Kako je sovjetski špijun slučajno postao veleposlanik Kostarike u Rimu, Vatikanu i Jugoslaviji?

25. travnja 1953. godine Josip Broz Tito ćaskao je s novoimenovanim veleposlanikom Kostarike u Belom dvoru u Beogradu poslije službene ceremonije, u kojoj su mu uručena akreditivna pisma.

Tito, međutim, nije imao pojma da je čovjek pred njim zapravo sovjetski špijun i likvidator koji je bio spreman okončati Titov život čim dobije naređenje iz Moskve.

Regrutacija

Josif Grigulevič često se opisuje kao jedan od najdragocjenijih tajnih agenata sovjetske obavještajne službe i istovremeno kao veoma plodan pisac i znanstvenik čija su glavna zanimanja bila na polju povijesti.

Smatra se da je ovaj čovjek, obdaren neobičnom kombinacijom talenata, bio nadareni diplomat, izuzetan znanstvenik i nemilosrdni ubojica, što su osobine koje se sreću u različitim osobama, ali rijetko u jednoj.

Grigulevič (Castro) sa suprugom, Brazil, 1946.

Arhivska fotografija

Grigulevič je rođen 1913. godine u Litvi, tada dijelu Ruskog Carstva. Budući špijun odrastao je u zajednici karaimskih Židova, maloj etničkoj grupi Židova koji se izdvajaju od šire židovske zajednice.

Kao mnogi obrazovani mladići tog vremena, Grigulevič je strastveno prihvatio radikalne ideje međunarodnog komunizma i svjetske revolucije, koja je obećavala utopistički nestanak klasa i nacija. To je bilo privlačno za nekoga tko je imao priliku doživjeti uzdizanje nacionalizma i antisemitizma u Europi.

S 18 godina Grigulevič je postao aktivan član poljsko-litvanskog ilegalnog komunističkog pokreta. Uhićen je, zatvoren i kasnije protjeran u Pariz, gdje se upisao na Sorbonnu na smjer društvenih znanosti, istovremeno sudjelujući u aktivnostima Kominterne.

Po naređenju Kominterne mladi aktivist se 1934. godine preselio u Argentinu kako bi radio na uključivanju lokalnih židovskih i poljskih imigranata u međunarodni komunistički pokret.

1936. priključio se republikanskim snagama u Španjolskoj, koje je SSSR podržavao u borbi protiv nacionalista. Ubrzo je Griguleviča zapazila sovjetska obavještajna služba.

Godinu dana po dolasku u Španjolsku Griguleviča je u redove NKVD-a regrutirao Aleksandar Orlov, čovjek koji je kasnije prebjegao u Ameriku plašeći se represija koje su u SSSR-u bile sve masovnije. Ipak, Orlov nije razotkrio Grigulevičev status, omogućavajući mu da nastavi raditi za šefove u Moskvi.

Noćni upad

U noći 24. svibnja 1940. godine 20 naoružanih ljudi opkolilo je kuću u Mexico Cityju u kojoj je stanovao Lav Trocki, ljuti Staljinov politički neprijatelj u progonstvu. Naoružani ljudi nosili su uniforme meksičke vojske i policije, ali nisu pripadali ovim strukturama.

Lav Trocki

Legion Media

Napadači su ušli u kuću i izrešetali sobu u kojoj je spavao Trocki. Josif Grigulevič bio je jedan od ljudi umješanih u pokušaj atentata na Trockog koji je osmislio Staljinov špijun Pavel Sudoplatov.

Iako su zidovi bili gusto izbušeni, Trocki je preživio, sakrivši se pod krevet. Grupa, koja je bila iskusna u ratovanju, ali bez iskustva u izvođenju atentata, nije provjerila je li žrtva mrtva, u žurbi napustivši mjesto zločina.

Ovaj neuspjeh razbijesnio je Beriju, ali Staljin je odlučio poštedjeti živote agenata uključenih u operaciju. Grigulevič je, odlikovan Crvenom zvijezdom poslije još jednog neuspješnog pokušaja atentata na Trockog, poslan nazad u Argentinu, gdje je proveo narednih osam godina, uglavnom zaboravljen, dok je u Europi bijesnio rat.

