Kako je Napoleon htio služiti u ruskoj vojsci, ali je odbijen

Jean Baptiste Édouard Detaille
Bonaparte u svojoj mladosti je skoro postao ruski časnik i da nije bio toliko arogantan svjetska povijest bi izgledala sasvim drukčije.

Ruski general-poručnik, Ivan Zaborovski primao je 1788. godine u Firenzi strane časnike u rusku vojnu službu s ciljem da se oni kasnije pošalju u rat s Otomanskim carstvom. Jednom prilikom je Zaborovskom javljeno da neki Korzikanac koji se preziva Bonaparte moli generala da ga hitno primi. U običnoj situaciji časnik tako visokog ranga ne bi ni razmatrao tu molbu, ali se ovdje radilo o Korzikancu, a generalu je bilo naloženo da obrati posebnu pažnju na časnike koji dolaze iz te regije i zato je on pristao.

Ivan Aleksandrovič Zaborovski

U kabinet je ušao 19-godišnji potporučnik. Bio je blijed, mršav i iscrpljen. Molio je, pa čak i zahtijevao, da bude primljen u rusku vojsku u istom činu koji je imao u francuskoj vojsci. To je bilo suprotno pravilima koje je Katarina Velika nedavno uvela. Zaborovski je bio ugledan i prekaljen general. Mogao je napraviti izuzetak za nekog francuskog generala ili pukovnika, ali baš za nepoznatog potporučnika to nije bilo moguće. Zaborovski je odbio molbu, a oneraspoloženi Bonaparte je žurno napustio kabinet. Zapravo, skoro je istrčao viknuvši prezrivo: "Idem služiti kod Prusa! Pruski kralj će mi dati čin kapetana!"

Što sve ovo znači? Što je prethodilo ovom čudnom događaju?

Uvertira

Napoleon Bonaparte (1769.-1821.) kada je imao 16 godina (crtež crnom kredom), nepoznati autor

Napoleon Bonaparte je svoju kuću na Korzici napustio 1779. godine prije nego što će napuniti 10 godina i upisao se u vojnu školu u Brienne-le-Château na sjeveru središnje Francuske. Iako je bio na neki način odbačen u društvu vršnjaka (zbog izrazitog korzikanskog patriotizma), ipak je bio uspješan u matematici, povijesti i geografiji. Kada je 1784. godine završio školu izabrao je karijeru topničkog časnika. Primljen je u vojnu školu u Parizu. Završio je školovanje prije roka, 1785. godine, u činu potporučnika i počeo služiti u francuskoj vojsci.

Napoleonov otac Karlo Bonaparte umro je početkom te godine ostavivši veliki dug francuskim vlastima (propao mu je posao koji je pokrenuo u poznim godinama). Napoleon nije bio najstariji sin, ali je preuzeo obavezu glave obitelji. Tek je bio primljen u vojnu službu, a već je morao moliti da bude privremeno oslobođen kako bi podržao obitelj. Prvi put poslije puno godina vratio se na Korziku. Dva puta je morao produživati odsustvo. Čak i kad se 1788. godine vratio na službu u onom istom činu potporučnika živio je vrlo skromno i većinu plaće je slao kući, tj. majci koja je postala udovica. Budući prvi konzul je često morao gladovati u pravom smislu. Preživio je samo zahvaljujući svom neumoljivom i čvrstom karakteru.

Napoleon Bonaparte 1792. godine, potpukovnik Prve korzikanske bojne Nacionalne garde

U očajničkoj potrazi za putem kojim će njegova karijera krenuti uzbrdo Napoleon je skoro stupio u rusku vojnu službu. Kada je 1788. godine počeo rat između Carske Rusije, kojom je vladala Katarina Velika i Osmanlijskog carstva, general-poručnik Ivan Zaborovski poslan je u južnu Evropu s ciljem da vrbuje strane časnike u rusku carsku vojsku. Europljane je mogao privuči samo novac jer su ruski časnici primali veću plaću nego časnici bilo koje druge europske vojske. Zaborovski je imao naredbu da posebnu pažnju obrati na časnike koji dolaze iz Grčke, Albanije i s Korzike, jer oni odavno ratuju s Turcima, a u rusku vojsku su pozvani pod parolom "rat kršćana protiv bezbožnika".

Međutim, Katarina je nedugo prije spomenutog događaja, izdala ukaz da se prilikom prijema u rusku vojsku čin stranog časnika mora smanjiti za jedan rang. To bi značilo da bi Napoleon u ruskoj vojsci morao dobiti čin zastavnika, tj. postati niži časnik. Častoljubivi Bonaparte to nije mogao podnijeti. Na kraju krajeva, on je prvi maturirao u pariškoj vojnoj školi. Zato je pokušao osobno uvjeriti generala Zaborovskog kao što je opisano.

Posljedice

Naravno, Napoleon nije stupio u prusku službu kao što je najavio u trenutku negodovanja. Vratio se u svoj puk, a u čin poručnika je unaprijeđen tek 1791., kada se već dogodila Francuska revolucija.

Poslije toga se njegova karijera vinula u nebesa. Vratio se na Korziku gdje je stupio u francusku Nacionalnu gardu i uskoro je unaprijeđen u čin potpukovnika, a zatim degradiran u čin kapetana, da bi 1793. poslije legendarnog podviga za vrijeme opsade Toulona dobio čin brigadnog generala.

Bonaparte prilikom opsade Toulona, Jean Baptiste Édouard Detaille

Kada je 1812. godine Napoleonova vojska ušla u Rusiju, Ivan Zaborovski je već imao 77 godina, živio je u Moskvi i bio senator u jednoj moskovskoj kancelariji Praviteljstvujuščeg senata Carske Rusije. Bio je već star, nije mogao ni zapovijedati, ni sudjelovati u bitkama i zato se, kao i većina moskovskih plemića, morao skloniti na selo. Ali je ipak doživio da Napoleon bude pobijeđen i protjeran iz Rusije. Ivan Zaborovski je umro 1817. godine.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće