"Mlada i žustra radnica, neprestano usavršava svoja znanja i iskustvo. Čvrsta i uporna u postizanju svojih ciljeva. Direktna i smjela. Aktivno se zanima za mornaricu... Zahtjevna je, uživa autoritet kod drugova u službi i kod podređenih", tako je kontraadmiral Fotije Krilov govorio o Nini Vasiljevnoj Sokolovoj, prvoj ženi roniteljici u Sovjetskom Savezu.
Uspješan debi
Svoje prvo profesionalno zaranjanje Sokolova je izvela 1938. godine za vrijeme izgradnje luke u Sočiju, gdje je kao inženjerka hidrotehničarka poslana da vodi grupu ronilaca.
Ronilačka profesija tada se smatrala isključivo muškom. Predviđeno je bilo da Nina Vasiljeva sve vrijeme provodi na obali. Ali njoj takav plan nije odgovarao.
Sokolova je tražila da joj se osigura ronilačko odijelo (oprema za ronjenje s kacigom) kako bi osobno pratila tijek radova pod vodom. Zadatak nije bio lak: oprema je bila teška preko 80 kilograma, a 26-godišnja djevojka nije imala ni cijelih 50 kg.
I na kraju, Sokolova ne samo da je uspjela uspješno obaviti zadatak, nego je i svim bićem zavoljela ronjenje.
Prva među sovjetskim ženama
Uporna i ustrajna u postizanju svog cilja, Nina Vasiljeva izborila se da bude primljena na tečaj profesionalnih ronilaca. Da bi to postigla, morala je stići do samog vrha – dozvolu je dao sam Mihail Kalinjin, predsjednik Prezidija Vrhovnog Sovjeta SSSR-a.
Za djevojku je dizajnirano specijalno ronilačko odijelo, ali je i ono bilo prilično teško. Dok je 1939. godine nadgledala izgradnju pristaništa u gradu Polarnom na obali Barentsovog mora, redovno je uranjala u ledenu vodu.
Za vrijeme tih radova Sokolova je umalo poginula. "Bilo je hladno. Trebala je s krme skočiti u čamac. Bila je u kratkoj bundici i valjenkama, i omašila je, te pala u vodu. Brzo su je izvadili, a mogla se smrznuti. Tako je sve počelo. Dali su joj da popije alkohola", sjećala se Marina, kći Nine Vasiljevne.
U opkoljenom Lenjingradu
Aleksandar Brodski/Sputnik
Kada su Nijemci u ljeto 1941. godine ušli u SSSR, Nina Sokolova radila je kao inženjerka hidrotehničarka u jedinici za podvodno-tehničke radove spasilačke službe Baltičke flote u Lenjingradu. Neprijatelj je 8. rujna opkolio grad.
Okružen sa svih strana njemačkim i finskim trupama, Lenjingrad je jedino vodenim putem preko Ladoškog jezera bio povezan s kopnom. Ovim "Putem života" iz grada je bilo evakuirano stanovništvo, i u grad su dostavljani hrana i streljivo.
Rad ronilaca u ovim uvjetima bio je od ogromnog značaja. Oni su postavili telefonski kabel po dnu jezera i spasili žito s potopljenih barži.
Boris Kudojarov/Sputnik
U proljeće 1942. Sokolova je iznijela ideju da se po dnu Ladoškog jezera provuče cjevovod kako bi se Lenjingrad opskrbljivao gorivom. Izmučeni je grad imao zalihe za nešto više od tri mjeseca.
Nitko u svijetu dotad nije imao iskustva u izgradnji sličnih podvodnih cjevovoda, ali je ideja Nine Vasiljevne ipak odobrena u Kremlju.
Smion projekt
Sokolova je sudjelovala u istraživanju dna i pronalaženju optimalne trase za polaganje cijevi. Čak su morali dignuti u zrak potopljenu baržu koja je stajala na putu budućem plinovodu.
Polaganje cijevi vršilo se doslovno ispred nosa neprijatelju, pod neprestanom artiljerijskom vatrom i bombardiranjem. Pored toga, ni vrijeme im nije išlo na ruku. Prvog dana se na Ladoškom jezeru podigao olujni vjetar i valovi su skinuli i odnijeli kilometar zavarenih cijevi.
Cjevovod je pušten u rad 16. lipnja 1942. godine, nakon 43 dana radova. Bio je dugačak 29 kilometara, od čega je 21 kilometar bio pod vodom na dubini od 35 metara.
Kapacitet cjevovoda iznosio je oko 350 tona goriva dnevno. Njime je u Lenjingrad dostavljeno preko 40 000 tona benzina.
U ljeto i jesen 1942. godine Nina Vasiljevna je sudjelovala u postavljanju visokonaponskog kabla za opskrbljivanje opkoljenog grada električnom energijom. On je postao poznat kao "kabel života". Tijekom radova Vasiljeva je ranjena u nogu i rame.
Mirnodopski život
Sokolova se kao inženjerka potpukovnica Ratne mornarice nakon rata bavila obnovom oštećenih mostova i lučke infrastrukture u Lenjingradu i Tallinnu. Kasnije je bila predavačica.
Među nagradama Nine Vasiljevne dva su ordena Crvene zvijezde, ordeni Domovinskog rata I. i II. stupnja, i medalje "Za obranu Lenjingrada" i "Za vojne zasluge". Ukupno je tijekom života provela pod vodom 644 sata ili gotovo 27 dana.
- Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
- Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
- Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
- Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji