Jedina intervencija Amerikanaca na teritoriju Rusije (FOTO)

Prva i jedina vojna intervencija SAD-a na teritoriju Rusije počela je 27. svibnja 1918. godine, kada je u Murmansk, koji se već nalazio pod kontrolom Britanaca, stigla američka krstarica "Olimpija". Nekoliko se mjeseci kasnije u sjevernom ruskom gradu Arhangeljsku iskrcalo pet i pol tisuća američkih vojnika. Još se osam tisuća otprilike u isto vrijeme pojavilo na Dalekom istoku.

Amerikanci u Arhangeljsku, rujan 1918.

Javna domena

Masovna intervencija SAD-a i zemalja Antante u Građanskom ratu u Rusiji prvobitno uopće nije imala veze s mržnjom prema boljševicima. Glavni je uzrok bilo to što je 3. ožujka 1918. godine u Brestu sovjetska vlast sklopila mir s Nijemcima, koji je označio izlazak zemlje iz rata i praktički nestanak Istočnog fronta. Njemačko Carstvo je sada svu preostalu snagu moglo usmjeriti prema Francuskoj, što je saveznicima garantiralo velike probleme. Pritom Antanta u boljševicima nije videla realnu silu koja bi se mogla duže zadržati na vlasti. Ona ih je doživljavala samo kao njemačke marionete, štićenike kajzera koji djeluju u njegovom interesu.

Njemački i sovjetski vojnici, veljača 1918.

Javna domena

Na službenoj je razini priopćeno da će glavni zadatak vojnika SAD-a biti zaštita američkih vojnih isporuka koje su u Rusiju upućene prije revolucije, a još nisu dospjele boljševicima u ruke. Washington se navodno pribojavao da bi ih ovi mogli predati Nijemcima. Osim toga, trebalo je pružiti pomoć takozvanom Čehoslovačkom korpusu (legionu) u namjeri da napusti ruski teritorij. Korpus je u listopadu 1917. godine formiralo rusko vojno zapovjedništvo od zarobljenih Čeha i Slovaka koji su izrazili želju da se bore protiv Njemačke i Austro-Ugarske, a formalno se nalazio pod francuskim zapovjedništvom. Legionare je trebalo evakuirati na Zapadni front preko luka Dalekog istoka. Međutim, na proljeće 1918. godine, prilikom pokušaja boljševika da ih razoružaju, oni su podigli ustanak i pod kontrolu uzeli značajne oblasti u Sibiru.

Čehoslovačka vojska u Irkutsku

Javna domena

Sjedinjene Države su javno objavile da njihova namjera nije "narušavati politički suverenitet Rusije, miješati se u njezine unutrašnje poslove ili ugroziti njezin teritorijalni integritet, ni sada ni bilo kad u budućnosti". No u realnosti su njihovi vojni kontingenti trebali osigurati pobjedu Bjelogardijskom pokretu, koji je obećavao da će nastaviti rat protiv Nijemaca. Ali, ni Sjedinjene Države ni druge zemlje sudionice intervencije nisu planirale na tuđoj zemlji gubiti ljudstvo, pokušavajući proliti što manje krvi svojih vojnika. "Savezničke snage, međutim, nisu imale naređenje da sudjeluju u operacijama i stigle su s potpuno neodređenim zadacima", zapisao je s nezadovoljstvom Ivan Sukin, ministar vanjskih poslova u vladi lidera Bjelogardijskog pokreta na istoku zemlje Aleksandra Kolčaka.

Amerikanci marširaju u Habarovsku

Javna domena

Ekspedicijski korpus "Sibir" (osam tisuća vojnika) generala bojnika Williama Gravesa dobio je zadatak zaštititi dijelove Transsibirske željezničke magistrale i rudnik ugljena u Sučanu (danas grad Partizansk). Formalno se on nalazio pod zapovjedništvom francuskog generala Mauricea Janina, koji je bio glavni zapovjednik savezničkih interventnih snaga na Dalekom istoku. Amerikance tu uopće nisu zanimali češki legionari, kako se proklamiralo, nego njihovi saveznici u intervenciji, Japanci. Poslavši kao član Antante preko 70 tisuća svojih vojnika u rusku primorsku regiju, Japan je igrao svoju igru, gotovo otvoreno želeći pripojiti ovaj teritorij. To je izazvalo bojazan kod njegovog tihooceanskog suparnika koji je korpus "Sibir" koristio kao faktor za obuzdavanje japanskog ekspanzionizma. Između Amerikanaca i japanskih snaga, kao i njima podčinjenih bjelogradijskih kozačkih atamana, uspostavljen je neutralno neprijateljski odnos. Često je dolazilo i do sukoba. Na primjer, Graves je atamana Ivana Kalmikova otvoreno nazivao "ubojicom, razbojnikom i banditom", "najodvratnijom huljom" koju je ikada sreo.

