"Tri čašice", "Pivonosac", "Ne diraj me": Najsmješnija imena ruskih brodova

Povijest
BORIS EGOROV
Nekoliko bojnih brodova i čak dvije plutajuće protuavionske baterije nosili su ime: "Ne diraj me". Morima su također plovili "Galamdžije", "Mikrobi", "Plavi majmuni", "Pivonosci" i "Šale".

"Grozni", "Hrabri", "Gromovnik", "Nemilosrdni" – ova imena brodova ruske i sovjetske mornarice trebala su ulijevati ponos mornarima i izazivati strah neprijatelja. Sreću se, međutim, i drugačija imena koja su mogla izazvati samo nedoumicu ili osmijeh.

"Tri čašice"

Car Petar I. često je s humorom birao imena brodovima svoje mornarice. Jednom od barkalona (vojnih jedrenjaka s veslima) dao je ime "Tri čašice", vjerojatno u čast brojnih gozbi koje je rado priređivao.

Brod s 36 topova, čiji je slogan bio "U svemu drži mjeru" prepravljen je 1700. godine. Dugo su ga pripremali za izlazak na Azovsko more, ali to se iz nepoznatih razloga nije dogodilo. Brod "Tri čašice" dugo je trunuo na rijeci Don dok 1710. nije najzad rastavljen.

"Pivonosac" i "Vinonosac"

Unatoč svojim imenima, "Pivonosac" i "Vinonosac" nisu razvozili alkoholna pića. U Sjevernom ratu protiv Švedske oni su prvobitno korišteni kao transportni brodovi, a 1705. bili su prerađeni u brodove za gađanje primorskih tvrđava i obalnih utvrđenja.

Petar I. zabavna imena za svoje brodove u ovom slučaju nije smislio sam, nego ih je pozajmio od svojih učitelja Nizozemaca.

"Ne diraj me"

Ovo neobično ime nosio je čitav niz bojnih brodova sagrađenih u razdoblju od 1725. do 1832. godine. Ovo, ipak, nije bilo upozorenje upućeno neprijatelju.

Brodovi su takvo ime dobili u čast evanđeoske priče koja opisuje prvo javljanje Isusa Krista Mariji Magdaleni nakon Uskrsnuća. Spasitelj je tada rekao: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." (Ivan 20:17)

1864. godine u vodu je porinuta oklopna plutajuća baterija "Ne diraj me", koja je preko četrdeset godina služila u sastavu Baltičke flote, a 1908. je prerađena u baržu. Svoju je plovidbu završila u Drugom svjetskom ratu, potonuvši na Nevi za vrijeme opsade Lenjingrada.

Ma kako neobično zvučalo, biblijsko ime "Ne diraj me!" nosila je plutajuća protuavionska baterija sovjetske Crnomorske flote koja je 1941. i 1942. godine branila Sevastopolj. U ovom slučaju, međutim, ime nije izabrano kao aluzija na Evanđelje, nego u znak poštovanja prema istoimenim brodovima ruske carske flote, a posebno prema plutajućoj bateriji koja je služila na Baltičkom moru.

"Galamdžija"

Sagrađen u Newcastleu 1857. godine, parobrod "Galamdžija" služio je u ruskoj Crnomorskoj floti ne samo kao remorker, nego i kao vojni brod. Radi toga su tijekom rusko-turskog rata 1877.-1878. na njega postavljena dva artiljerijska oruđa.

Sudbonosan i tragičan događaj u sudbini broda dogodio se na krimskom rtu Ak-Burun. Upravo tu se 1861. godine parobrod proslavio tako što je nakon brodoloma spasio posadu s broda "Hersones". Na istom je mjestu 26. travnja 1878. godine naletio na podvodni kamen i potonuo.

"Šala"

Sagrađena 1871. godine, parna korveta "Šala" bila je namijenjena za vožnje carevića, budućeg cara Aleksandra III., po rijeci. Međutim, na kraju se ipak morala prihvatiti i ozbiljnih zadataka.

Uoči rusko-turskog rata 1877.-1878. Aleksandar je korvetu predao Ruskoj carskoj mornarici i u ratu koji je uskoro izbio "Šala" je korištena kao torpednjača.

8. lipnja 1877. godine korveta je bila obrambeni brod pri postavljanju mina na području otoka Mečka na Dunavu, neophodnih za zaštitu prelaska ruske vojske preko rijeke. Kada se kod otoka iznenada pojavio turski brod "Erekli", "Šala" je odmah krenula prema njemu i napala ga minom u obliku eksploziva na kraju dugog štapa.

Iako mina nije eksplodirala, preplašeni turski parobrod odmah se povukao. Kapetan Nikolaj Skridlov za ovaj je podvig dobio orden Svetog Georgija 4. reda.

"Mikrob"

1897. godine u tvrđavi Aleksandar I. na umjetnom otoku u Finskom zaljevu, koja je čuvala prilaz prijestolnici Ruskog Carstva Sankt-Peterburgu, otvoren je laboratorij za borbu protiv kuge. Usamljena tvrđava bila je idealno mjesto za stvaranje i proizvodnju cjepiva i seruma protiv opasne bolesti.

Veza tvrđave, koja je kasnije postala poznata kao "Kužna", s vanjskim svijetom ostvarivala se pomoću malog parobroda koji je dobio vrlo prikladno ime "Mikrob". Zimi su liječnici na kopno prelazili sanjkama.