Kako je Crvena armija ganjala fašiste na "Harley Davidsonu"

Povijest
BORIS EGOROV
Sovjetski vojnici najčešće su koristili čuveni američki motocikl, i najviše su ga voljeli.

Uoči početka upada njemačkih trupa u SSSR situacija s motociklima u Crvenoj armiji bila je prilično jadna. Sovjetske trupe nisu imale mnogo "željeznih konja", a prisilna evakuacija tvornica u Sibir znatno je otežala njihovu proizvodnju.

Tada su u pomoć Sovjetskom Savezu pritekli zapadni saveznici. U zemlji su se pojavili britanski motocikli Velocette i Matchless, i američki Indian i Harley-Davidson.

Ovih posljednjih bilo je uvjerljivo najviše – ukupno 21 000. Usporedbe radi, tijekom čitavog rata napravljeno je 16 000 osnovnih sovjetskih vojnih motocikala M-72 (na bazi njemačkog BMW R71).

Tako je Harley Davidson postao najčešće korišteni motocikl u Crvenoj armiji. I ujedno je bio najomiljeniji među sovjetskim vojnicima.

Pouzdan i moćan

SSSR je dobio model Harley-Davidson WLA-42. Bio je to pouzdan i otporan motocikl s visoko kvalitetnim dijelovima, s velikom nosivošću i komforom, i s moćnim motorom koji je mogao trošiti i benzin loše kvalitete. Nije se baš dobro osjećao na neravnom terenu, ali je na putu razvijao brzinu do 110 km/h.

"Harly je dobar i otporan stroj, s V-motorom, zaštićenim okvirom i s lančanim prijenosom... Sjedište je kožno s oprugama, ublažava svako truckanje", sjećao se kasnije Arsenij Zonov koji je služio u samohodnoj artiljeriji.

WLA-42 je imao prtljažnik za prijevoz radiostanice, kutiju za streljivo i specijalnu kožnu torbu na sjedištu za automat Thompson kalibra 11,43 mm. Omiljeno oružje gangstera iz doba Velike depresije preplavilo je Sovjetski Savez – Crvena armija dobila je 138 000 ovih automata.

Harleyji su stizali u Sovjetski Savez bez prikolice, tako da su na njih naknadno montirane prikolice modela M-72. Pored toga, "željezni konj" dobio je i mitraljez Degtjarjova ili, premda rijetko, protutenkovsko oružje PTRS ili PTRD.

Motocikl je mogao biti opremljen i minobacačem kalibra 82 mm. Crvenoarmejci su ga brzo namještali u borbeni položaj, otvarali paljbu, a zatim ga pakirali u prikolicu i brzo se sklanjali od uzvratne neprijateljske vatre.

Odličan u borbi

Harley Davidson koristio se u vojnom izviđanju, komunikacijama i stožerima. Pored toga, brzi i dobro naoružani motocikli intenzivno su se primjenjivali u borbama.

Mobilne motociklističke jedinice vršile su borbeno izviđanje, zauzimale mostove i riječne prelaze, i prodirale duboko u neprijateljsku pozadinu, uspješno djelujući odvojeno od glavnine snaga i udaljeni od njih po nekoliko stotina kilometara. Ovisno o borbenom zadatku te su jedinice pojačavane teškom oklopnom tehnikom i samohodnim artiljerijskim oruđima.

"Ako bi neprijatelj negdje iznenada probio obranu, naša pukovnija upućivala se na tu stranu kao pojačanje. Ili ako bi naše jedinice nakon dugotrajnih borbi probile njemačku obranu, a nije bilo dovoljno snaga da ih gone, opet su slali nas", napisao je kasnije Serafim Vasin, vojnik motociklističke pukovnije Šeste gardijske tenkovske armije.

Sovjetski Harleyji uspješno su stigli do Berlina, a u ratu protiv Japana odlično su se pokazali na beskrajnim prostranstvima Mandžurije. Američkim motociklima je u SSSR-u i nakon rata nađena primjena. Moskovska milicija ih je, na primjer, koristila s velikim zadovoljstvom.