Ne, zima nije bila uzrok propasti Napoleonove vojske 1812. godine!

Napoleon je 1812. godine potučen do nogu. U djelu "Napoleonov politički i vojni život" Antoine-Henri Jomini piše da je Napoleon poveo preko 300 000 vojnika u direktan proboj na teritorij Rusije (dok je ukupna brojnost Velike armije u to vrijeme iznosila 600 000).

U vrijeme bitke na Berezini (26.-29. studenog 1812.) posljednji ostaci Velike armije pokušavali su pobjeći iz Rusije. I tu je bilo svega 20 000-30 000 preostalih vojnika. Oko 90% pripadnika Napoleonove vojske bilo je ubijeno ili ranjeno tijekom ruske kampanje.

"Na velikom putu. Povlačenje, bijeg...", Vasilij Vereščagin 1887.-1895.

Muzej Domovinskog rata 1812. godine/Javna domena

U europskom tisku taj se poraz uglavnom nije tumačio kao rezultat vojničke hrabrosti branitelja Rusije, nego kao posljedica surove hladnoće koja je zadesila francusku vojsku.

Kako je Napoleon stvorio "Generala Mraza"

List "Le Monitor universel" bio je glavno oružje Napoleonove propagande. Tijekom vojne kampanje 1812. godine "Le Monitor" je objavljivao biltene koji su informirali Francuze o ratnim zbivanjima i često je njihov autor bio sam Bonaparte. Car je znao da će vojnici njegove vojske također čitati ove biltene pa je osjećao potrebu da ih dodatno motivira u vrijeme rata. U biltenima su naglašavani podvizi Napoleonovih vojnika, a nisu spominjane pobjede ruske vojske, piše ruska znanstvenica Anastasija Nikiforova.

29. bilten Velike armije (prosinac 1812. godine).

Javna domena

Bilteni su redovno informirali svoje čitatelje o vremenskim prilikama. Na primjer, 26. listopada u 24. biltenu piše: "Vrijeme je vrlo lijepo. Jučer je pao prvi snijeg. Kroz 20 dana moramo biti u našim zimovnicima." Međutim, završni 29. bilten neposredno uoči sloma Velike armije žali se na vremenske prilike kao najveću noćnu moru ove kampanje.

"14, 15. i 16. studenog termometri su pokazivali 16 i 18 stupnjeva ispod nule. Ceste su bile okovane ledom. Konji su svake noći lipsali u konjici, artiljeriji i komori, i to ne stotine, nego tisuće konja, naročito njemačkih i francuskih. Naša konjica ostala je bez konja, artiljerije i komore, bez transportnih sredstava. Bili smo prisiljeni ostaviti i uništiti većinu našeg oružja, streljiva i provijanta. Vojska, koja je 6. studenog još uvijek besprijekorno funkcionirala, već je 14. izgledala sasvim drugačije – gotovo je u potpunosti izgubila svoju konjicu, artiljeriju i svoj transport", piše u biltenu.

"Ledeni Jack napada malog Boneyja", William Elmes, 1812.

Javna domena

Sve je izgledalo kao da je mraz oduzeo Francuzima konjicu i artiljeriju i potukao ih do nogu, a da ruska vojska nema nikakve veze s tim! Zar je moguće da francuski vojnici nikada ranije nisu vidjeli zimu? Naravno da su je vidjeli.

Francuska je vojska 1795. godine zaratila protiv Nizozemske u vrijeme vrlo hladne zime. Mraz je stegao i kada su se ruska i francuska vojska sukobile u bitci kod Projsiš Ajlaua (7.-8. veljače 1807. godine), ali su Francuzi ipak manevrirali u mećavi na smrznutim jezerima i rijekama. Prema tome, zima nije za njih bila nikakva novost.

"General Mraz brije malog Boneyja", William Elmes, 1812.

University of Washington/Javna domena

Pa ipak, Napoleonova legenda o smrtonosnoj hladnoći rado je prihvaćena u francuskom, ali i u britanskom tisku i javnosti. Velika Britanija i dalje je bila jedan od glavnih međunarodnih suparnika Rusije te njima nije išlo u prilog da hvale vojnu i stratešku umješnost ruskih generala i časnika. Daleko je zgodnije bilo reći da je francuska vojska poražena zbog hladnoće, tako da Rusi nisu izgledali moćno i opasno. Izraz "General Mraz" smislili su tvorci britanske karikature "General Mraz brije malog Boneyja".

Louis Bombled/Le Petit Journal/Javna domena

A što su na to rekli Rusi?

Nije valjda stvarno bilo toliko hladno?

Denis Davidov, general i vodeći zapovjednik gerilskih odreda 1812. godine, odlučno se protivio tvrdnji da je Napoleonova vojska propala isključivo zahvaljujući hladnoći. U članku koji je specijalno posvećen ovoj temi Davidov citira Georgesa de Chambrayja, generala francuske vojske koji je sudjelovao u vojnoj kampanji i koga su Rusi zarobili kod Berezine.

Portret Denisa Vasiljeviča Davidova, George Dawe, oko 1828.

Ermitaž/Javna domena

"Hladnoća, suha i umjerena, koja je pratila trupe od Moskve do prvog snijega, bila je više korisna nego smrtonosna [za vojsku]. 27. listopada bilo je 5 stupnjeva ispod nule, 9. studenog 15 stupnjeva ispod nule, a 12. i 13. studenog 21 stupanj ispod nule", napisao je de Chambray. Ta su posljednja dva dana praktički bila najhladnija, a zatim je došlo do otopljenja koje je praktički osujetilo napad pojedinih francuskih jedinica na Berezinu, jer se rijeka nije zaledila i tisuće su ljudi izgubile život u vodi.

Bitka kod Eylaua 1807., Jean-Antoine-Siméon Fort

Dvorac Versailles/Javna domena

General Jomini otvoreno se protivi ideji da je zima bila glavni uzrok Napoleonovog poraza. "Glavni razlozi neuspješnog pothvata u Rusiji bile su prerane i pretjerane hladnoće. Svi moji suborci ponavljali su ovo do besvijesti, ali to uopće nije točno. Kako su oni mogli pomisliti da ja nisam znao u koje se vrijeme ovaj fenomen događa u Rusiji svake godine...! Zima uopće nije došla ranije nego obično. Naprotiv, došla je 7. studenog, a to je kasnije nego inače", napisao je Jomini. "Ta hladnoća nije bila veća od hladnoće za vrijeme kampanje u Eylauu, ali tamo moja vojska nije bila uznemirena jer se nalazila u zemlji izobilja i ja sam mogao zadovoljiti sve njezine potrebe. Suprotno se dogodilo 1812. godine: nedostatak namirnica i svega što je neophodno izazivao je dezorganizaciju trupa."

Što je bio pravi uzrok poraza?

Mi već znamo kako je Mihail Kutuzov namamio Napoleona u Moskvu i priredio mu tamo zamku, i znamo da je tu strategiju uništenja Napoleonove vojske putem iscrpljivanja osmislio zapravo Barclay de Tolly. Glavni uzroci Napoleonovog poraza bili su isključivo vojne prirode i nisu imali veze s vojnim prilikama i niskim temperaturama.

"Napoleon na brdu iznad Borodina", 1897., Vasilij Vereščagin

Državni povijesni muzej/Javna domena

Velika armija zaista nije bila dobro opskrbljena i zato je bila rasijana i dezorganizirana. U porazu je jednu od najvažnijih uloga odigrao gerilski način ratovanja. Ruski seljaci sukobljavali su se s francuskim vojnicima gdje god su stigli i najčešće su ih ubijali.

"Seljaci iz susjednog sela likvidirali su dio Teptjarske kozačke pukovnije Ruske carske vojske koji je činilo 60 kozaka", piše Davidov u svojim memoarima. "Seljaci su za kozake pomislili da su neprijatelji jer nisu imali čist ruski izgovor. Teptjari su bili baškirski narod i nisu dobro znali ruski jezik, ali su seljaci ubijali i njih – toliko je bila velika njihova mržnja prema zavojevačima. U takvim uvjetima, a još i s obzirom na činjenicu da je u povlačenju bježala od ruske vojske, francuska vojska bila je osuđena na propast.

Walter Scott u svojoj se knjizi "Život Napoleona Bonapartea" pita: "Ako su mraz i snijeg u Rusiji tako nepremostiva nevolja, dovoljno moćna da uništava čitave vojske, kako se onda dogodilo da tu okolnost nije uzeo u obzir tako čuveni general [kakav je bio Napoleon], koji je isplanirao tako grandiozan pothvat? Zar u Rusiji inače nikada nema snijega? Zar su tamo mrazevi u studenom rijetka pojava?"

"Napoleon je predvidio da će u listopadu postati hladno", zaključuje Scott. "U srpnju je on predvidio potrebu da se pripreme rezerve hrane dovoljne za njegovu vojske. Ali on je bio obuzet nestrpljenjem i zbog toga nije poduzeo mjere za prevladavanje problema gladi i hladnoće koje je predvidio."