Pet urbanih legendi i priča strave koje su kolale Sovjetskim Savezom

Aleksandar Kislov
Otrovne inozemne žvakaće gume, kineski tepisi sa horor scenama i krumpirove zlatice ubojice. U Sovjetskom Savezu bilo je puno priča strave, ali čini se da su one daleko ranije reflektirale stvarne strahove partijskog rukovodstva.

Sovjetska propaganda intenzivno je hrabrila otkrivanje neprijatelja na svakom koraku, ali i pronalaženje skrivenih značenja čak i tamo gdje ih sigurno nije bilo, recimo u prikazu plamena na kutiji šibica u kojem se prepoznavao profil "narodnog neprijatelja", Lava Trockog. 

"Glasine i urbane legende, u koje spadaju i priče strave, javljaju se i šire jer su ljudima potrebne", pišu folkloristi i sakupljači urbanih legendi, Aleksandra Arhipovova i Ana Kirzjuk u knjizi "Opasne stvari. Urbane legende i strahovi u SSSR-u" (NLO, 2020.). Kako autori naglašavaju, ljudima je bilo zgodno da u tim legendama skrivaju mračnu stvarnost od sebe samih. Evo nekoliko takvih legendi.

1. Kako je Mao Zedong ustao iz groba

Poslije raskrinkavanja Staljinovog kulta ličnosti došlo je do pogoršanja odnosa između SSSR-a i Kine. U Kini je krenula antisovjetska propaganda, a na granici povremeno dolazilo do oružanih sukoba. Sovjetski građani su u velikom strahu očekivali vojnu intervenciju Kineza i unutrašnje diverzije Maovih pristalica, konstantno uvjeravani kako im se nad glavama nadvila opasna "kineska prijetnja". U narodu se tako u drugoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća rodila sljedeća legenda.

Priča kaže da je jedna žena kupila kineski tepih i okačila ga na zid. Tokom noći njen sin u sujsednoj sobi čuo je strašan vapaj i pozvao policiju. Ispostavilo se da je žena umrla s izrazom lica izobličenim užasnim strahom. Dovitljivi policajac isključio je svijetlo i svi su u mraku videli kako na novom tepihu svetli grozna slika: Mao Zedong leži u sanduku sa sklopljenim rukama na grudima i svijećom koja gori zelenim plamenom. Objašnjenje je bilo da su Kinezi u čast svog vođe fosforescentnim koncem izvezli njegov lik na tepisima namijenjenim za izvoz u SSSR, kako bi ljudi umirali od straha.

2. Amerikanci i biološko oružje

Poslije Drugog svjetskog rata velika prijetnja poljoprivredi bila je štetočina, krumpirova zlatica, koja je uništavala usijeve i jela listove krumpira. Sovjetski ministar poljoprivrede vidio je u ovoj pojavi neprijateljsku diverziju Amerike. Legenda se vrlo brzo širila, informacija je objavljena u svim sovjetskim novinama, kao i sredstvima informiranja u zemljama socijalističkog bloka. Krumpirove zlatice primijećivane su na novim mjestima, a tisuće učenika izlazilo je u polja po partijskom zadatku, kako bi ručno skupljalo štetočine i tražilo kapsule s otrovom. Sedamdesetih u opticaj je ušla još jedna legenda: navodno, u jeku izgradnje Bajkalsko-amurske magistrale, Amerikanci su bacili krpelje u kapsulama duž pruge.

3. Špijunski uređaji koji vide ljude bez odjeće

Iako filmovi o Jamesu Bondu nisu prikazivani u SSSR glasine o najnevjerojatnijim špijunskim uređajima dolazile su do ljudi. Legende o čudima zapadne tehnike koja sve može ulijevale su strah. Pritom, mnoge od njih iz nekih razloga bile su povezane s virtualnim striptizom. Tako, recimo, navodno kroz specijalne japanske naočale mogli su se vidjeti ljudi bez odjeće. Kružile su legende i o strancima koji su fotografirali sovjetske žene u kupaćim kostimima na plažama na specijalnom crvenom filmu. Na negativima kupaći kostimi su nestajali, a podli stranci tiskali sramotnu golotinju i širili ovu "pornografiju" u svojim zemljama kako bi kompromitirali SSSR.

4. Otrovne žvakaće gum i bomboni

Stranci iza "željezne zavjese" praktički nisu mogli ući u zemlju, tako da je najezda stranih gostiju krajem pedesetih godina prošlog stoljeća kada su u SSSR-u počeli održavati omladinski festivali plašila domaće stanovništvo.  Strašne priče ispredale su se oko "opasnih poklona". Stranci su djeci davali otrovne bombone (ova legenda se rodila kada je jedan Šveđanin poklonio nekom djetetu gorku Bronhi bombon), naliv-pera i igračke, koje su u sebi imale bombe ili otrov.

Posebna opasnost "vrebala" je od žvakaćih guma, koje su bile san svakog sovjetskog djeteta.  U njih su stranci navodno stavljali minijaturne igle s otrovom i mljeveno staklo. Uvriježilo se mišljenje da ukoliko se ista proguta u ustima se može pojaviti plijesan.

Takvi pokloni doživljavani su kao akt dominacije zlih kapitalista. Širile su se glasine da stranci fotografiraju kako poklanjaju slatkiše sovjetskoj djeci, a onda te snimke prikazuju u svojim zemljama, objašnjavajući kako sovjetska djeca prose milostinju.

5. Opasni židovski liječnici

Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u SSSR-u je pokrenut kazneni postupak protiv liječnika koji su se navodno spremali otrovati Josifa Staljina i partijski vrh.  Poznati slučaj u vezi s liječnicima praćen je glasinama o židovskoj zavjeri i plašio je mnoge sovjetske građane. Počele su se širiti najnezamislivije legende. Jedne su govorile o tome kako se uhićuju zli židovski liječnici, a oni pouzdano tvrde kako će njihovu aktivnost nastaviti tisuće drugih liječnika. Prema drugima, liječnici su putem cjepiva zaražavali djecu u školama rakom i tuberkolozom i davali im tablete koje su sadržavale komadiće olova i žice.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće