Zašto je SSSR odustao od strateških bombardera na nuklearni pogon

Sredinom prošlog stoljeća SSSR je počeo intenzivno raditi na tehnologiji nuklearnog oružja. Postojala je tendencija da sve bude "atomsko" – i rakete, i bombe, i podmornice, pa čak i avioni.

Tako su tijekom 1950-ih Mjasiščev i Tupoljev, dva velika sovjetska konstruktora aviona, dobili zadatak konstruirati strateški bombarder s nuklearnim motorom. Taj je avion trebao postati najmoćnije i najdugovječnije oružje sovjetske vojske.

Tu-120

Voronješka tvornica aviona

Oleg Ivanov/Sputnik

Bilo je zamišljeno da Tu-120 postane prvi strateški bombarder s motorom na nuklearni pogon. Prema projektu, taj je avion trebao izbacivati atomske bombe na neprijatelja s visine od nekoliko tisuća metara, gdje bi bio izvan domašaja protuzračnog oružja koje je tada postojalo.

Na krilima aviona Tu-120 bila su pričvršćena dva turbomlazna motora koja su se u to vrijeme tek pojavila. Motori su dobivali "gorivo" iz reaktora koji se nalazio u zadnjem dijelu aviona, na maksimalnoj udaljenosti od pilota. Ljudi bi bili smješteni u specijalnu kapsulu koja bi ih štitila od radioaktivnog zračenja iz nuklearnog reaktora.

Trup Tu-120 projektiran je kao niskokrilac klasične aerodinamičke konstrukcije. Izvana bi taj avion podsjećao na sovjetski strateški bombarder Tu-160 "Bijeli labud", koji je još uvijek u arsenalu ruske vojske i nedavno je potpuno moderniziran, tako da je trenutno jedan od najboljih aviona na svijetu. Detaljnije o tom avionu možete saznati u ovom materijalu portala Russia Beyond.

Zahvaljujući konstrukciji, nuklearnom reaktoru i turbomlaznim motorima bombarder bi mogao nositi 5 tona planirajućih bombi i raketa.

Međutim, vojni je vrh odlučio zamrznuti projekt u fazi izgradnje prvog prototipa. Zašto?

Zašto je projekt zatvoren?

Po riječima stručnjaka, taj je avion imao niz tehničkih detalja koji su nedopustivi u avijaciji.

"Nuklearni reaktor nekoliko se tjedana priprema za pokretanje. Na primjer, prije nego što se nuklearna podmornica otisne u more, posada obavlja mnoštvo radova vezanih za pokretanje, stabilizaciju i kontrolu reaktora. S avionom je tako nešto nedopustivo. Avion je sredstvo za brzo reagiranje koje se treba podići u zrak 15 minuta nakon izdane naredbe", objašnjava Dmitrij Litovkin, odgovorni urednik časopisa "Nezavisimoe voennoe obozrenie".

Drugi je detalj opasnost koju u sebi nosi eventualni kvar na nuklearnom motoru dok je avion u zraku.

"Ako nuklearna podmornica potone u moru, ona će ostati na dnu i nikoga neće ugroziti. Ali ako avion s nuklearnim motorom padne na grad, izazvat će radioaktivno zagađenje terena kao što je bilo u havariji Černobilske nuklearne elektrane", ističe stručnjak.

Reprodukcija slike "Norveško more. Nuklearna podmornica ’Komsomolec’", koja prikazuje istraživanje stručnjaka potonule nuklearne podmornice pomoću dubokovodnog aparata "MIR-I".

Sergej Kompanijčenko/Sputnik

Po njegovim riječima, i Rusija i SAD imaju podmornice i nuklearna torpeda na dnu mora.

Jedna je od takvih nuklearna podmornica "Komsomolac". Ona je potonula 1989. godine u Norveškom moru kada je u podmornici izbio požar, i spustila se na dubinu od 6000 metara. I danas se nalazi tamo, a vojska je ne namjerava podizati na površinu.

Stručnjak je istaknuo da u svijetu nijedan projekt strateškog bombardera na nuklearni pogon nije utjelovljen u opipljivu "metalnu" varijantu.

Kako se u inozemstvu eksperimentiralo s nuklearnim reaktorom?

"I Amerikanci su, kao i mi, pokušavali napraviti strateški bombarder. Kao i mi, i oni su naišli na nepremostivu prepreku, tj. u određenom su trenutku shvatili da će radijacija prije ili kasnije prodrijeti u avion i uništiti sve članove posade koji se nalaze u njemu, a poslije će taj ’nuklearni projektil’ pasti na zemlju i izazvati novu svjetsku tragediju", naglasio je Litovkin.

Po njegovim riječima, Amerikanci su odustali od rada na takvom avionu u isto vrijeme kad i Rusi, i koncentrisali su se na proizvodnju interkontinentalnih balističkih raketa s nuklearnim bojevim glavama, potaknuvši na taj način "utrku u naoružavanju".

Balističke rakete uoči nastupa na vojnoj paradi u čast 51. godišnjice Velike listopadske socijalističke revolucije.

Boris Kaufman/Sputnik

Projektiranju novih "zrakoplovnih" nuklearnih projektila vratili su se u ovom stoljeću, točnije krajem 2010-ih, kada je Rusija demonstrirala cijelom svijetu svoje nove tehnologije zasnovane na saznanjima stečenim tijekom projektiranja aviona Tu-120.

Gdje se danas koriste te tehnologije?

Testiranje krstareće rakete "Burevestnik" s motorom na nuklearni pogon.

Ministarstvo obrane RF

"Tehnologije projekta Tu-120 danas su realizirane u raketi ’Burevestnik’. Njezin je princip rada sličan principu rada njezinog ’pretka’. Naime, ’Burevestnik’ je projektil koji može godinama ’visiti’ u zraku dok sa zemlje ne dobije naredbu da izvrši napad ili da se vrati u bazu", objasnio je Litovkin.

Pored toga, Rusija danas radi na stvaranju svemirskog aparata "Burlak", koji također ima nuklearni pogon. Prema koncepciji konstruktora, taj će svemirski brod zahvaljujući nuklearnom reaktoru moći istraživati daleki svemir.