Kakvi su kao mali bili ovi veliki Rusi: Tolstoj, Dostojevski, Lenjin i Gagarin

Javna domena, Državni muzej Tolstoja, TASS
Tko je mladog Dostojevskog naučio kartati? Zbog čega je Vladimir Uljanov imao problema u gimnaziji? Kako je u vrijeme njemačke okupacije živio mali Jura Gagarin? I kako je sve to utjecalo na formiranje ličnosti ovih velikih Rusa?

Fjodor Dostojevski 

Fjodor Dostojevski u djetinjstvu

Pisac Vladimir Kačenovski još se kao dijete upoznao s braćom Dostojevski. "Sjećam se dvojice plavokosih dječaka. Za igru su birali drugare koji su bili sličnih godina kao oni i preuzimali rukovodeću ulogu. Njihov autoritet bio je lako uočljiv i za mene, iako sam bio dijete. Ti su dječaci bili Fjodor i Mihail Dostojevski..."

Mladi Fjodor Dostojevski tada je još uvijek bio u internatu. Po pisanju Kačenovskog, bio je "ozbiljan dječak, plavokos, blijed u licu. Igre ga nisu pretjerano zanimale, u vrijeme odmora gotovo se nije razdvajao od knjige, provodeći ostatak vremena u razgovoru sa starijim kolegama iz internata".

Nekoliko godina kasnije Kačenovski se upisao u internat. Novajlija, odvojen od obitelji, maltretiran od strane starijih učenika, nije se imao na koga osloniti. Međutim, sreo je prijatelja iz djetinjstva. Fjodor Dostojevski je, "ugledavši me, odmah prišao, otjerao nevaljalce i počeo me tješiti, što mu je gotovo sasvim uspjelo". 

Roditelji: Mihail Andrejevič Dostojevski i Marija Fjodorovna Nečajeva

Mali Fjodor bio je sin Mihaila Andrejeviča Dostojevskog, liječnika u Marijinskoj bolnici za siromašne, u čijoj se pomoćnoj zgradi nalazio službeni stan u kojem se pisac 1821. rodio i proveo prve godine života. Fjodor je svakodnevno u bolnici gledao patnje i smrt ljudi koji su pripadali najnižim slojevima moskovskog društva. Uostalom, prvi će roman koji će pisac Dostojevski objaviti biti "Bijedni ljudi". 

Marijinska bolnica

Prije nego što je postao liječnik, piščev otac Mihail Andrejevič stekao je duhovno obrazovanje pa je obitelj bila izrazito pobožna. "Svake nedelje i o velikim praznicima obavezno smo išli u crkvu, na jutarnju liturgiju ili cjelonoćno bdijenje", prisjećao se Andrej, Fjodorov mlađi brat. Djeca su učila čitati i pisati iz knjige "Sto četiri svete priče iz Starog i Novog zavjeta", izbora, namijenjenog mladima, u prijevodu s njemačkog, a to je ujedno bila i prva knjiga koju je veliki pisac u životu pročitao. Kada je 1870. godine njegov brat Andrej spomenuo ovu knjigu, Fjodor Mihailovič "priopćio je da je uspio pronaći upravo taj primjerak (odnosno naš dječji) i da ga čuva kao svetinju".

Odrastajući, Fjodor i njegov stariji brat Mihail mnogo su čitali. Naučili su se na čitanje naglas još od ranog djetinjstva. U početku su to bile dječje bajke, a kada su poodrasli, na večerima u salonu s roditeljima čitali su klasike Deržavina, Žukovskog, Puškina, kao i "Povijest ruske države" Nikolaja Karamzina, čije je dijelove Fjodor dobro upamtio. "Imao sam svega deset godina kada sam već znao gotovo sve ključne segmente ruske povijesti", govorio je on kasnije. 

Osim čitanja, braća Dostojevski od roditelja vrlo su rano naučila kartati. "O praznicima, a posebno od Božića do Uzvišenja sv. Križa, u istoj tom salonu s roditeljima bismo igrali kartaške igre. I to je bilo takvo zadovoljstvo, takav praznik, koji se dugo pamtio."

Lav Tolstoj

Čuveni pisac rano je ostao siroče. Njegova majka Marija Nikolajevna Volkonska umrla je od porođajne groznice (zarazne bolesti koju je dobila pri porodu) 1830. godine kada je Lav imao samo dvije godine. 1837. godine iznenada mu umire i otac Nikolaj Iljič. 

Roditelji: Marija Nikolajevna Volkonska i Nikolaj Iljič Tolstoj

O malom Lavu, trojici braće i sestri brinuli su se rođaci. Bez obzira na gubitak roditelja, u Tolstojevom sjećanju djetinjstvo je ostalo u lijepoj uspomeni. "Što može biti bolje od vremena kada su dvije najbolje vrline, nevina veselost i bezgranična potreba za ljubavlju, bile jedini motivi u životu?"

"Lava Nikoljeviča u djetinjstvu je krasila posebna vedrina. Bio je nekako ozaren", govorila je njegova sestra Marija. "Događalo se da dotrči u sobu s tako radosnim osmijehom kao da je došao do nekog otkrića i da o tome želi sve obavijestiti. Volio se šaliti. Uvijek je bio nježan, umiljat, popustljiv i nikada nepristojan. Kada bi ga neko pomazio, rasplakao bi se. Kada bi ga braća uvrijedila, odlazio je nekud dalje od njih i plakao. Ali s braćom je cijelog života složno živio." 

Piščeva tetka Pelagija Iljinična Juškova

Kao dvanaestogodišnjak Tolstoj i njegova mlađa braća i sestre preselili su se s obiteljskog imanja Jasna Poljana u Kazanj, kod obitelji tetke Pelagije Iljinične Juškove. Njezina kuća bila je jedna od najgostoljubivijih i najuglednijih u Kazanju. Upravo je tamo Tolstoj počeo učiti od profesora koji su dolazili držati satove. Za njegovo obrazovanje bio je zadužen učitelj Francuz.

Mladi Lav Nikolajevič imao je nesvakidašnji dar za jezike, govorio je engleski, njemački i francuski, a 1843. godine upisao se na Fakultet za orijentalne jezike na Kazanjskom sveučilištu. No učenje je vrlo brzo dosadilo vatrenom i aktivnom mladom čovjeku, pa sveučilište nije ni završio. Uspjeh ga je, međutim, čekao izvan oblasti znanosti.

Vladimir Lenjin

Vladimir Uljanov, 1887.

Mladi Volodja Uljanov, koji je sa svog neprepoznatljivog dječjeg portreta s okruglastim licem i svijetlim uvojcima, snimljenog kada je imao sedam godina, promatrao sovjetske građane s milijunskih tiraža pionirskih znački petokraka školaraca-oktobaraca, u djetinjstvu je, zapravo, zadavao mnogo briga svojim roditeljima i nastavnicima.

Obitelj Uljanov

Rodio se 1870. godine u Simbirsku, u obitelji prosvjetnog inspektora narodnih škola Ilje Uljanova, plemića. Bio je krupan dječak, bučan, volio je trčati, i po sjećanju starije sestre, često je padao i udarao se. Ali to uopće nije utjecalo na njega da postane pažljiviji.

Vladimir je više volio glasne i opasne igre, često je kvario i lomio igračke, volio je zapovijedati drugoj djeci ili zadirkivati ih. Kako je znao da se njegova sestra boji korijenja biljaka, znao joj je ispred nosa vitlati svežnjem trave iščupanim iz zemlje. Ili, pak, zapazivši da se mlađi brat Borja rasplače slušajući dječju pjesmu o jaretu, pjevao ju je tako razvučeno, svjesno izazivajuću tugu i uživajući pritom u dječjim suzama. Kao desetogodišnjak u potrazi za avanturama umalo se utopio kada je upao u rov. Ipak, vrlo rano, s pet godina, naučio je čitati i kasnije se bez problema upisao u gimnaziju.

Kuća Uljanovih u Uljanovsku (tada grad Simbirsk)

O svom djetinjstvu Iljič je poslije govorio nikad ne zaboravljajući na teškoće radnika i seljaka. "Ostala su mi vrlo ugodna sjećanja na djetinjstvo. Živjeli smo u toplom, nismo znali što je to glad, okruženi kulturnim pregalaštvom, knjigama, glazbom, razonodom, šetnjama. Međutim, to se ne bi moglo reći za djecu radnika i seljaka."

