Koji su stranci pokopani na Crvenom trgu u Moskvi

Svi znaju da se na Crvenom trgu i dan-danas nalazi mauzolej Vladimira Lenjina, koji je umro 1924. godine. Međutim, on je samo dio (centralne) velike nekropole kraj Kremaljskih zidina. Svojevrsno počasno groblje nastalo je ovdje nakon Revolucije 1917. godine.

Važni partijski radnici i revolucionari pokapali su ovdje sve do 1985. godine. S obje strane Mauzoleja nalaze se grobovi u nizu sa spomenicima-bistama. Pored toga, u zajedničkim grobnicama pokopani su vojnici koji su život dali za revoluciju.

Tothkaroj (CC BY-SA 4.0)

Krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća u Moskvi je počeo raditi krematorij. Urne s pepelom važnih ljudi u Sovjetskom Savezu počele su se zazidavati u kremaljskim zidinama. U kolumbariju u zidu nalazi se pepeo pisca Maksima Gorkog, vojskovođe Georgija Žukova, kozmonauta Jurija Gagarina i svemirskog konstruktora Sergeja Koroljova. 

Legion Media

Prvi stranci pojavili su se u nekropoli vrlo rano. Recimo, u zajedničkoj grobnici kraj Kremaljskih zidina pokopano je petero komunista iz više zemalja koji su poginuli u blizini Moskve 1921. godine. Nijemci Oskar Helbrich i Otto Strupat, Bugarin Ivan Konstantinov, Australac John Freeman i Britanac John William Hewlett borili su se za prava rudara i u Rusiju došli na kongres Crvene internacionale sindikata. Na putu u Moskvu, iz Tule, gdje su se sreli s rudarima, sudjelovali su u kobnom testiranju novog aerovagona koji je izletio iz tračnica.

Među gotovo 200 ljudi pokopanih kraj Kremlja nalazi se određeni broj stranaca, prije svega vođa radničkih pokreta u svojim zemljama.

1. Mađar Antal Horák (?-1918.)

Bundesarchiv

Nakon Prvog svjetskog rata u Rusiji su se našli deseci tisuća mađarskih zarobljenika među kojima su bili seljaci, radnici i drugi niži slojevi stanovništva. Oni su odlučili prići boljševicima i pomoći im u borbi za vlast i socijalnu pravdu. Antal Horák stupio je u redove Crvene armije i poginuo za vrijeme Građanskog rata prilikom gušenja pobune lijevih esera od strane boljševika. Pokopan je kraj zidina Kremlja u zajedničkoj grobnici.

2. Norvežanka Augusta Aasen (1878.-1920.)

Augusta Aasen

Javna domena

Norveška komunistica bila je jedna od organizatora pokreta solidarnosti sa Sovjetskom Rusijom. 1920. godine pozvana je u zemlju sovjeta na kongres Kominterne, kao i Prvu međunarodnu konferenciju žena-komunista u Moskvi. Poginula je nesretnim slučajem za vrijeme zrakoplovne proslave u Moskvi kada ju je zakačilo krilo aviona koji se srušio. Pokopana je u zajedničkoj grobnici s nekoliko drugih komunista koji su umrli 1920. godine.

3. Amerikanac John Reed (1887.-1920.)

John Reed

Javna domena

Američki novinar bio je vjerojatno najveći miljenik boljševika među strancima. Reed je osobno poznavao Vladimira Lenjina i Lava Trockog i bio svjedok Revolucije 1917. godine koju je ovjekovečio u svojoj knjizi "Deset dana koji su potresli svijet". Poslije toga postao je jedan od osnivača Komunističke partije u Americi. U Sovjetsku Rusiju vratio se 1919. godine, radio u Kominterni i putovao po zemlji sakupljajući novac za novu knjigu. Reed je umro 1920. godine u Moskvi od tifusa. Pokopan je u zajedničkoj grobnici kod zidina.

4. Amerikanac Charles Emil Ruthenberg (1882.-1927.) 

Charles Emil Ruthenberg

Javna domena

Bivši stolar Amerikanac Ruthenberg postao je glavni tajnik nove Komunističke partije Sjedinjenih Država. On se oduševljavo revolucijom i preko oceana čak organizirao demonstracije radnika pod parolom "Ruke dalje od Sovjetske Rusije". Ruthenberg je umro u svojoj zemlji, ali na molbu boljševika njegov je pepeo prenesen u Rusiju i pokopan kod Kremaljskih zidina.

5. Britanac Arthur MacManus (1889.-1927.) 

Arthur MacManus

Javna domena

Škotski metalski radnik još je početkom 1910-tih sudjelovao u radničkim štrajkovima i bio član Socijalističke radničke partije, kao i rukovodstva nove organizacije Vijeća izabranih radničkih predstavnika u poduzećima. Bio je izuzetno nadahnut Revolucijom 1917. godine u Rusiji i zalagao se za stvaranje Komunističke partije Velike Britanije koja bi ujedinila sve lijeve političke snage. Kada je takva stranka stvorena, MacManus je dolazio u SSSR na kongrese Kominterne. Zbog poticanja na nemire proveo je u zatvoru nekoliko mjeseci i umro 1927. godine. Njegov pepeo prenesen je u SSSR i pokopan u Kremaljskim zidinama.

6. Amerikanac William Dudley Haywood (1869.-1928.) 

William Dudley Haywood

Javna domena

Američki rudar Haywood bio je član Federacije rudara Sjedinjenih Država i aktivni član lokalnih lijevih stranki i radničkih organizacija, radio je na pripremi štrajkova. Kao i mnogi komunisti, bio je protivnik ulaska SAD-a u Prvi svjetski rat. On i njegovi suradnici uhićeni su po optužbi za špijunažu i poticanje na dezerterstvo iz vojske. Osuđen je na 20 godina zatvora, ali je ubrzo uz kauciju oslobođen kako bi uložio žalbu. Tada je pobjegao u Sovjetsku Rusiju, uostalom, revolucijom 1917. godine oduševljavao se još u zatvoru. U SSSR-u je mnogo radio u revolucionarnim radničkim organizacijama te je napisao autobiografiju i knjigu o povijesti radničkog pokreta u SAD-u, koje su objavljene na ruskom jeziku. Umro je u Moskvi 1928. godine.

7. Mađar Jenő Landler (1875.-1928.) 

Jenő Landler

Javna domena

Mađarski komunist bio je u mladosti poticatelj nekoliko radničkih štrajkova, postavši potom jedan od lidera Mađarske sovjetske republike, koja je postojala nekoliko mjeseci, kao i prvi čovjek Mađarske Crvene armije. Poslije sloma republike emigrirao je, sudjelovao u radu Kominterne, i umro u Cannesu od bolesti 1928. godine. Njegov pepeo pokopan je kraj Kremaljskih zidina. Još jedan Mađar Jenő Hamburger pokopan je tu 1936. godine. Međutim, poslije Drugog svjetskog rata urna s njegovim pepelom vraćena je u domovinu.

8. Nijemica Clara Zetkin (1857.-1933.) 

Clara Zetkin

Javna domena

Ime ove Nijemice, komunistice i aktivistice u borbi za prava žena, bilo je poznato svakom sovjetskom djetetu još od ranih dana. Njezino ime i danas nose mnoge ulice u gradovima u Rusiji, a jedan od glavnih praznika u zemlji je Međunarodni dan žena 8. ožujka. Zetkin je protjerana iz Njemačke kada je na vlast došao Hitler. Umrla je 1933. godine u blizini Moskve.

9. Japanac Sen Katayama (1859.-1933.) 

Sen Katayama

Javna domena

Japanski komunist postao je simpatizer socijalizma na školovanju u Sjedinjenim Državama, počeo je organizirati sindikate i radničke pokrete, kao i lijevu stranku. Dok je Rusija ratovala protiv Japana 1904. godine zajedno s ruskim socijalistom Georgijem Plehanovim izabran je za predsjednika Kongresa radničke internacionale. Za vrijeme represije zbog organizacije radničkih nereda napustio je Japan i 1918. godine preselio se u sovjetsku Rusiju, gdje je radio u Kominterni. Umro je u Moskvi 1933. godine.

10. Nijemac Fritz Heckert (1884.-1936.) 

Fritz Heckert

Loracco (CC BY-SA 4.0)

Ugledni aktivist radničkog pokreta, Heckert je bio dio rukovodećeg kadra Komunističke partije Njemačke. Dobro je poznavao Lenjina i bio oduševljen uspjehom revolucije u Rusiji. Heckert, kao i Zetkin, bio je prisiljen napustiti Njemačku nakon dolaska Hitlera na vlast. Živio je u Moskvi i objavljivao radove u sovjetskom tisku.