Svjetsku je slavu ovoj primabalerini Marijinskog teatra donijelo sudjelovanje u "Ruskim sezonama" Sergeja Djagiljeva. Kasnije je Pavlova okupila svoju trupu i stvorila vlastiti stil u baletu. Kada je počeo Prvi svjetski rat, ona prelazi u Englesku, ali nastavlja intenzivno nastupati. 20-ih je godina obišla pola svijeta, posjetivši s turnejama Aziju, Latinsku Ameriku, pa čak i Australiju i Novi Zeland. Neke su se zemlje prvi put upoznale s baletnom umjetnošću upravo u njezinoj izvedbi. Velika ruska balerina umrla je nakon što se prehladila u hladnoj dvorani za probe. Urna s njezinim pepelom nalazi se u kolumbariju prvog londonskog krematorija Golders Green.
Prvi ruski dobitnik Nobelove nagrade za književnost napustio je Rusiju 1920. godine poslije revolucije i Građanskog rata. Nasljednik književne tradicije Tolstoja i Dostojevskog, Bunjin se nastanio u Parizu i oko sebe okupio čitav kružok pisaca-emigranata. Poslije Drugog svjetskog rata zvali su ga da se vrati u domovinu ili da je posjeti, no on je odbio, govoreći da je suviše star. Posljednjih godina života pisac je patio od ozbiljnog oboljenja pluća. Pokopan je na pariškom groblju Sainte-Geneviève-des-Bois, gdje počivaju mnogi ruski emigranti.
Ovi supružnici, istaknuti predstavnici Srebrenog vijeka ruske književnosti, kao i Bunjin, nisu prihvatili revoluciju i 1920. su se nastanili u Parizu. Smatrali su da je glavni zadatak Zapada oslobođenje Rusije od boljševizma i bili su čak spremni podržati Mussolinija i Hitlera s tim ciljem. Zbog njihovih radikalnih stavova istjerani su iz pariškog stana, a mnogi ruski emigranti okrenuli su im leđa. Ubrzo je 1941. godine Mereškovski preminuo, a Gippius je poživjela još samo četiri godine. Pokopani su zajedno na pariškom groblju Sainte-Geneviève-des-Bois.
Još jedna zvijezda "Ruskih sezona" Sergeja Djagiljeva, Nižinski je također bio i ljubavnik poznatog impresarija. Međutim, 1913. godine na turneji u inozemstvu tajno se oženio svojom obožavateljicom. Djagiljev je izbacio Nižinskog iz trupe, a genijalni plesač samostalno nije uspijevao razviti karijeru. Uoči Prvog svjetskog rata sa ženom i dvoje djece došao je u Peterburg. Djagiljev mu je oprostio i dao mu nekoliko izuzetnih uloga, a također mu je pružio mogućnost da nastupa u inozemstvu. Ali Nižinski nije dugo uživao u uspjehu. Utvrđeno mu je psihičko oboljenje i dugo se godina liječio na bečkoj klinici. Preminuo je u Londonu, no tri su godine kasnije njegovi ostaci prebačeni u Pariz na groblje Montmartre.
Poznata balerina i ljubavnica posljednjeg ruskog cara bila je prisiljena napustiti svoju bogatu vilu u centru Peterburga nakon što su je zauzeli boljševici. Kšesinska je u Francuskoj imala vilu, ali se nastanila u Parizu, gdje je otvorila baletni studio. Doživjela je gotovo 100 godina i pokopana je također na groblju Sainte-Geneviève-des-Bois s mužem, velikim knezom iz roda Romanovih Andrejem Vladimirovičem, i njihovim sinom.
Jedan od najznačajnijih ruskih skladatelja 20. stoljeća bio je zvijezda "Ruskih sezona" Djagiljeva. Njegovi baleti "Žar-ptica", "Petruška" i "Posvećenje proljeća", napisani u neoruskom stilu, donijeli su mu svjetsku slavu. Prvi svjetski rat zatekao ga je s obitelji u Švicarskoj i oni su odlučili ne vraćati se u Rusiju, gdje je ubrzo počela revolucija. Stravinski je nastavio pisati glazvu i to s velikim uspjehom. Živio je u Švicarskoj i Parizu, odlazio na turneje u SAD, gdje je odlučio emigrirati kad je počeo Drugi svjetski rat. Skladatelj je umro u New Yorku, ali je pokopan na venecijanskom groblju San Michele.
Otac budućeg pisca bio je političar i oponent boljševika. Zato je čitava obitelj morala napustiti Rusiju kad je počeo Građanski rat. Nabokov se školovao u Engleskoj, kasnije je živio u Berlinu i Parizu. Piščeva supruga Vera bila je Židovka i zato je s početkom Drugog svjetskog rata obitelj pobjegla u SAD. Nabokov je predavao rusku književnost u Americi i napisao nekoliko poznatih romana na engleskom jeziku. 1960. se vratio u Europu i posljednje godine života proveo u švicarskom Montreuxu, uživajući u omiljenom hobiju: sakupljanju i proučavanju leptira. Pokopan je na groblju u gradiću Clarens u blizini Montreuxa.
Poslije službenog putovanja u Italiju, jedan od najpoznatijih ruskih redatelja odlučio je ne vraćati se u domovinu i u SSSR-u je postao persona non grata. U inozemstvu je uspio snimiti samo dva filma. 1985. godine dijagnosticiran mu je rak pluća i umro je 1986. u Parizu u stanu svog prijatelja, gdje je privremeno živio. Tarkovski je također pokopan na groblju Sainte-Geneviève-des-Bois. Nadgrobni spomenik načinio mu je poznati umjetnik Ernst Neizvestni.
Još je jedan izuzetni baletan pokopan na poznatom pariškom groblju. Bio je jedan od prvih umjetnika SSSR-a koji je odbio vratiti se u domovinu s turneje. Nurejev je na Zapadu postao superzvijezda, nastupao je u Danskoj, Engleskoj, Austriji, a zatim je dugo godina bio na čelu baletne trupe Pariške opere. Javno je bio homoseksualac i umro je od komplikacija zbog infekcije HIV-om. Istočnjački ćilim na njegovom grobu na pariškom groblju Sainte-Geneviève-des-Bois ukazuje na njegove tatarske korijene i podsjeća na djetinjstvo provedeno u Ufi.
Ovo je još jedan dobitnik Nobelove nagrade za književnost i pjesnik koji je do danas nevjerojatno popularan u Rusiji. Brodski nikako nije mogao naći zajednički jezik sa sovjetskom vlašću niti prihvatiti društveno uređenje u SSSR-u. Odležao je zatvorsku kaznu "zbog besposličenja", jer je službeno bio nezaposleni pjesnik. Kasnije su ga vlasti prisilile da napusti zemlju, ali on je i sam tražio način da emigrira i čak se planirao fiktivno oženiti s tim ciljem. Brodski se odselio u Ameriku i tamo predavao rusku književnost. Ali njegova velika ljubav bila je Venecija, gdje je odlazio svake zime i dugo se vozio po kanalima, koji su ga podsjećali na rodni Lenjingrad. Umro je u SAD-u, ali je pokopan u Veneciji na groblju San Michele.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