Kasnije je pokazivao bezobzirnost kao crtu karaktera, Jednom je u gimnaziji pred cijelim razredom ismijao nastavnika, Francuza, koji je u svojoj zemlji ranije radio kao kočijaš, zbog smiješne pravopisne greške, aludirajući na njegovo plebejsko porijeklo. Izbio je veliki skandal koji je Volodju umalo koštao odličnog uspjeha. Inače, gradivo iz svih predmeta savladavao je vrlo lako, pamtio je ono što je pročitao munjevitom brzinom, pokazivao posebnu sklonost ka povijesti, geografiji i jeziku. U svjedodžbi je imao samo jednu četvorku, iz logike, i sve ostale petice, kao i karakteristiku: "vrlo talentiran, uvijek marljiv i uredan".

Aleksandar Uljanov, Lenjinov stariji brat (1866.-1887.)

Međutim, samo mjesec dana prije nego što će Volodja dobiti svjedodžbu, u obitelji se dogodila tragedija. Stariji brat Aleksandar pogubljen je zbog pripreme atentata na cara. Ovaj događaj prekinuo je bezbrižan tijek mladosti Volodje Uljanova i naveo ga na bespovratni put borbe protiv carskog režima koju je započeo još kao student Pravnog fakulteta na Kazanjskom sveučilištu.

Jurij Gagarin

Prvi kozmonaut Jurij Gagarin rodio se 1934. godine u obitelji tesara i radnice kolhoznice u selu Klušino kod Smolenska. Njegovo djetinjstvo bilo je sasvim obično, a 1941. godine, kada je Jura pošao u školu, počeo je rat. Već u listopadu iste godine Smolensk i okolicu okupirala je njemačka vojska, a nastava u školi je obustavljena. Nikome nije bilo ni do škole ni do dječjih igara.

Kuća Gagarinih u selu Klušino, Smolenska oblast

Obitelj Gagarin, kao i mnoge druge, morala je iskopati zemunicu, jer su u njihovoj kući Nijemci smjestili radionicu. Zemunicu je grijala najjednostavnija peć, a osvjetljavala se lučom. Gagarinovog oca, koji nije bio mobiliziran u vojsku jer je bio hrom, Nijemci su prisilili da radi u vodenici, a tek je ponekad uspijevao i nešto brašna donijeti kući. Preživljavali su jedući juhu od koprive i kiseljaka koje su skupljali Jura i njegov brat Boris. 

Valentin, Jurij, Zoja i Boris Gagarin

Nijemci nisu prezali ni od iživljavanja nad seoskom djecom. Jurijevog starijeg brata Valentina tjerali su da u rukama drži boce koje su gađali kao mete. Mlađeg brata Borisa jednom je pronašao kako visi na drvetu o svom šalu, tako su ga okupatori kaznili zbog nekog prekršaja. Jurij je odmah dotrčao kući i pozvao majku koja je uspjela spasiti Borisa.

Sedamnaestogodišnjeg Valentina i petnaestogodišnju Zoju, Jurijevog starijeg brata i sestru, Nijemci su otjerali na prisilni rad, a kući su se vratili tek po završetku rata. Nakon što je sovjetska vojska 1943. godine oslobodila Klušino, Jurijev otac otišao je na dvije godine na front, a on ostao u obitelji kao najstariji. Upravo tih dana očeličio je volju i razvio, kako bi se to danas reklo, liderske osobine.

 

Jurij Gagarin s roditeljima, majkom Anom i ocem Aleksejem, 1961.

Igračke i uspomene iz Jurijevog djetinjstva bile su zbog užasa rata specifične. Još kao dječak umio je sklopiti i rasklopiti primjerke najrazličitijih vrsta streljačkog oružja, a jedan od najupečatljivijih i najsvjetlijih doživljaja iz djetinjstva bio je trenutak kada je zajedno s drugim dječacima vidio kako su na poljani kraj sela sletjeli sovjetski piloti. Avion jednog od njih bio je pogođen i on se katapultirao, a drugi se prizemljio na svojoj letjelici odmah poslije njega. "Svatko je od nas želio letjeti i biti hrabar i lijep baš kao oni", govorio je kasnije Jurij Gagarin. 

I premda je poslije škole otišao na zanat, a poslije u industrijsku tehničku školu, snovi o nebu nisu ga napuštali. 1955. godine pozvan je u vojsku i upućen u zrakoplovnu školu u Orenburgu. Bio je to prvi korak na putu u svemir Jurija Gagarina.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće