Kako su heroji Ruskog Carstva postali Heroji Sovjetskog Saveza

Mnogi koji su u Prvom svjetskom ratu sudjelovali kao carski vojnici kasnije su se borili i u Drugom svjetskom ratu kao crvenoarmejci. Događalo se da su u oba rata nagrađeni ordenjem, kako Ordenom svetog Georgija u carskoj Rusiji, tako i sovjetskim nagradama i medaljama.

Bilo je i tako dobrih ratnika koji su pokupili najprestižnije carsko i sovjetsko ordenje. Oni su u Prvom svjetskom ratu dobili sva četiri stupnja Ordena svetog Georgija, a zatim su u ratu protiv nacističke Njemačke za hrabrost udostojeni zvanja Heroja Sovjetskog Saveza.

Ivan Tjulenjev

Javna domena

"Srednjeg rasta, neobično čvrst i nabijen, pravilno građen, Ivan Vladimirovič je u sedlu postajao pravi kentaur, kao da je srastao s konjem" – takvu je karakterizaciju pripadniku 5. kargopoljske dragunske pukovnije Ivanu Tjulenjevu dao jedan njegov suborac.

Prvi Georgijevski križ najnižeg, 4. stupnja dobio je za to što je 14. srpnja 1915. godine zajedno s dvojicom suboraca napao znatno brojniju njemačku patrolu i posjekao 11 neprijateljskih vojnika, a trojicu zarobio. U kasnijim borbama dobio je još tri Georgijevska križa i zvanje podoficira.

Kada je njemačka vojska ušla na teritorij Sovjetskog Saveza, general armije Ivan Tjulenjev zapovijedao je trupama Južnog fronta. Ta početna faza rata bila je za njega prava katastrofa, kao i za sve ostale sovjetske zapovjednike. "On ne umije voditi ofenzivu, ali ne umije se ni povlačiti. Izgubio je dvije armije na način na koji se ne gube čak ni pukovnije" – takvu je neugodnu karakterizaciju Staljin tada dao Tjulenjevu.

SSSR, 18. kolovoza 1978. Heroj Sovjetskog Saveza, general armije Ivan Vladimirovič Tjulenjev.

TASS

Ivan Vladimirovič prebačen je na Ural da priprema rezervne divizije, što je on uspješno obavio. Vrhunac njegove vojne karijere bilo je zapovijedanje trupama Zakavkaskog fronta, koje su spriječile neprijatelja da zauzme Kavkaz i dokopa se nalazišta nafte na području Bakua i Groznog.

I pored zasluga, Tjulenjevu dugo nije dodijeljeno zvanje Heroja. "Vjerojatno je trebalo predati Kavkaz, a zatim ga osloboditi. Tada bi i ocjena zapovijedanja na frontu bila bolja", žalio se Ivan Vladimirovič. Tek 1978. godine, nekoliko mjeseci uoči smrti, 86-godišnji Tjulenjev proglašen je Herojem Sovjetskog Saveza.

Konstantin Nedorubov

Javna domena

Jednog vedrog kolovoškog dana na samom početku Prvog svjetskog rata grupa donskih kozaka pod uraganskom paljbom neprijateljske artiljerije probila se na položaj austrijske baterije i zauzela je zajedno s ljudstvom i streljivom. Na čelu te grupe bio je kozački podoficir Konstantin Nedorubov. Tako je on zaslužio svoj prvi Georgijevski križ.

Kasnije je dobio još tri: za zarobljavanje 52 austrijska vojnika i njihovog oficira, i za zauzimanje njemačkog stožera s važnom dokumentacijom. Zapovjedništvo je obratilo pažnju i na hrabrost i odvažnost s kojom se Konstantin Josifovič borio u velikoj ofenzivi ruske vojske 1916. godine, u takozvanom Brusilovskom proboju.

Zanimljivo je da je u Građanskom ratu u Rusiji budući Heroj Sovjetskog Saveza ratovao na strani "bijelih" (kao i velika većina donskih kozaka). Međutim, kada su ga zarobili "crveni", prešao je na njihovu stranu. Ubrzo zatim su "bijeli" zarobili Nedorubova, ali su odlučili ne strijeljati nositelja sva četiri stupnja Ordena svetog Georgija.

Na samom početku rata između SSSR-a i nacističke Njemačke Konstantin Josifovič pokušao se prijaviti kao dobrovoljac, ali je odbijen zbog godina starosti, jer je već zašao u šesto desetljeće. "Mladi vojnici ginu na tisuće, jer su neiskusni. A ja sam u ratu protiv Nijemaca dobio četiri ’Georgija’, ja znam kako s njima treba ratovati", rekao je tada Nedorubov.

SSSR, Volgogradska oblast, Volgograd, 2. veljače 1973. Branitelj Staljingrada, Heroj Sovjetskog Saveza Konstantin Nedorubov, tijekom proslave 30. godišnjice pobjede u Staljingradskoj bitci na Mamajevom kurganu.

TASS

U jesen iste godine ipak je uspio stupiti u Donsku kozačku konjičku diviziju, u kojoj je postao zapovjednik eskadrona.

Nedorubov je bio iskusan konjanik, pa je od svog eskadrona napravio zbijenu borbenu jedinicu koja je bila podjednako učinkovita i u obrani i u napadu. Njegov eskadron pregazio je na stotine neprijateljskih vojnika i oficira. Samo u borbi kod sela Maratuki osobno je Konstantin Josifovič ubio 70 Nijemaca.

Nedorubov je 1943. godine proglašen Herojem Sovjetskog Saveza. Preživio je rat i umro je 1978. u svojoj 90. godini.

Grigorij Agejev 

Javna domena

Grigorij Agejev nije imao ni punih 14 godina kada je 1915. pobjegao od kuće i otišao na front "biti Nijemce". Bio je suviše mlad, ali mu to nije smetalo da ubrzo zatim postane nositelj sva četiri stupnja Ordena svetog Georgija.

Prvi Georgijevski križ Agejev je dobio zato što je prodro u njemački rov, ukrao mitraljez s kompletom streljiva i dovukao ga u svoj rov. Kasnije je Grigorij Antonovič neprekidno demonstrirao hrabrost i požrtvnost na frontu. Kao mitraljezac je mjesecima sudjelovao u borbama bez odmora. Kraj rata dočekao je kao stariji podoficir s četiri Ordena svetog Georgija na grudima.

U Drugom svjetskom ratu Agejev je bio jedan od tvoraca bataljuna narodnih ustanika Tule. Ti dobrovoljački odredi bili su formirani od sovjetskih građana koji nisu mogli biti prvopozivci i u pozadini su se borili protiv neprijateljskih diverzanata i špijuna, te su hvatali dezertere i ratne profitere. Ti bataljuni su 26. listopada 1941. godine spojeni u jedinstvenu Tulsku radničku pukovniju.

Tula se nalazi južno od Moskve i u jesen 1941. godine odigrala je važnu ulogu u obrani glavnog grada. Preko Tule je na prijestolnicu krenula 2. tenkovska armija Heinza Guderiana s njamerom da s jugoistoka zatvori obruč oko Moskve.

Agejev, koji je postao komesar radničke pukovnije, u borbama za grad uvijek je bio na prvoj liniji, podržavao je neiskusne novajlije, vodio borce u juriš i sudjelovao u pokrivanju jedinica 50. armije prilikom njezinog povlačenja na nove položaje. Grigoriju Antonoviču, međutim, nije bilo suđeno da dugo ratuje. 30. listopada presjekao ga je mitraljeski rafal.

"Cijela je pukovnija teško podnijela komesarovu pogibiju", napisao je kasnije zapovjednik 50. armije, general Ivan Boldin: "Mali šumarak u kojem je ležalo njegovo tijelo bio je s one strane fronta. Kako da ga uzmemo i sahranimo uz vojne počasti? Našla su se tri hrabra vojnika. Oni su puzeći prodrli u šumarak koji je zauzeo neprijatelj i riskirajući život izvukli mrtvog Agejeva doslovno hitlerovcima ispred nosa, a zatim ga donijeli u Tulu."

Grigoriju Agejevu posmrtno je dodijeljeno zvanje Heroja Sovjetskog Saveza uoči 20. godišnjice Pobjede u ratu, 8. svibnja 1965. godine.