"Svakog dana u 10 sati radnici tvornice 'Skorohod' počinju vježbati. Poslije nekoliko sati rada potrebno je napraviti kratku pauzu za odmor. Zato je u mnogim poduzećima u našoj zemlji uvedena industrijska gimnastika. Poslije vježbi umor brzo nestaje i možete nastaviti raditi s novom energijom."
Pauze za fiskulturu nisu bile vezane samo za ovu tvornicu cipela. One su bile dio svakodnevice u svim poduzećima i ustanovama u Sovjetskom Savezu. Ove su se pauze nazivale "industrijska gimnastika", a ponekad i "fiskulturna minuta".
U sovjetsko doba mnogo se pažnje poklanjalo sportskom stilu života. Naravno, to ne znači da su svi građani bili sportaši. Dostupan je bio i veliki broj vrlo popularnih aktivnosti, od amaterskih natjecanja do sportskog turizma.
Gimnastika na radnom mjestu na državnoj je razini službeno uvedena u tvornice i institucije 1956. godine, premda je i prije toga postojala i provodila se s vremena na vrijeme. Međutim, poslije dekreta sovjetske vlade, uvedena je svuda.
U pravilu su se pauze za gimnastiku organizirale dvaput dnevno i trajale su po deset minuta. Bilo je to sat ili dva prije ručka i sat vremena prije kraja radnog vremena. U to bi se vrijeme pokretne trake u mnogim tvornicama zaustavljale i svi bi radnici izvodili vježbe.
Od 1961. do 1991. godine na glavnoj sovjetskoj radiostanici (Radio-1) vikendom je emitiran specijalni desetominutni program. U 11 sati prijepodne voditelji su pozdravljali sovjetske građane i pozivali ih na fiskulturu.
Početkom 70-ih u velikim tvornicama i ustanovama uvedena je pozicija instruktora gimnastike koji je bio zadužen da organizira fiskulturne pauze i druge sportske događaje. 80-ih ova je praksa proširena i na kolektivne farme (kolhoze) i škole.
Vježbe su bile dosta jednostavne: koračanje, istezanje, savijanje, čučnjevi. Čak bi se i stariji priključili. Ovakve kratke pauze poboljšavale su produktivnost rada, disciplinu i održavale zdravlje radnika.
Ljudi su vježbali uglavnom dobrovoljno. Ipak, bilo je i onih koji nisu željeli prekidati proces rada, dok su neki bili jednostavno lijeni sudjelovati.
"U SSSR-u sam radio u tvornici nakita. Tu su dvaput tijekom smjene svi bez izuzetka izvodili jednostavnu 'industrijsku' gimnastiku", prisjeća se jedan korisnik interneta. "Bio sam tada vrlo mlad i u početku mi je to izgledalo smiješno. Ali poslije nekoliko mjeseci rada koji zahtijeva stalno sjedenje, vrlo sam rado koristio priliku da se pokrenem i sudjelovao sam u ovim vježbama. Tek sada shvaćam koliko je to bilo dobro."
Za vrijeme perestrojke gimnastika na radnom mjestu postojala je samo formalno, a potpuno je nestala poslije raspada SSSR-a. Danas, međutim, neke ruske kompanije pokušavaju oživjeti ovu tradiciju.