Istražni odbor Rusije objavio pojedinosti ubojstva obitelji posljednjeg ruskog cara

Kako se navodi, druge dvije knjige bave se istražnim radnjama iz razdoblja 1918.-1924., kao i istragom vođenom u novije vrijeme. Knjiga će donijeti i aktualne rezultate istrage zločina koju je IO Rusije obnovio u jesen 2015. godine i kojom je rekonstruirana objektivna slika nesretnih događaja i popunjene praznine. 

Car Nikolaj II. poslije odricanja od prijestolja. Carsko Selo, proljeće i ljeto 1917.

Biblioteka Kongresa

Godinama se nije znalo tko je naredio likvidaciju carske obitelji. Je li to bila boljševička vrhuška ili lokalna vlast. Iz materijala koji je objavio Istražni odbor Rusije slijedi da se revolucionari nisu slagali u pogledu sudbine ruskog monarha. I dok su jedni predlagali hitnu likvidaciju, a to su prije svega bili predstavnici lijevih esera u Uralskom izvršnom odboru, drugi su željeli veliku predstavu od "posljednjih dana carizma". Lenjin se zalagao za svenarodno suđenja koje bi završilo smrtnom kaznom. Vođa je iz propagandnih razloga želio maksimalno javan proces.

Tužitelj je trebalo biti osobno Lav Trocki, član politbiroa koji je u tom trenutku bio najpopularniji i uživao najveći autoritet.

Međutim, očevi revolucije nisu računali da će se do prijestolnice Urala tako brzo probiti čehoslovački korpusi bjelogardijaca. Početkom srpnja već je bilo jasno da će grad ubrzo zauzeti. Uralski partijski oblasni izvršni odbor zasipao je centralu telegramima sa samo jednim pitanjem, što da rade s carem.

Junkeri i kozaci pucaju na radnike koji su izašli na demonstracije na Nevskom prospektu. Petrograd, 4. srpnja 1917.

Viktor Bula

Službene naredbe o ubojstvu zapravo nije ni bilo. Iz prezentiranog arhivskog materijala može se zaključiti da su iz centrale razmišljali kako da se "operu", pozivajući se na navodnu osobnu inicijativu s Urala. Međutim, prema nedvosmislenim svjedočenjima očevidaca, Politbiro je bio obavješten.

Zbog toga je pogubljenje Romanovih bilo tajno. Smišljen je izgovor, navodno je carska obitelj od posluge saznala o ofenzivi bijelih i razradila plan bijega. Vladar sa suprugom, nasljednik i kćeri, tvrdili su boljševici, već su pokušali pobjeći u Toboljsk, gdje su od sredine kolovoza 1917. do kraja travnja iduće godine bili prognani. Inače, neposredno poslije odricanja cara od prijestolja, članovi carske obitelji bili su uhićeni i smješteni u Carskom selu. Posljednje utočište carske obitelji bila je kuća trgovca Ipatjeva u Jekaterinburgu.

Odricanje od prijestolja cara Nikolaja II., 2. ožujka 1917. U carskom vagonu: ministar dvora barun Frederiks, general N. Ruzski, V. V. Šuljgin, A. I. Gučkov, Nikolaj II.

Državni povijesni muzej

Izgleda da su krvnici dugo birali ubojstva Romanovih. Recimo, bilo je onih koji su se izričito zalagali za bombe, smatrajući to vrlo "pouzdanim" načinom. Ali šef osiguranja bio je protiv, jer je s vrha stiglo naređenje da sve bude obavljeno u tišini. Iz tog se razloga odustalo od druge varijante, strijeljanja u vrijeme kada su u kući svi spavali. Stražari su se bojali da susjedi ne čuju pucnje.

Tako je uvečer 16. srpnja utvrđen sastav streljačkog voda. Jurovski je za akciju odabrao "Latvijce", tako su zvali stražare iz vanjskog oboda osiguranja. Radi se o dvojici Pribalta, jednom Mađaru i četvorici Rusa. Na taj način ubojstvo carske obitelji nije bilo isključivo "djelo Židova", taj antisemitski mit intenzivno se širio desetljećima.

Međutim, većina "Latvijaca" je, saznavši da trebaju ubiti careve kćeri, odbila u tome sudjelovati. Na kraju je pronađeno 13 osoba, pretežno Rusa.

U noći između 16 i 17. srpnja zatočenike su probudili i naredili im da se spreme za put i pritom "ništa ne nose sa sobom". Vani se nalazio kamion koji je dovezen kako bi buka njegovog motora zaglušila pucnje. Kada se dim od paljbe razišao, ispostavilo se da nisu svi ubijeni. Tri velike kneginje Tatjana, Olga i Anastasija ostale su žive zahvaljujući dijamantima ušivenim u korzete. Na kraju su Tatjani i Olgi koje su čučale pucali u glavu. Isto to uradili su i s naljednikom.

Anastasija, najmlađa careva kći, pretvarala se da je mrtva. Krvnici to nisu odmah shvatili, nego tek kada su tijela stavljali na nosila. Kako je nesretna djevojka "strašno škripala", dokrajčili su je bajunetima i kundacima.

Istražni odbor utvrdio je da nitko nije preživio. Na taj je način definitivno razbijen desetljećima širen mit o Anastasiji koja je navodno uspjela pobjeći u Europu.