KR-860
Konstruktorski biro "Suhoj"Rusija je tokom 1990-ih mogla imati najveći putnički avion na svijetu. Zvao se KR-860 "Krila Rusije".
Konstruirao ga je konstruktorski biro "Suhoj", koji je tada radio na stvaranju ekonomski uspješnog aviona za civilno zrakoplovstvo. Prema ocjenama kompanije, protok putnika će se u 21. stoljeću svake godine uvećavati za 9-12%. Zbog toga će tržištu biti potrebni dvokatni avioni za prijevoz velikog broja ljudi jednim letom.
"Na avionima s dvije palube radili su konstruktori širom svijeta. Amerikanci su napravili seriju Boeing 747, a Europljani divovski Airbus A380. ’Suhoj’ je krajem 1990-ih pratio tendencije i nije želio propustiti novi format prijevoza putnika u dvokatnim avionima", kaže Aleksej Vlasov, stručnjak za sigurnost letova.
"Tokom 1990-ih naša je avionska industrija bila u teškoj situaciji. Kompanijama je bio potreban uspješan projekt koji bi našu školu proizvodnje aviona podigao na novi nivo. Avioni s dvije palube tada su bili glavni svjetski trend. Mi smo ga odlučili pratiti", kaže stručnjak.
Inženjeri su htjeli smjestiti 12 sjedišta u jednom redu na donjoj palubi i devet na gornjoj. Svaki avion ovoga tipa trebao je primati 860 putnika ili 650 tona tereta.
Raspon krila ove "ptičice" iznosio je 88 metara, što je impozantno. Zbog toga je avionu bio potreban dodatni prostor na pisti i u hangaru, pa su konstruktori odlučili napraviti krila koja se sklapaju tako da se raspon smanji na 64 metra.
Avion bi bio dugačak 80 metara, mogao bi razvijati brzinu krstarenja od oko 1000 km/h i prevaljivati 15 000 kilometara. Na papiru je sve izgledalo lijepo, ali se kompanija na kraju morala odreći ovog projekta. Zašto?
Maketa aviona KR-860 kompanije "Suhoj", Kazanj, 1. lipnja 1988.
Mihail Medvedev/TASSRazlog je jednostavan – nastupila je ekonomska kriza.
"Za stvaranje takvog aviona poduzeće mora organizirati ogroman lanac proizvodnje. Potrebno je imati zasebnu proizvodnju motora, proizvodnju konstrukcije, zasebne pogone i specijalnu opremu, a Rusija u tom periodu nije sve to posjedovala. Za sličan su projekt potrebne milijarde dolara, a ’Suhoj’ tada nije mogao to sebi priuštiti", ističe Vlasov.
Po njegovim riječima, kompanija ni slučajno ne bi prihvatila da pravi ovaj avion ako unaprijed ne dobije sredstva od države za taj posao. A nije ih dobila. Zbog toga se odustalo od projekta najvećeg putničkog aviona na svijetu.
"Suhoj" nije napravio svoju verziju dvokatnog aviona, ali strane su kompanije izbacile na tržište nekoliko takvih modela. Među njima su Airbus A380 i Boeing 747.
"Takvi su avioni imali zadatak riješiti problem naglog povećanja broja putnika tokom 1990-ih. Ispostavilo se, međutim, da to nije uspješan pravac razvoja avionske industrije, jer nije ekonomski opravdan", objašnjava Vlasov.
On kaže da je opsluživanje modela Airbus A380 i Boeing 747 vrlo skupo, a za pripremu njihovog leta potrebno je dosta vremena.
"Priprema svakog takvog aviona za let traje dva i pol sata. Treba pustiti putnike poslije završenog leta, napuniti avion gorivom, provjeriti tekućine, utovariti novu prtljagu i primiti nove putnike. Sve to vrlo dugo traje. Radi usporedbe, kada je u pitanju avion koji prima 200 putnika, ista procedura traje 40 minuta. Jednostavnije rečeno, ispostavilo se da je ekonomski isplativo praviti avione manjih gabarita", ističe stručnjak.
"Sada avionske kompanije odustaju od letjelica kao što je KR-860 (Airbus A380 i Boeing 747). Prvi Airbusovi avioni, napravljeni u Europi prije 20 godina, već su završili u starom željezu. Boeingovi 747 sada se preuređuju u transportne avione za potrebe vojske", ističe Vlasov.
Po njegovom mišljenju, Rusija ništa nije propustila i vjerojatno je čak i na dobitku što je odustala od proizvodnje dvokatnog KR-860. Nije potrošen novac, a tehnološki know-how je ostao.
"Mi nismo potrošili novac i stvorili smo tehničku dokumentaciju za avionske motore novog doba, koji su kasnije iskorišteni u stvaranju vojnih aviona ’Suhoj’ i putničkog SSJ-100", zaključuje stručnjak.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu