Kako je mlađi časnik postao vrhovni zapovjednik ruske vojske

Bilo je to nešto nečuveno u ruskoj vojsci. Naime, 22. studenog 1917. godine prvi se put na njezinom čelu našao čovjek koji nije ni car ni general, nego običan mlađi časnik, i to zastavnik.

Vladimir Lenjin imenovao je Nikolaja Vasiljeviča Kriljenka vrhovnim zapovjednikom ne da bi ovaj doveo Rusiju do pobjede u Prvom svjetskom ratu, nego naprotiv, da bi je što brže izvukao iz tog konflikta.

Put do vrhovne vlasti 

Nikolaj Vasiljevič Kriljenko (partijski nadimak - Abram, 1885.-1938.), sovjetski državnik i partijski funkcionar, i vrhovni zapovjednik ruske vojske nakon Oktobarske revolucije 1917. godine.

Sputnik

Kriljenko zapravo nikada nije ni bio pravi vojnik, niti je sebe smatrao za takvog. On je imao akademsko obrazovanje (studirao je filologiju i pravo), a neposredno uoči rata poslan je na godišnju vojnu službu u pješadijskoj pukovniji grada Ljubljine. Po završetku obuke Nikolaj Vasiljevič je dobio čin zastavnika u rezervi.

Njegov životni poziv, međutim, bila je revolucionarna borba. Imao je 19 godina kada se 1904. pridružio boljševicima i od tada se intenzivno bavio propagandom i agitacijom, sudjelovao u mitinzima, izdavao i širio ilegalne novine krijući se od policije. "Profesionalni revolucionar... izvanredan pravnik... sjajan publicist, talentirani govornik" – tako je Nikolaja Vasiljeviča opisao Vasilij Vasiljev, jedan od najbližih Lenjinovih suboraca.

Prvi svjetski rat bio je u punom jeku kada je 1915. godine Kriljenko uhićen jer je izbjegavao mobilizaciju. Naredne godine je, međutim, pušten iz zatvora i poslan na Jugozapadni front kao časnik za vezu. Ali on je i tamo nastavio agitirati i pozivati vojnike da odmah odlože oružje i prestanu s ratovanjem.

Nikolaj Kriljenko, 1918.

Javna domena

Što je Rusija više tonula u revolucionarni kaos, Kriljenko se podizao na sve višu poziciju. Vojska se raspadala velikom brzinom. Kada su se u njoj počele stvarati izborne političke organizacije, takozvani vojnički komiteti, on je u njima uvijek bio među prvima. Nikolaj Vasiljevič aktivno je sudjelovao u boljševičkom prevratu, tako da je ušao i u prvu sovjetsku vladu, tj. u Savjet narodnih komesara, gdje je bio odgovoran za pitanja vojske i mornarice.

Na čelu vojske

Boljševici su dobro znali da mogu opstati na vlasti samo ako izvuku Rusiju iz Prvog svjetskog rata. Prvi njihov dekret potpisan je 8. studenog 1917. godine. Bio je to Dekret o miru, gdje je predloženo "svim zaraćenim narodima i njihovim vladama da odmah otpočnu pregovore o pravičnom demokratskom svijetu", i taj je sporazum trebalo sklopiti bez aneksija i ratne odštete. 

Nikolaj Kriljenko, narodni komesar pravde SSSR-a, 16. rujna 1937.

Getty Images

Zaraćene su sile ignorirale dekret, ali je Lenjin naredio vrhovnom zapovjedniku, generalu Nikolaju Duhonjinu, da otpočne mirovne pregovore s neprijateljem. Ovaj je odbio naređenje i 22. studenog je smijenjen "zbog nepodčinjavanja nalozima Vlade i ponašanja koje donosi nečuvene nedaće radnim narodima svih zemalja i pogotovo vojskama". Umjesto njega je istoga dana za vrhovnog zapovjednika postavljen zastavnik Kriljenko.

