Grupa armija "Sjever" zauzela je 8. rujna 1941. godine grad Šliseljburg, zatvorivši tako obruč oko Lenjingrada na kopnu. U zamci se našlo oko pola milijuna sovjetskih vojnika, gotovo kompletna Baltička flota i oko tri milijuna civila.
Jedina veza velikog grada (drugog po veličini u SSSR-u) sa slobodnim teritorijem bilo je Ladoško jezero. Neprijatelj je neprekidno bombardirao taj "Put života". Preko jezera su se tijekom ljetnih mjeseci do Lenjingrada probijali brodovi s namirnicama, a u zimskim mjesecima karavane kamiona.
Na ledu Ladoškog jezera tada su se pored vozila na kotačima mogli vidjeti i sovjetski bueri. Ti "izviđači s bijelim krilima" neobično su brzo jurili preko zaleđene površine i dali su veliki doprinos obrani Lenjingrada.
Dva odreda takvih jahti na klizaljkama formirana su u jesen 1941. godine u gradskom jaht klubu "Trud". Činili su ih iskusni sportaši i mladi mornari koji dobro barataju jedrom. U studenom je na borbeno dežurstvo izašlo gotovo trideset buera s mitraljeskim posadama.
Kada je povoljan vjetar, bueri su razvijali brzinu od 80 km/s. Donosili su manje isporuke tereta u grad i evakuirali otud žitelje koji su bili iscrpljeni od gladi. "Na bueru se preko Ladoge prelazilo za 20-25 minuta. Evakuirani ljudi nisu vjerovali da to može biti istina, pa su molili posadu da ih ne ostavlja same, misleći da još uvijek nisu na slobodnom teritoriju. Mnoge su žene plakale jer je izgledalo kao da su ostavljene na ledu, a nakon deset minuta već bi bile u toploj izbi i grlile članove posade, toplo se zahvaljujući", napisao je kasnije admiral Jurij Panteljejev.
Sovjetski bueri budno su motrili na "Put života", tragajući za neprijateljskim odredima koji se odvaže "izaći na led". Ujedno su dostavljali hitne dojave na drugu obalu, osiguravali su karavane tovarnih životinja i pratili karavane kamiona.
Ako je bilo potrebno dostaviti gorivo za vozila na Ladoško jezero, ili hitno odvesti u grad namirnice s kamiona koji se pokvario na jezeru, bueri su bili nezamjenjivi.
Kamione je posebno vrebala opasnost od rupa koje su eksplozije pravile u ledu. Na površini vode ponovo bi se uhvatio tanak sloj leda, a preko njega bi napadao snijeg, tako da su te rupe bile potpuno neprimjetne, pogotovo noću, kada se transport obično i kretao jezerom, plašeći se neprijateljske avijacije.
Zato su ispred kamionai šli bueri i pažljivo provjeravali putanju. Oni su otkrivali te rupe, a često su i sami u njih upadali, poslije čega su upozoravali kolonu na opasnost koja ih vreba.
Nije uvijek bilo lako izvući buer iz rupe u ledu. Ponekad se on morao rasklapati u vodi, pa se izvlačio dio po dio, i vani ponovo sklapao. Sve su to mornari radili mokri do gole kože na brišućem vjetru i temperaturi od minus 20 stupnjeva.
Mali pomoćnici Crvene armije bili su brži od kamiona i komore. Nije im trebao ni odmor, ni gorivo, ni stočna hrana. Ali mogućnosti njihove primjene bile su vrlo ograničene. Čim bi na površinu zaleđenog Ladoškog jezera napadalo dosta snijega, posade buera morale su ostaviti svoje bjelokrile čamce i uzeti skije.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
