručnica Ana Z. Ona služi u jednoj moskovskoj vojnoj jedinici. Pored funkcije socijalnog lifta koju je ponovno dobila, kao i povećanog zanimanja za vojnu profesiju među omladinom, ruska vojska se tijekom posljednje tri godine mijenjala i u drugim aspektima.
Borbena obuka
Još dok je na čelu Ministarstva obrane bio Šojguov prethodnik Anatolij Serdjukov, u Oružanim snagama Rusije stvorene su jedinice koje su uvijek u stanju pune borbene pripravnosti. Od tada postotak vojnika po ugovoru raste svake godine. Njihov broj 2017. godine treba dostignuti 425 000. Toliki broj profesionalnih vojnika zahtijeva stalno poboljšavanje njihovih teoretskih znanja i uvježbavanje navika vezanih za vođenje borbenih akcija. Tome treba dodati i stalne isporuke nove borbene tehnike, koja isto zahtijeva odgovarajuću obuku.
Nije čudo što su vojne vježbe velikih razmjera i iznenadne provjere postale uobičajena pojava za rusku vojsku. Već tijekom prve godine vršenja dužnosti ministra obrane Sergej Šojgu je intenzivirao proces vojne obuke. Od 2010. do 2012. godine održano je sedam vojnih vježbi, a već 2013. bilo je pet iznenadnih provjera borbenog stanja vojnih jedinica ruske vojske u različitim regijama zemlje.
Od 2013. do 2015. godine izvršeno je 20 iznenadnih provjera i vojnih vježbi uz sudjelovanje ruskih i stranih vojnika. Kvaliteta koja je na taj način postignuta može se ocijeniti u sadašnjoj antiterorističkoj operaciji ruske vojske na teritoriju Sirije. U cjelini gledano, proces podizanja borbene pripravnosti ruskih trupa podrazumijeva nekoliko razina:
- pripremu i usavršavanje individualnih vještina i navika vojnika;
- uvježbavanje sinhroniziranosti organa vojne uprave i metoda njihovog rukovođenja jedinicama;
- organizaciju i održavanje suradnje među različitim vidovima vojske.
Najvažnija faza u borbenoj obuci su operativno-strateški manevri, u kojima sudjeluje desetine tisuća vojnika i tisuće primjeraka borbene tehnike. Tijekom tih vojnih vježbi zapovjedništvo Oružanih snaga Ruske Federacije uvježbava suvremeni format primjene vojnih jedinica u cilju daljnjeg razvoja vojske i mornarice.
Oružje, tehnika i oprema
Kada je Šojgu postao ministar obrane, on je sveo na minimum kupovinu stranih vojnih proizvoda koju je prije njega lobirao Serdjukov. Na primjer, anulirana je narudžba 1 775 talijanskih oklopnih automobila Iveco-LMV65 (na kraju je Rusija ipak kupila 358 ovih vozila).
Osim toga, poduzeti su koraci u pravcu zamjene uvoznih dijelova, dijelovima domaće proizvodnje. Veliki udarac ruskoj vojnoj industriji nanio je konflikt s Ukrajinom koji je prisilio rusko vojno rukovodstvo da organizira proizvodnju motora za helikoptere i brodove u samoj Rusiji. Asortiman vojnih proizvoda koje je Rusija kupovala od susjedne države bio je prilično visok, a potreba za hitnom zamjenom uvoznih proizvoda domaćim proizvodima, naravno, usporila je tempo uvođenja nove tehnike u vojsku.
I pored toga, do 2020. godine Rusija planira modernizirati 70% svog naoružanja. „Mi smo u jednom razdoblju zaista uvećali troškove za obranu. (...) U tom trenutku je stanje naše vojne tehnike bilo niže od naših standarda. Sada smo te troškove doveli do svjetske razine“, izjavio je premijer Dmitrij Medvedev u intervjuu 9. prosinca 2015. godine. Već sada se na temelju stanja u 2015. godini može reći da je u rusku vojsku uvedeno 50% nove borbene tehnike, tako da postavljeni cilj ne izgleda nedostižno.
Infografika: Što je ruska vojska dobila u 2015. godini? Povećati sliku.
Na primjer, kopnene trupe Ruske Federacije počele su dobivati borbenu uniformu i opremu „Ratnik“, uključujući i novi automat AK-12. Povećan je i broj najsuvremenijih reaktivnih sustava plotunske vatre „Tornado-G“, 120- milimetarskih samohodnih oruđa „Hosta“ i samohodnih protutenkovskih raketnih sustava „Hrizantema-S“. U vojsku pristižu i najnoviji operativno-taktički raketni sustavi „Iskander-M“.
Pored toga što je povećan broj blindiranih kamiona i vozila različite klase i namjene, kopnena vojska dobiva i modificirane oklopne transportere BTR-82 i BTR-82A. Donesena je odluka da se obnovi kupovina desantnih borbenih vozila BMD-4M. Tenkovske jedinice su dobile strojeve kao što su T-72BA, T-80BA,
T-80UA, T-80U-E1 i T-90A. U dogledno vrijeme trebaju pristići i najmoderniji primjerci proizvedeni na platformi teškog tenka „Armata“. Snage protuzračne obrane dobile su najnovije zenitno-raketne sustave S-300V4 i S-400 „Triumf“.
Zračno-svemirske trupe opremaju se najmodernijim jurišnim kompleksima Su-34, Su-30, Su-35, Mi-28N i Ka-52. Neki od ovih modela pokazali su svoje
mogućnosti tijekom borbenih operacija protiv „Islamske države“ u Siriji. Svoju učinkovitost su dokazale i rakete zračnog baziranja H-29L, H-101 i dr.
Ratna mornarica se oprema novim tipovima brodova i podmornica naoružanih efikasnim sustavima kao što su čuvene rakete „Kalibr“, koje su Oružane snage Rusije koristile protiv „Islamske države“. Uvedene su u eksploataciju i najnovije podmornice opremljene balističkim raketama „Bulava“.
U tijeku je i planska zamjena starih balističkih raketa kopnenog baziranja novim modelima. Strateške raketne trupe Rusije dobivaju nove sustave „Topolj-M“
i „Jars“.
Radovi u vojnoj industriji
Ruska vlada izdvaja znatna sredstva za opremanje vojske modernom tehnikom i naoružanjem, za znanstvena istraživanja i ogledno-konstruktorske radove. Krajem 2013. godine usvojen je novi federalni zakon koji osigurava mehanizme kontrole industrijskih poduzeća. Sada nekoliko struktura istovremeno prati kako se i u koje svrhe troši državni novac izdvojen za modernizacuju vojske.
Jedan od prvih Šojguovih poteza na dužnosti ministra obrane bilo je povećanje broja suradnika koji sudjeluju u primanju vojne tehnike od proizvođača (sada ih ima 25 000), u cilju učinkovitije suradnje predstavnika vojske i vojne industrije. Predstavnici vojske u vojno-industrijskim poduzećima vode računa o kvaliteti proizvoda, što znatno smanjuje broj primjedaba neposredno pred uvođenje određenog proizvoda u eksploataciju.
Početkom 2015. godine predsjedničkim ukazom su na čelo stvaranja strateški važnih sustava postavljeni generalni konstruktori. Neće ih biti više od
20, ali će njihov status biti viši, a odgovornost veća. Na taj način se ruska vojna industrija zapravo vratila na sustav upravljanja iz Staljinovog razdoblja. U sovjetsko vrijeme su upravo generalni konstruktori, koji su bili na čelu konstruktorskih biroa, imali prerogativ određivati pravce znanstveno-istraživačkih i ogledno-konstruktorskih radova na stvaranju perspektivne tehnike.
Regruti i vojnici po ugovoru
Sovjetska struktura Oružanih snaga potpuno je demontirana tijekom vojne reforme 2008. godine, koju je sprovodio još Anatolij Serdjukov. Umjesto velikih divizija kojima je teško operativno upravljati uvedene su mobilne brigade, u skladu sa zahtjevima vođenja suvremenih borbenih akcija.
Vojska postaje profesionalnija postupnim odustajanjem od obveznog služenja vojnog roka. Već sada ima više vojnika po ugovoru nego vojnika na odsluženju redovnog vojnog roka. Pa ipak, Rusija ne može potpuno odbaciti regrutaciju kao način kompletiranja vojske, jer ruska ekonomija danas ne bi mogla izdržavati vojsku koja se sastoji samo od vojnika po ugovoru. U svakom slučaju, nedostaje još 400 000 ljudi da bi vojska imala milijun vojnika, koliko je predvidjela uprava. U ovom trenutku nitko u svijetu, izuzev Sjedinjenih Američkih Država, ne može izdržavati milijunsku profesionalnu vojsku.
Načini povećanja brojnosti nisu nimalo banalni. Na primjer, Šojgu je došao na ideju da u vojsci formira takozvane znanstvene čete. To su jedinice u kojima vojnici imaju mogućnost da se tijekom služenja redovnog vojnog roka bave znanstvenim projektima u interesu podizanja obrambene sposobnosti zemlje. Ministarstvo obrane očekuje da će vojnici takvih znanstvenih četa poslije redovne vojne službe rado sklapati dobrovoljne ugovore s vojskom.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
