Tijekom Drugog svjetskog rata SSSR je od zapadnih saveznika u vidu vojne pomoći dobio preko 150 000 jedinica streljačkog oružja. To je bilo manje od jednog postotka oružja koje je sovjetska industrija proizvela tijekom rata, ali je i tako mala količina ipak dala svoj neznatni doprinos pobjedi na Istočnom frontu.
Amerikanci su poslali pištolje Colt, mitraljeze Browning i protutenkovske bacače granata Bazooka, a Britanci puškomitraljez Bren i protutenkovske puške Boys.
Najmasovnija je bila isporuka automata Thompson SMG – gotovo 138 000 cijevi, i uz njih 306 milijuna metaka. Tako su sovjetski vojnici počeli nositi legendarno oružje, poznato pod nazivom "Tommy gun" ili "Čikaški pisaći stroj", koje je bilo cijenjeno u gangsterskim krugovima SAD-a.
U prvo vrijeme oružane snage SAD-a nisu pokazivale posebno zanimanje za Thompson. Ovaj se automat pojavio pred sam kraj Prvog svjetskog rata, kada su skladišta oružja bila puna do vrha. Pored toga, on je bio jak i brzometan, tako da je bio učinkovit na bliskim udaljenostima, ali je daleko manje uspjeha imao na većim distancama.
Takva karakteristika nimalo nije smetala organima reda, a ni gangsterima iz perioda Prohibicije i Velike depresije. Na kraju je Thompson postao jedan od simbola gangsterskih obračuna tijekom 1920-ih i 1930-ih. Upravo je ovaj automat u akciju nosio čuveni pljačkaš banaka John Dillinger.
Automat se u Sovjetskom Savezu prvi put pojavio 1924. godine, kada je kupljen od SAD-a inkognito preko trećih lica u Meksiku. Tada su modelom Thompson M1921 naoružani graničari, konvoji i specijalne jedinice Ujedinjene državne političke uprave (OGPU), tj. tajne policije Sovjetskog Saveza, koje su vodile borbu protiv bandita na Kavkazu i u Srednjoj Aziji.
Određenu količinu ovog oružja Moskva je tajno poslala komunistima u Estoniju. Oni su ga koristili u neuspješnom ustanku protiv vlade u Tallinnu 1. prosinca 1924. godine.
Sljedećom su se prilikom Thompsoni u SSSR-u pojavili 1941. godine, kada su Sjedinjene Države na temelju Zakona o zajmu i najmu počele masovno isporučivati Crvenoj armiji varijantu M1928A1.
Oružje i streljivo su stizali kako odvojeno, tako i u kompletu s drugom vojnom tehnikom koja je slana u Sovjetski Savez, tj. s tenkovima Sherman i Stuart, bombarderima A-20 ili oklopnim transporterima M3 Scout Car. Čak i na džipovima Willys MB i motociklima mogao se naći pričvršćen ovaj automat s nekoliko spremnika.
U to su vrijeme trupe zapadnih saveznika već intenzivno koristile "Tommy gun" u borbi. Istina, uglavnom ih nisu primjenjivali vojnici na prvoj liniji fronta, nego jedinice za specijalne namjene, tj. britanski komandosi, američki padobranci i rendžeri.
Thompsoni su početkom rata korišteni na različitim dijelovima Istočnog fronta, ali ni tamo nisu bili oružje za prvu liniju fronta. Razlog je bio jednostavan – količina metaka kalibra 11,43 milimetra koja je pristizala nije bila dovoljna za vođenje intenzivnih borbenih djelovanja.
Sovjetski vojnik s automatom Špagina
Arhivska fotografijaIz SAD-a je stiglo ukupno 138 000 automata, a to je bila kap u moru u usporedbi sa šest milijuna automata Špagina (PPŠ) koje je proizvela sovjetska industrija i koji su u Crvenoj armiji korišteni kao osnovno oružje ovog tipa. Praktički je na svaki Thompson dolazilo 45 njegovih sovjetskih "kolega".
Američki automat bio je precizniji od PPŠ-a u pojedinačnoj paljbi, ali je bio znatno lošiji u rafalnoj. Pored toga, imao je lošiju probojnost. Na testiranjima su meci iz sovjetskog oružja probijali deset redova borovih dasaka od jednog cola (25,4 mm), dok su meci iz američkog oružja probijali samo pet. Uz sve to, PPŠ je bio lakši i pouzdaniji od prekooceanskog kolege.
"Oni kod nas nisu dočekani objeručke. Mala gustoća paljbe, mali domet, a i teški meci, ne može čovjek mnogo ponijeti" – tako je američke automate okarakterizirao izviđač Pavel Kolosov.
Pa ipak, "Tommy gun" je pronašao primjenu i u sovjetskim trupama. Tenkisti su ga rado nosili kao dodatak uz pištolj TT. Njihovi okršaji vatrenim oružjem bili su uvijek kratkotrajni, tako da je obično bilo dovoljno i par okvira s mecima.
Pored toga, nosili su ih i vozači vojnih kamiona iza linije fronta. Dragocjeni PPŠ obično su završavali na prvoj liniji fronta, a u pozadini je trebalo imati nekakvo oružje za obranu od diverzanata i pljačkaša.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