Vagon američkog Crvenog križa u Habarovsku

Javna domena

Odnosi između američkih snaga i lokalnih komunističkih partizanskih odreda išli su od međusobnog izbjegavanja pa do žestokih sukoba. Najozbiljniji konflikt među njima dogodio se u selu Romanovka 24. lipnja 1919. godine, kada su u borbi sa odredom Grigorija Ševčenka Amerikanci pretrpjeli gubitke od 19 ubijenih i 27 ranjenih vojnika. Odgovor je bila antipartizanska operacija u kojoj su boljševici potisnuti u dubinu tajge.

Američki vojnici dijele hranu zarobljenicima, siječanj 1919.

Javna domena

U Sovjetskom Savezu se obično smatralo da su američke interventne snage aktivno sudjelovale u masovnim ubojstvima lokalnog civilnog stanovništva. Kako je objavio list "Zabajkalski rabočij" 10. lipnja 1952. godine, bjelogardijci i Amerikanci su 1. srpnja 1919. godine u Tarskoj jaruzi strijeljali 1600 sovjetskih građana. "Leševi onih koji su se pokušali spasiti bijegom nekoliko su dana ležali pored same grobnice. Liječnik iz američkog Crvenog križa tri dana nije dozvoljavao da se tijela izmučenih ljudi zakopaju", navodi list izjavu Boljšuhina, očevica ovog pokolja. Danas se, međutim, sudjelovanje američkih snaga u masovnom teroru dovodi u pitanje, premda su se događali pojedinačni slučajevi ratnih zločina protiv civila.

Američki vojnik i ubijeni boljševik

Javna domena

Glavnu ulogu u intervenciji SAD-a na ruskom sjeveru, poznatoj kao ekspedicija "Polarni medvjed", odigrala je 339. pukovnija pukovnika Georgea Stewarta. Pukovniju su činili vojnici iz sjeverne države Michigan. S obzirom na to da su kod kuće navikli na hladnoću, očekivalo se da će se oni brzo naviknuti na surove klimatske uvjete u Murmansku i Arhangeljsku. Vrhovno zapovjedništvo nad američkim vojnicima (pet i pol tisuća ljudi) držali su Britanci, čije su snage u regiji bile višestruko brojnije.

Kapetan američke vojske s trofejnom boljševičkom sabljom

Javna domena

Za razliku od situacije na Dalekom istoku, Amerikanci su na ruskom sjeveru morali poprilično ratovati protiv boljševika. Dok su se Gravesovi "sibirci" nalazili u dubokoj pozadini Kolčakove vojske, "polarni medvjedi" su ulazili u direktne sukobe ne samo s partizanskim odredima, nego i s regularnim jedinicama Crvene armije. Tijekom ofenzive 6. armije kod Šenkurska u siječnju 1919. godine oko 500 američkih vojnika je opkoljeno. Nakon što su izgubili 25 ljudi, kao i artiljeriju, opremu i streljivo, uspjeli su se probiti samo zahvaljujući časnicima Bijelog pokreta, koji su dobro poznavali taj teren.

Grobovi američkih vojnika u Rusiji

Javna domena

Primirje s Nijemcima sklopljeno u studenom 1918. godine, a zatim i mir potpisan u lipnju 1919. godine, pokrenuli su pitanje ima li smisla da američke snage i dalje ostanu u Rusiji. "U čemu se sastoji politika naše zemlje prema Rusiji?", pitao se senator Hiram Johnson u svom govoru 12. prosinca 1918. godine: "Ne znam u čemu se ona sastoji i ne znam nijednog čovjeka koji bi to znao." Zapovjedništvo, ipak, nije žurilo s evakuacijom. Grupi vojnika iz 339. pukovnije, koji su u ožujku 1919. godine podnijeli peticiju za povratak kući, zaprijećeno je vojnim sudom.

Američki vojni inženjeri na teritoriju Rusije

Javna domena

Kada je krajem 1919. godine Bjelogardijski pokret na sjeveru i istoku Rusije poražen, prisustvo američkih snaga izgubilo je svaki smisao. Posljednji vojnici su napustili Rusiju u travnju 1920. godine. Tijekom čitavog razdoblja intervencije korpus "Sibir" i "polarni medvjedi" izgubili su 523 vojnika, što u borbama, što od bolesti, smrzavanja i kao posljedica nesretnih slučajeva. Poručnik 339. pukovnije John Cudahy zapisao je u svojoj knjizi "Arhangeljsk": "Kada je posljednji bataljun otplovio iz Arhangeljska, nijedan vojnik nije mogao shvatiti, čak ni približno, zašto se borio ili zašto se sada vraćao kući, a tako mnogo njegovih drugova je ostajalo tamo, ispod drvenih križeva."

Američki vojnici čekaju brodove koji će ih vratiti kući, ljeto 1919.

Javna domena