Kako je prvi "Oscar" Sovjetskog Saveza utjecao na tijek Drugog svjetskog rata

Za Amerikance je to bila prva ceremonija dodjele "Oscara" u jeku Drugog svjetskog rata, u vrijeme kada se ova zemlja spremala aktivno uključiti u rat. Godina je 1943., dvorana noćnog kluba Cocoanut Grove hotela "Ambassador" u Los Angelesu. Nitko od sudionika nije u smokingu, nema večernjih haljina, nakita i dijamanata, sve je neformalno, a dio glumaca čak u vojnoj uniformi. Čuvene statue napravljene su od gipsa.

Gotovo su svi filmovi koji sudjeluju u utrci za nagrade ratni, a za zvanje Najboljeg dokumentarnog filma natječe se rekordni broj ostvarenja, čak 25. Nagradu u ovoj nominaciji podijelila su četiri filma. Među njima je bio i sovjetski film "Poraz njemačke vojske pod Moskvom" (u Americi prikazivan pod naslovom "Moscow Strikes Back" ("Moskva uzvraća udarac").

"Dodjela priznanja nije dugo trajala, bolje reći predstavljala je uvod u uručenje glavnih nagrada. Međutim, bila je istinski povijesna jer je riječ o prvom Oscaru koji je dobila Rusija", riječi su sudionika 15. cermonije dodjele ovog priznanja Toma O’Neilla. Međutim, kako su povjesničari isticali, nije bilo nikakve šanse da film o obrani Moskve ne dobije tog "Oscara". Iz razloga čiste političke računice.

Što se događalo u Moskvi

Poslije prvih napada Njemačke na Sovjetski Savez vojska Wehrmachta nadala se da će brzo zauzeti europski dio ove zemlje. I premda takva pobjeda nije izvojevana, Nijemci su brzo napredovali prema Moskvi.

"U noći na 23. srpnja 1941. godine nacisti su izveli prvi zračni napad na Moskvu. Te noći na glavni grad ustremila se armada aviona koju je činilo 220 bombardera. Snimili smo zastrašujuće prizore na Arbatu. Bomba teška pola tone pala je na krov pozorišta Vahtangov i eksplodirala u gledalištu. Te je noću u teatru dežuralo petero zaposlenih i svi su poginuli. Ujutro sam napravio svoje prve ratne snimke na kojima su zabilježene posljedice prvog bombardiranja prijestolnice", riječi su frontovskog snimatelja Mihaila Poselskog.

Kadar iz filma "Poraz njemačke vojske pod Moskvom"

Sputnik

Dakle, mjesec dana poslije upada Nijemaca Moskva je bila izložena djelovanju vatre. Prema tvrdnjama povjesničara, tijekom četiri mjeseca rata, do listopada, sovjetska vojska izgubila je milijun ljudi. Nijemci su bili toliko sigurni da će Moskva pasti da su došli u paradnoj uniformi. Njihove trupe 15. listopada bile su svega sto kilometara udaljene od ruske prijestolnice. Moskva se spremala predati. Do sredine listopada, kako se kasnije ispostavilo (nakon što su skinute oznake tajnosti s dokumenata), gotovo 800 rukovoditelja pobjeglo je, a među njima i oni iz partijskog aparata.

Paniku je zaustavila Staljinova odluka da ostane u Moskvi i pripremi obranu grada. Zato je u prijestolnici kao uvertiru unatoč granatiranju trebalo održati tradicionalnu paradu povodom godišnjice Oktobarske revolucije na Crvenom trgu. Ovako rizična odluka objašnjena je potrebom da se podigne moral. Snimke parade održane 7. studenog 1941. godine, s koje su vojnici i časnici direktno odlazili na front, uvrštene su u budući film.

Kadar iz filma "Poraz njemačke vojske pod Moskvom"

Sputnik

Nekoliko dana poslije parade Staljin je hitno pozvao rukovoditelja Komiteta za kinematografiju Ivana Boljšakova. "Ovih dana naša vojska pod Moskvom prelazi u napad. Planiramo Nijemcima nanijeti udare ogromnom snagom. Mislim da napad neće izdržati i da će se povući... Sve to treba snimiti i napraviti dobar film", prenio je Staljinove riječi Boljšakov. Tako je Staljin praktički postao producent filma.

Snimanje u granatiranoj Moskvi

U Moskvi pod opsadom u tom trenutku nije bilo mnogo filmskih radnika. Centralni studio filmskih novosti već je bio prenesen tisuću kilometara dalje od prijestolnice. U gradu je ostala samo manja grupa koja je pravila filmski žurnal "Za obranu rodne Moskve".

Kadar iz filma "Poraz njemačke vojske pod Moskvom"

Sputnik

Snimanje je počelo bez strogog pridržavanja plana, ali s jasnim zadatkom da se prikaže moć sovjetske vojske i razbije mit o nepobjedivosti nacista.

Radilo se u vrlo teškim uvjetima. U okolini Moskve udarili su mrazevi. Snimatelj Teodor Bunimovič sjećao se: "Prije svakog snimanja morali smo ležeći na snijegu grijati kamere ispod kožuha. Muke smo imali i s punjenjem kamera. Promrzle ruke teško su se aktivirale."

Borbe koje su vođene na prostoru od oko tisuću kilometara snimala je grupa od 30 ljudi. Svi su bili raspoređeni na liniji fronta kako ne bi propustili nešto važno.

Kadar iz filma "Poraz njemačke vojske pod Moskvom"

Sputnik

"Kasno noću, vraćajući se u studio, donosili su tisuće metara dragocjenih snimaka, spremali aparaturu i traku za sutradan, pregledavali snimljeni materijal, odrijemali sat vremena i u zoru ponovo odlazili na liniju fronta", svjedočio je redatelj Ilja Kopalin. Događalo se da u vozilu s fronta stignu tijela poginulih kolega i polomljena aparatura.

Došao je na red najodgovorniji i najuzbudljiviji zapis, Peta simfonija Petra Iljiča Čajkovskog. Pozitivna ruska melodija, gnjevni bunt, jecajući akordi. Na pokretnim slikama spaljeni gradovi, vješala, leševi, nasilje i barbarstvo koje su na svakom koraku pri povlačenju ostavljali fašisti. Slušali smo glazbu, gledali snimljeni materijal i plakali. Plakali su i glazbenici koji su teškom mukom svirali promrzlim rukama, sjećao se Kopalin. 

Kadar iz filma "Poraz njemačke vojske pod Moskvom"

Sputnik

Politička računica

U kinima u glavnom gradu "Poraz njemačke vojske pod Moskvom" prikazan je 18. veljače 1942. godine. Napravljeno je 800 kopija za prikazivanje u ceijloj zemlji, uključujući projekcije u vojnim jedinicama, kao i u SAD-u, Engleskoj, Iranu i Turskoj.

Film je te godine dobio nagradu Nacionalnog odbora filmskih kritičara Sjedinjenih Država, a 1943. godine Oscar s obrazloženjem - "za upečatljivi prikaz heroizma ruske vojske i ruskog naroda prilikom obrane Moskve i nastanak filma u izuzetno teškim i opasnim uvjetima".

Kadar iz filma "Poraz njemačke vojske pod Moskvom"

Sputnik

Međutim, nagrada Američke akademije filmske umjetnosti nije bila samo priznanje njegovim tvorcima. Bio je to politički potez, smatra povjesničar filma Sergej Kapterov koji je povodom filma proučio američke arhive. "I SAD-u i Velikoj Britaniji bilo je važno da uvjere svoje porezne obveznike da Sovjetskom Savezu neizostavno treba pomoći u okviru zakona o lend-leaseu, donesenog u ožujku 1941. godine. Ljude je trebalo uvjeriti da je SSSR sada žrtva hitlerovske agresije i važan saveznik", naglašava Kapterov.

Situaciju je kompliciralo pozicioniranje SSSR-a kao "komunističke prijetnje". Pored toga, svi su se dobro sjećali da su na početku rata Sovjeti zamalo bili saveznici hitlerovske Njemačke i sklopili s njom sporazum o nenapadanju (pakt Ribbentrop-Molotov). A nakon što je Njemačka napala Poljsku, došlo je do potpisivanja drugog sporazuma koji je podrazumijevao podjelu Poljske između SSSR-a i Njemačke. Drugim riječima, u vrijeme formiranja antihitlerovske koalicije ovaj je film trebao vratiti Sovjetima "ljudsko lice" u očima Zapada. A kako bi mu se osigurao uspjeh u SAD-u, trebalo ga je prilagoditi američkom gledatelju.

Kadar iz filma "Poraz njemačke vojske pod Moskvom"

Sputnik

Američka verzija

Američka verzija bila je dinamičnija, 14 minuta kraća od originala i bez za sovjetske građane neizostavnih ideoloških umetaka. Film je premontiran, a tekst naratora potpuno promijenjen. Na tome su radili novinar Elliot Paul i scenarist Albert Maltz, inače član Komunističke partije SAD-a. Narator je bio Edward G. Robinson koji se proslavio ulogama opakih gangstera, ali i imao reputaciju glumca koji snima filmove s ozbiljnom vojno-političkom tematikom. Njegov portret našao se na plakatu filma. Tako je nastala američka verzija filma "Moscow Strikes Back". Upravo je ona ušla u distribuciju u američkim i britanskim kinima i dobila "Oscara".

Getty Images

Film je zabilježio ogroman uspjeh. U SAD-u i Engleskoj imao je 16 milijuna gledatelja. The New York Times o ovom je ostvarenju pisao kao o filmu koji navodi da se stisnu šake, srce ispunjava gnjevom i pali poput šamara. Za mnoge je bio šokantan, budući da se prije toga u dokumentarnim filmovima nisu prikazivala mučenja i ubijeni.

Samo nekoliko dana poslije američke premijere (u kolovozu 1941.) potpisan je drugi protokol o lend-leaseu. I premda je film "Oscarom" ovjenčan 1943. godine, ta činjenica doprinijela je skretanju pažnje i stvaranju svijesti o neophodnosti ujedinjenja sa Sovjetima u borbi protiv Njemačke.

Zaboravljeni "Oscar"

Po riječima Valerija Fomina, upravo je s ovim filmom počelo vođenje kronike ratnih zločina u dokumentarnim zapisima koji su kasnije na Nürnberškom procesu poslužili kao dokazni materijal počinjenih nedjela. 252 snimatelja 1418 dana i noći snimali su rat. Poginuo je svaki peti, a ranjen ili kontuziran svaki drugi.

Getty Images

Međutim, činjenica da je film nagrađen "Oscarom" bila je nekoliko desetljeća izbrisana iz sovjetske povijesti, dok su u Americi sineasti uključeni u stvaranje američke verzije bili optuženi za kolaboraciju s neprijateljskom državom. Bio je to "hladni rat".