24. prosinca 1970. godine američke televizijske postaje objavile su vijest iz SSSR-a.
"Lenjingrad je danas presudio dvije smrtne kazne u slučaju pokušaja otmice aviona. Smrtna je kazna prvi put izrečena u slučaju otmice", rekao je voditelj na NBC-ju.
Suđenje je izazvalo međunarodnu reakciju i Sovjetski Savez uskoro se morao pozabaviti svojim "židovskim problemom".
Anat Zalmanson-Kuznetsov, 2016.
Šestodnevni rat
70-ih godina emigrirati iz SSSR-a bio je nedostižan san za mnoge. Kako biste napustili Sovjetski Savez bila vam je potrebna izlazna viza, formalna dozvola vlasti da emigrirate. U praksi je za većinu bilo nemoguće dobiti je. Do 70-ih ovaj je problem postao toliko aktualan da se pojavila nova riječ da označi sve one kojima je izlazna viza uskraćena: bili su to "otkaznici".
Sovjetski Židovi činili su priličan dio onih kojima je izlazak iz zemlje odbijen. Sovjetska proarapska politika za vrijeme Šestodnevnog rata 1967. godine, oružanog konflikta između Izraela i koalicije arapskih zemalja, izazvala je konsolidiranje snaga unutar zajednice sovjetskih Židova.
Elena Keis/Aba Taratuta fund
"U to doba Moskvu je posjetio predsjednik Egipta Abdel Naser. On je otvoreno rekao da je Izrael 'tumor na mapi svijeta' i da mora biti uništen. Nitko od sovjetskih lidera nije mu se suprotstavio. To me je sasvim razbijesnilo", rekao je Mark Dimšic, jedan od sudionika otmice 1970.
Židovi iz čitavog Sovjetskog Saveza izrazili su želju da se vrate u svoju povijesnu domovinu Izrael, ali sovjetske su vlasti imale drugačije planove, s obzirom na to da bi masovno iseljenje potkopalo unutrašnju stabilnost i imidž koji je Sovjetski Savez njegovao na međunarodnoj sceni. Razočarana u sustav, mala grupa sovjetskih Židova smislila je rizičan plan bijega: planirali su otmicu aviona.
"Operacija Vjenčanje"
15. lipnja 1970. godine u jutarnjim satima 16 sovjetskih Židova kojima je odbijena izlazna viza pojavilo se na aerodromu "Smoljnoje" kod Lenjingrada. Pretvarajući se idu na svadbu, krenuli su na let za Sortavalu, sovjetski grad u blizini finske granice, sa slijetanjem u Priozersku, također gradu u blizini sovjetske granice. Kada avion sleti u Priozersk, otmičari su planirali preuzeti avion i pilote ostaviti vezane i nepovrijeđene na pisti, dok bi jedan od otmičara upravljao avionom i usmjerio ga preko finske granice. Kada bi napustili zračni prostor SSSR-a, usmjerili bi avion prema Švedskoj, a kada tamo stignu, predali bi se i javno priopćili da se žele preseliti u Izrael.
Anat Zalmanson-Kuznetsov, 2016.
"Gotovo da nisam sumnjao da ću biti uhićen. Ali mislio sam da ću, kada odslužim kaznu, lakše moći napustiti Sovjetski Savez", rekao je Eduard Kuznjecov, jedan od otmičara.
Drugi članovi grupe nisu, izgleda, dijelili Kuznjecovljeva pesimistična očekivanja. Jedan od njih je rekao da je grupa bila izuzetno uzbuđena u očekivanju rizičnog pothvata.
"Samo ljudima koji su bili toliko opijeni uzbuđenjem kao što smo mi bili moglo je promaknuti da je ovaj let bio očigledan mamac", rekao je Anatolij Altman, jedan od otmičara. Altman je mislio na nevjerojatno povoljan let koji se čudom pojavio baš u trenutku kada su sovjetski Židovi planirali krenuti u akciju. Let je, ispostavilo se, organizirao KGB, koji je presreo poruke među članovima grupe i otada ih pratio.
Dok se grupa približavala avionu na pisti, KGB ih je uhitio i prije nego što je avion poletio.
"Kada sam čuo pucnjeve, već su me zgrabili. Okrenuo sam se i vidio Dimšicevo lice obliveno krvlju", rekao je Josif Mendelevič.
Anat Zalmanson-Kuznetsov, 2016.
Svih 16 urotnika uhićeno je i ubrzo osuđeno. Suđenje je trajalo od 12. do 24. prosinca 1970. godine. Bili su optuženi za "veleizdaju", "pokušaj krađe sovjetske imovine velike vrijednosti" i "antisovjetsku agitaciju i propagandu", s obzirom na to da je tužitelj tvrdio da pokušaj otmice aviona baca sjenu na imidž SSSR-a u svijetu.
Presuda je bila stroga: većina članova grupe osuđena je na više godina zatvora, dok je Marka Dimšica i Eduarda Kuznjecova, vođe grupe, očekivalo strijeljanje.
Posljedice
Suđenje i stroge kazne izazvali su reakciju svijeta. Ljudi iz različitih zemalja protestirali su protiv presuda, a državni su lideri od sovjetskih vlasti tražili pomilovanje.
Proteste je, možda, izazvalo držanje optuženih pred sudom. "Vjerojatno po prvi put u sovjetskoj povijesti ljudi nisu tražili oproštaj, nego su ostali pri svom stavu i otvoreno rekli da su željeli napustiti zemlju", rekao je Eduard Kuznjecov. "Bili smo prisiljeni na taj čin. Oni koji su nas na to prisilili su oni koji snose krivicu."
Moshe Milner/National Photo Collection of Israel (CC BY-SA 3.0)
Poslije suđenja na Zapadu je prevladao odnos javnosti prema osuđenicima kao prema žrtvama rigidnog sovjetskog poretka. "Na sudu se zapravo nije sudilo šačici optuženih, nego desecima tisuća sovjetskih Židova koji su hrabro tražili pravo da emigriraju u Izrael", objavio je The Times.
Popuštajući pod sve većim pritiskom, sovjetske su vlasti ublažile većinu kazni, a što je najvažnije, zamijenile su smrtne kazne s 15 godina zatvora. Dimšic i Kuznjecov oslobođeni su u razmjeni špijuna između SAD-a i SSSR-a 1979. godine. Ostali članovi grupe oslobođeni su nakon odsluženja kazni.
U to vrijeme je, međutim, takozvano židovsko pitanje postalo važan aspekt američko-sovjetskih odnosa.
Javna domena
Plan otmice aviona, suđenje koje je uslijedilo i međunarodna reakcija koju je ono izazvalo obilježili su tektonske promjene u unutrašnjoj sovjetskoj politici. Tijekom godinu dana poslije suđenja sovjetskim Židovima izdano je više izlaznih viza nego u prethodnih deset godina, a naredne godine tri puta više, odnosno 32 000 dozvola za napuštanje zemlje.
Kada se Sovjetski Savez raspao 1991. godine, deseci tisuća Židova emigrirali su u Izrael. Do današnjih dana potomci emigranata iz postsovjetskih zemalja čine veliki dio stanovništva Izraela.