Veleposlanik

Prema Andreju Znamenskom, profesoru povijesti na Sveučilištu u Memphisu, Grigulevič je majstorski iskoristio val antikozmopolitske kampanje pokrenut u SSSR-u poslije rata. Kampanja je bila usmjerena na "raskrinkavanje" "nemilosrdnih kozmopolita" koji su često bili židovskog porijekla. Unatoč svom porijeklu, Grigulevič je uspio preživjeti novu strahovladu, napisavši recenziju knjige koja je dala znanstvenu osnovu za progon drugog židovskog pisca i znanstvenika Lava Zubkova.

Kada su ga kasnije pitali što ga je motiviralo da u ovoj fazi života podrži partiju, Grigulevič je rekao: "Strah! Strah od mogućih posljedica što nisam nešto učinio, što nisam izvršio naređenje."

Ipak, on je nesretnu situaciju uspio okrenuti u svoju korist.

"Manevrirajući kroz minsko polje kozmopolitskih zamki, uvjerio je svoje nadređene da je pouzdan i lojalan. Konačno mu je odobreno sovjetsko državljanstvo, kao i sudjelovanje u novom špijunskom zadatku u Italiji krajem 1949. godine", piše Znamenski.

Predstavljajući se kao izvanbračno dijete pokojnog kostarikanskog aristokrata, Grigulevič je dobio državljanstvo Kostarike i pod imenom Teodoro Castro počeo se kretati u zajednici emigranata iz ove zemlje u Italiji. Sasvim neočekivano, imenovan je za veleposlanika Kostarike u Rimu, Vatikanu, a zatim i Jugoslaviji.

Diplomatska putovnica prvog tajnika veleposlanstva Kostarike Teodora Castra u Italiji, 1951.

Javna domena

"Njegovi sovjetski šefovi, provincijalni birokrati koji su prošli kroz Veliki teror i strahovali od svake inicijative, najprije su bili zgroženi i čak uznemireni zbog takvog avanturizma i otvorenog kršenja špijunskih protokola. Ipak, kada su malo razmislili, objeručke su prihvatili njegov novi status, skinuli ga s običnih špijunskih zadataka i povjerili mi prikupljanje obavještajnih podataka", piše Znamenski.

Tijekom narednih godina Grigulevič je Kremlju osigurao neprocjenjive informacije koje je nabavio zahvaljujući specifičnoj poziciji kao strani veleposlanik.

U izvjesnom trenutku Grigulevič je bio mogući kandidat za zadatak atentata na jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, ali Staljinova smrt je poremetila ove planove.

Odmah poslije Staljinove smrti novo sovjetsko rukovodstvo opozvalo je Griguleviča u SSSR, a kada je stigao, isključilo ga iz obavještajne službe kao jednog od Staljinovih pomagača.

Iako ga je napustila organizacija za koju je radio cijelog života, Grigulevič je to doživio kao priliku da se posveti svojoj drugoj strasti: povijesnim istraživanjima, akademskom i popularnom pisanju.

U narednim godinama Grigulevič je obranio disertaciju o politici i financijama Vatikana i objavio brojne knjige i istraživanja o katoličkoj crkvi, papstvu, inkviziciji, kao i biografije različitih latinoameričkih revolucionara.

Josif Grigulevič

Boris Prihodko/Sputnik

Do 1960. Grigulevič je stekao ugled kao pisac i znanstvenik i postao suradnik Instituta za antropologiju (današnji Institut antropologije i etnologije).

Grigulevič je tako brzo i intenzivno pisao i objavljivao nove knjige da se pričalo da je angažirao druge pisce kao pomagače, što je kasnije odbačeno.

Josif Grigulevič umro je 1988. godine u Moskvi.

"Znate u čemu je njegovo majstorstvo? Svatko, gotovo svatko, ima neki talent. Grigulevič je svoje talente iskoristio 1000 posto. Nije u životu imao ništa: nikakve hobije, nikakvu zabavu. Sjećam se samo njegovih povijenih leđa i njegovog pisanja […] Rekreacija je za njega bilo čitanje", rekla je njegova kću Nadežda Grigulevič.