Kako je sin Mao Zedonga ratovao za SSSR protiv nacista u Drugom svjetskom ratu

Djeca sovjetskih vođa u Drugom svjetskom ratu često su sudjelovala u borbenim djelovanjima zajedno s običnim vojnicima. Stariji Staljinov sin Jakov Džugašvili bio je zapovjednik artiljerijske baterije i dospio je u njemačko zarobljeništvo (gdje je i umro), dok je pilot Leonid Hruščov poginuo u zračnoj borbi 1943. godine.

U zaštitu Sovjetskog Saveza često su ustajala i djeca poznatih pripadnika svjetskog komunističkog pokreta. Žarko Broz, sin lidera jugoslavenskih komunista Josipa Broza, izgubio je ruku u zimskim borbama 1941. godine kod Moskve, a Rubén Ruiz Ibárruri, sin poznate predstavnice španjolskih komunista Dolores Ibárruri, nije preživio Staljingradsku bitku. 

Mao Zedong sa sinom Mao Anyingom

Javna domena

U Crvenoj armiji služio je i sin Mao Zedonga, čovjeka koja je u to vrijeme bio ugledan član Komunističke partije Kine. Mao Anying sudjelovao je u borbama i protiv Nijemaca u Europi, i protiv Japanaca na Dalekom istoku.

Druga kuća

Djetinjstvo starijeg sina budućeg "Velikog kormilara" proteklo je u periodu koji je bio težak za kineske komuniste. Oni su krajem 1920-ih bili izloženi neprekidnom progonu od strane vladajuće partije Kuomintang. 

Yang Kaihui, majka Mao Anyinga

Javna domena

Yang Kaihui, majka Mao Anyinga, pogubljena je 1930. godine, poslije čega je osmogodišnji dječak ostao nezbrinut, daleko od svoga oca, i bio je prisiljen živjeti prosjačkim životom na ulicama Šangaja. Mao Zedong ga je tek 1936. godine uspio pronaći i poslati u SSSR.

"Drug Mao" je u Sovjetskom Savezu bio visoko cijenjena i poštovana ličnost, pa je i njegovom sinu ukazana velika pažnja. Anying je smješten u čuveni Internacionalni dječji dom u mjestu Ivanovu za djecu stranih komunista poginulih u borbi protiv fašizma.

Odlazak na front

Mao Zedong i Mao Anying

Legion Media

Sergej Majev – tako su Anyinga zvali u Rusiji – već je dobro znao ruski jezik kada je počeo rat protiv nacističke Njemačke. Svim snagama se trudio otići na front, pa je čak i Staljinu napisao pismo 1942. godine, moleći ga za dozvolu da stupi u Crvenu armiju.

"Dragi druže Staljine! Ja sam mladi Kinez. U Zemlji Sovjeta kojom Vi rukovodite studirao sam pet godina. Volim SSSR isto kao i Kinu. Ne mogu promatrati kako njemački fašisti gaze Vašu zemlju. Želim se osvetiti za milijune ubijenih sovjetskih građana. Pun sam odlučnosti da idem na front. Molim Vas, podržite moju molbu", napisao je Anying.

Nije dobio odgovor, ali je ubrzo zatim u dječji dom po nalogu "oca naroda" došao sekretar izvršnog komiteta Kominterne Dmitrij Manuiljski. On se sastao s Mao Anyingom i nakon obavljenog razgovora zabilježio: "Otac je heroj, a i sin je za pohvalu." Sergej Majev je poslan na tečaj za niže časnike. 

Mao Anying

Legion Media

Poslije toga je Anying neko vrijeme studirao na Lenjinovoj vojno-političkoj akademiji u Moskvi i na Frunzeovoj vojnoj akademiji, da bi 1944. naposljetku (uz očevo odobrenje) bio poslan na front. Tamo je u funkciji političkog komesara tenkovskog odreda sudjelovao u borbama na teritoriju Poljske i Njemačke. Drugovi iz odreda nisu znali tko je Majev, mislili su da je po nacionalnosti Burjat.

Grob Mao Anyinga

Javna domena

Kasnije je Anjingu pošlo za rukom sudjelovati i u ratu protiv Japana, zakletog neprijatelja njegovog vlastitog naroda. U sovjetsko-japanskom ratu u kolovozu 1945. godine on se istaknuo u operaciji u provinciji Čahar i prilikom prelaska preko Velikog Hingana, zbog čega je nagrađen ordenom Crvene zvijezde i medaljom "Za borbene zasluge". Staljin je sinu svoga kineskog saveznika osobno poklonio pištolj s posvetom.

Mao Anying (drugi lijevo u zadnjem redu) sa suborcima

Javna domena

Mao Anying preživio je ratove protiv Njemačke i Japana, kao i građanski rat u Kini, u koju se vratio 1946. godine. Nije mu, međutim, bilo suđeno da uživa u mirnom životu. S kontingentom Kineske narodne dobrovoljačke vojske on je 1950. godine otišao u Koreju i tamo poginuo od američke bombe na samom početku konflikta.