"Ovo je imenovanje vrhunac bruke koju je doživjela ruska vojska", napisao je general Aleksej Budberg, koji je kasnije postao jedan od glavnih aktera Bijelog pokreta u Sibiru: "Prvo naređenje novog vrhovnog zapovjednika izdano je preko radija, i u njemu se zapovijeda ’svakoj pukovniji da samostalno sklopi primirje na svom terenu’. U toj se naredbi ogleda cjelokupna vojna, politička i mentalna ništavnost tog izroda sadašnje ruske stvarnosti. On nije imao dovoljno mozga da shvati da je s one strane fronta prava vojska i da otud neće stići čak ni odgovor na sličan prijedlog."

I pored svega, Kriljenko je ispunio zadatak koji je dobio. Početkom prosinca je na frontovima nastupilo relativno zatišje, a u Brest-Litovsku su otpočeli mirovni pregovori između sovjetske delegacije i predstavnika Centralnih sila.

Nikolaj Vasiljevič je 3. prosinca stigao u Mogiljov (na teritoriju Bjelorusije), u stožer vrhovnog zapovjednika, da uhiti Duhonjina kao "narodnog neprijatelja". General, međutim, nije ni dočekao suđenje. I pored protesta samog Kriljenka, gomila razjarenih mornara upala je u vagon gdje se nalazio Duhonjin i usmrtila ga bajunetama. Izraz "poslati Duhonjinu u stožer" u vrijeme Građanskog rata postao je krilatica te je značio strijeljanje na licu mjesta, bez istrage i suđenja.

Pravnik, šahist i alpinist

Politički proces u Moskvi. Glavni tužitelj: komesar pravde Nikolaj Kriljenko (krajnji lijevo). Sljedeće je godine Kriljenko "nestao", 1936. SSSR.

Getty Images

Brestski mirovni sporazum, sklopljen 3. ožujka 1918. godine, označio je izlazak Rusije iz Prvog svjetskog rata. Ubrzo poslije toga Kriljenko se obratio Lenjinu s molbom da ga oslobodi dužnosti vrhovnog zapovjednika. Bivši zastavnik odlučio se vratiti svojoj osnovnoj profesiji pravnika i zatim postao jedan od utemeljivača sovjetskog pravnog sustava.

U godinama Građanskog rata rukovodio je izvanrednim sudskim organima, tj. revolucionalnim tribunalima, a kasnije je bio državni tužitelj na velikim političkim sudskim procesima, bio je na funkcijama javnog tužitelja RSFSR-a (Sovjetske Rusije) i narodnog komesara (ministra) pravde SSSR-a. Uz neposredno Kriljenkovljevo sudjelovanje postavljeni su pravni temelji za masovne represije krajem 1930-ih, proširena je praksa kažnjavanja iz političkih pobuda, kao i masovnih uhićenja i gonjenja bez sudske odluke.

Nikolaj Vasiljevič ujedno je postao i "otac" sportskog alpinizma u Sovjetskom Savezu, i isposlovao je priznanje ove discipline na državnoj razini. Ne samo da je organizirao alpinističke ekspedicije na Pamir, nego je i sam aktivno u njima sudjelovao. "Planine su podle i opasne, ali čovjek ih može pokoriti ako se ne bude povlačio pred poteškoćama... Potreban je stalni trening uma, okretnosti i hrabrosti. Zar to nije škola za buduće ratnike, crvene zapovjednike?", govorio je Kriljenko. 

Sovjetski državnik Nikolaj Vasiljevič Kriljenko, 1925.

TASS

Nikolaj Kriljenko odigrao je važnu ulogu i u popularizaciji šaha u SSSR-u. Bio je na čelu nacionalne asocijacije za šah i šaški, i četrnaest je godina uređivao tematski sportski časopis. Isposlovao je da se u Moskvi održi nekoliko međunarodnih turnira sa sudjelovanjem najboljih šahista na planetu.

Organizatori masovnih represija u Sovjetskom Savezu u pravilu su i sami završavali na optuženičkoj klupi. Tu sudbinu nije izbjegao ni Nikolaj Kriljenko. U doba "Velikog terora" 1938. godine uhićen je pod optužbom da pripada antisovjetskoj organizaciji i ubrzo zatim strijeljan. Posmrtno je rehabilitiran 1955. godine, jer optužnica nije bila zasnovana na činjenicama.