Jedini sovjetski mornar koji je dezertirao s podmornice

"S podmornice ne možeš pobjeći" – tako se u Rusiji obično kaže čovjeku koji se našao u bezizlaznoj situaciji i prisiljen je pokoriti se okolnostima. Izgleda apsurdno pomisliti da bi netko mogao pobjeći s podmornice u ratnom pohodu. Međutim, u povijesti sovjetske mornarice postoji jedan slučaj kada se dogodilo upravo to.

Podmorničar koji je dezertirao bio je šef grupe mehaničara u pogonskom dijelu podmornice Šč-303 "Štuka" Boris Galkin. "Grub, ne zna se družiti, gubi se u trenucima opasnosti", govorili su o njemu kolege.

Međutim, odlično se pokazao u tri borbena pohoda, sudjelovajući u potapanju nekoliko njemačkih transportnih brodova, zbog čega su mu dodijeljeni orden Crvene zastave i orden Domovinskog rata 1. reda. Kako se ovaj heroj odlučio na izdaju?

Težak pohod

U svibnju 1943. godine podmornica Šč-303 krenula je iz Kronštadta na dugi pohod do ušća u Finskom zaljevu radi izviđanja njemačke protupodmorničke obrane. Ponijela je zalihe za 78 dana plovidbe.

Šč-303

Arhiva

Međutim, pohod je od početka nailazio na teškoće. Već prvih dana trup "Štuke" zakačila je njemačka protupodmornička mina, koja, na sreću, nije eksplodirala. Osim toga, zaljev je doslovno vrvio od njemačkih i finskih brodova, i bilo je nemoguće da podmornica izroni na površinu radi punjenja baterija.

Međutim, najneugodnije iznenađenje očekivalo je mornare kada su prešli u Baltičko more: od jedne do druge obale zaljev je bio prekriven dvostrukom protupodmorničkom mrežom. Propali su svi pokušaji da se podmornica probije na otvoreno more. Neprijateljski brodovi krenuli su u lov na Šč-303, sprečavajući je da izroni čak i noću. U drugom tjednu pohoda "Štuka" se morala spustiti na dno i tamo provesti nekoliko dana.

Rezerve u akumulatorima brzo su nestajale, a struja se štedjela na sve načine. Zraka nije bilo dovoljno. Našavši se u stanju poluobamrlosti, posada, prisiljena da se hrani užasnom juhom kuhanom s morskom vodom, svakog je trenutka očekivala napad. Upravo je tada Galkin pokleknuo.

Odvažan bijeg

21. svibnja u podne Boris Galkin preuzeo je dužnost u centralnoj zapovjednoj sobi, gdje se s njim nalazio i dežurni časnik. Pored je bila radiokabina s nekoliko vezista i stručnjaka za akustiku.

Tri sata kasnije jedan je akustičar detektirao zvuk propelera velike grupe brodova i dežurni je časnik odmah otišao o tome izvijestiti kapetana "Štuke" Ivana Travkina. Kada je ostao sam, Galkin nije gubio vrijeme. Zaključao je radiokabinu, zabarikadirao se u odjeljenju, isključio svjetlo i u rezervoare pustio zrak pod visokim pritiskom. Tako je podmornica počela brzo izranjati, dok je on požurio do gornjeg otvora.

Boris Galkin lijevo

Arhiva

Zbunjena posada nije odmah shvatila što se događa. "Navrat-nanos jurim u centralnu sobu", prisjećao se kapetan. "Ali čelična pregradna vrata koja tamo vode iz četvrtog odjeljenja zaključana su. U mraku ih cimam, udaram šakama, ali ne popuštaju."

Ubrzo se vezisti uspijevaju izvući iz radiokabine i puštaju kapetana u centralnu zapovjednu sobu. Naredivši da se podmornica pripremi za zaranjanje, Travkin kreće za Galkinom: "Oči me bole od jarkog sunca. Zasljepljuje me odsjaj mora. Osvrćem se. Veliki broj brodova zaustavio se na različitoj udaljenosti od podmornice. Najbliži među njima udaljeni su samo tridesetak metara. Topovske cijevi uperene su u nas."

Čudesno spasenje

Galkin je stajao na mostu i mahao bijelom jastučnicom koju je ponio iz kabine. Na pitanje kapetana što se dogodilo i gdje je kvar, šef strojarskog odjeljenja opsovao je i dodao: "Ne mogu više. I tako ćemo izginuti!"

Razbješnjeni Travkin gorko je zažalio što sa sobom nije ponio pištolj. Ali nije imao vremena baviti se izdajnikom. Trebalo je spasiti "Štuku".

Kapetan je procijenio da će ih neprijateljski brodovi, ako počne brzo zaranjanje, odmah potopiti. Tada je Ivan Travkin odlučio prevariti Nijemce, praveći se da su sovjetski mornari spremni predati se. To će malo oslabiti budnost protivnika, a i posada će se oporaviti od šoka.

Posada Šč-303

Arhiva

Travkin je počeo čak nešto vikati u pravcu najbližeg broda.

"Hitlerovci su pomislili da ih pozivam na pregovore. S broda su počeli spuštati čamac. Povjerovali su, glupani!"

Malo sačekavši, kapetan je dao znak da počne zaranjanje i brzo nestao u podmornici. "Štuka" je već zaronila, ostavljajući Borisa Galkina na površini. Poslije nekoliko sekundi odlaganja, Nijemci su otvorili vatru, ali unatoč zadobivenim oštećenima, Šč-303 uspjela je pobjeći. 8. lipnja se, odustavši od pokušaja da se probije u Baltičko more, vratila u Kronštadt.

Arhiva

Boris Galkin počeo je surađivati s Nijemcima. Između ostalog, bezuspješno je pokušao na njihovu stranu privući zarobljenog kapetana podmornice S-7 Sergeja Lisina.

Točni podaci o daljnjoj sudbini šefa strojarskog odjeljenja na "Štuki" ne postoje. Travkin, ipak, tvrdi da on nije izbjegao zasluženu kaznu. "Već krajem rata, kada je naša vojska ušla u Njemačku, Galkin, koga su Hitlerovci već primili pod svoje okrilje, dospio je u ruke sovjetskog pravosuđa", zapisao je Travkin u svojim sjećanjima: "Dobio je što je zaslužio. Takva je sudbina svih izdajnika. Drugačiji kraj za njih ne postoji i ne može ga biti."

I. Travkin

Arhiva