Koju su zapadnu tehniku ​​koristile sovjetske trupe u Drugom svjetskom ratu?

SAD, Velika Britanija i Kanada su za vrijeme Drugog svjetskog rata kao vojnu pomoć poslale SSSR-u desetke tisuća jedinica različite vojne i civilne opreme – tenkove, oklopne transportere, lovce i bombardere, brodove, motocikle, kamione i vojna vozila.

Sovjetski Savez najviše im je bio zahvalan za kamione Studebaker i vojne automobile Willys. S obzirom na katastrofalnu situaciju s transportom, ta su vozila bila spas za Crvenu armiju.

Zapadna vojna tehnika, doduše, nije bila glavna udarna snaga Crvene armije, no ona je pružila značajan doprinos pobjedi nad nacističkom Njemačkom na Istočnom frontu.

Tenkovi

U toku rata zapadni su saveznici poslali Sovjetskom Savezu preko 10 000 tenkova. Bili su to britanski: Mk.II "Matilda II", Mk.VIII "Cromwell", Mk.VII "Tetrarch", Mk.IV "Churchill" i Mk.III "Valentine", i američki: M4 Sherman, Stuart i M3 Lee. Oni su korišteni u borbama protiv Nijemaca kod Moskve, u Staljingradu, na Kurskoj izbočini i u Berlinu.

Zapadna oklopna tehnika u Crvenoj je armiji cijenjena zbog udobnosti koja je toliko nedostajala sovjetskim oklopnim vozilima. Slična je situacija bila i u pogledu pouzdanosti i borbenih karakteristika pojedinih savezničkih tenkova.

Sovjetskim tenkistima najviše su se svidjeli zdepasti britanski "Valentini" (Mk.III "Valentine") i visoki američki "Shermani" (M4 Sherman), koji su predstavljali spoj visoke borbene efikasnosti i komfora za posadu. Od svih oklopnih vozila oni su SSSR-u isporučeni u najvećem broju.

Lovački avioni

Za vrijeme rata je iz SAD-a i Velike Britanije u Sovjetski Savez stiglo oko 14 000 lovačkih aviona. Međutim, nisu svi oni imali istu vrijednost. Ispostavilo se da su mnogi zapadni avioni zastarjeli i da se ne mogu ravnopravno boriti s novim njemačkim "Messerschmittovima".

Na primjer, britanski "Hawker Hurricane" imao je osam mitraljeza, i svi oni su, kako se ispostavilo, bili toliko beskorisni da su nacisti čak slali podrugljivu poruku sovjetskim pilotima "ne grebuckajte boju na njemačkim letjelicama". Zato je na te avione postavljeno sovjetsko naoružanje.

S druge strane, sovjetski su piloti zavoljeli američku "Airacobru". Istaknuti asovi Ratnog zrakoplovstva Crvene armije Grigorij Rečkalov i Aleksandar Pokriškin na ovom su lovcu odnijeli većinu svojih pobjeda u zračnim bitkama.

Detaljnije o zapadnim lovačkim avionima koje je koristila Crvena armija možete pročitati ovdje.

Bombarderi

Zapadni su saveznici Sovjetskom Savezu isporučili oko 3700 bombardera. Većinom su to bili avioni američke proizvodnje, dok je britanskih bombardera bilo dvadesetak.

Sovjetski piloti vrlo su cijenili američke A-20 (Douglas A-20 Havoc/DB-7 Boston) i B-25 (North American B-25 Mitchell), efikasne, udobne i lake za upravljanje. Oni su se odlično pokazali u sovjetskoj operativno-taktičkoj i pomorskoj avijaciji, kao i u avijaciji velikog dometa.

Potpuno drugačija situcija bila je s britanskim "Hampdenima" (HP.52 Hampden). "To su ’mrtvački kovčezi’", govorio je pilot Aleksej Gusev o ovim bombarderima. "Bilo je strašno letjeti u njima. Bilo je strašno čak i prilaziti im..."

Oklopni transporteri

Za vrijeme rata protiv nacističke Njemačke Crvena armija nije imala svoje oklopne transportere. SSSR ih praktički nije ni proizvodio. Tada su u pomoć Crvenoj armiji priskočili zapadni saveznici.

SAD i Velika Britanija isporučili su SSSR-u preko 6000 transportera. Polugusjenični M2, M5 i M9 uglavnom su korišteni za vuču artiljerijskog oruđa, dok su britanski Univerzalni transporteri (Universal Carrier) i američki M3A1 "Scouti" (M3 Scout Car) intenzivno korišteni u izviđačkim napadima, zauzimanju važnih prijelaza preko rijeka i uništavanju njemačkih trupa koje su se povlačile.

Pouzdani, udobni i dobro naoružani, američki "Scouti" bili su omiljeni oklopni transporteri u Crvenoj armiji. Često su korišteni za pratnju automobila najviših sovjetskih zapovjednika.

Brodovi

SSSR je od saveznika dobio i više od 500 velikih i malih plovila – lovaca na podmornice, minolovaca, desantnih i patrolnih brodova, torpednih čamaca, tegljača, tankera i teretnih brodova. Svi su oni odigrali su važnu ulogu u borbenim okršajima protiv Nijemaca na Baltičkom, Sjevernom i Crnom moru i protiv Japanaca u Tihom oceanu.

Kada je Ratna mornarica SSSR-a doživjela gubitak glavnih poduzeća za brodogradnju u Ukrajini, zapadne isporuke postale su vrlo važan izvor za popunjavanje sovjetskih nadvodnih snaga. Pored toga, većina američkih i britanskih brodova imala je visoke performanse i posjedovala opremu koja u Sovjetskom Savezu nije postojala.

Međutim, nije sva zapadna tehnika oduševila sovjetsko zapovjedništvo. Na primjer, u razgovoru s predsjednikom kompanije za izgradnju brodova Higgins Industries ruski kontraadmiral i inženjer Aleksandar Jakimov ovako je okarakterizirao američke torpedne čamce: "Pripadnici ratne mornarice ocijenili su dobivene torpedne čamce na sljedeći način: Vosper – ništa posebno, Higgins – dobar, Elco – odličan."

Automobili

Od početka napada Wehrmachta na SSSR situacija s automobilskim transportom u sovjetskoj vojsci bila je katastrofalna. Vladala je velika nestašica automobila, a vozila koja su bila na raspolaganju nisu imala naročite tehničke karakteristike.

Sovjetskom Savezu isporučeno je oko 400 000 kamiona, traktora, oklopnih remontno-evakuacijskih strojeva i vojnih vozila, kao i amfibijskih vozila. Ta su vozila bila cijenjena zbog pouzdanosti, udobnosti, lakog i praktičnog upravljanja, snažnih motora i odlične prohodnosti.

U najviše primjeraka (oko 200 000) isporučen je "Studebaker", najomiljeniji američki kamion u Crvenoj armiji. "ZIS-ovi su imali dvije osovine i gasili su se na lošoj cesti. A ’Studebakeri’ su dobri na svakom terenu, imali su i prednju i zadnju vuču, i veće manevarske mogućnosti", sjećao se potporučnik minobacačkog bataljuna Pavel Gurevič.

Drugi "ljubimac" sovjetskih vojnika bio je vojni automobil "Willys". Ti su automobili bili omiljeni i u zapovjedništvu i među izviđačima, prije svega zahvaljujući brzini (105 km/h), dobrim manevarskim sposobnostima i malim dimenzijama koje su im omogućavale da se lako kamufliraju.

Motocikli

Uoči početka upada njemačkih trupa u SSSR situacija s motociklima u Crvenoj armiji bila je prilično jadna. Sovjetske trupe nisu imale mnogo "željeznih konja", a prisilna evakuacija tvornica u Sibir znatno je otežala njihovu proizvodnju.

I ovdje su u pomoć SSSR-u pritekli zapadni saveznici. Od svih dobivenih modela iz SAD-a i Velike Britanije, kao najbolji se pokazao "Harley-Davidson WLA-42". On je bio i najbrojniji motocikl u Crvenoj armiji jer ih je poslano najviše – ukupno 21 000.

Američki vojni "željezni konj" bio je pouzdan i otporan motocikl s dijelovima visoke kvalitete, s velikom nosivošću i komforom, i s moćnim motorom koji je mogao trošiti i benzin loše kvalitete. Nije se baš dobro osjećao na neravnom terenu, ali je zato na cesti razvijao brzinu do 110 km/h.

Detaljnije o tome kako je Crvena armija ganjala fašiste na "Harley Davidsonu" pročitajte ovdje.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji