Kako se jedan Poljak proslavio kao vrhunski sovjetski vojskovođa (FOTO)
"Odlično je poznavao ratnu vještinu, precizno postavljao zadatke, pametno i s taktom provjeravao izvršenje svojih naređenja. Prema podređenima je uvijek pokazivao brigu i vjerojatno nitko drugi nije umio tako cijeniti i poticati inicijativu podređenih mu zapovjednika. Mnogo je pružao drugima i umio ujedno učiti od njih... Teško se mogu sjetiti temeljitijeg, neumornijeg, marljivijeg i darovitijeg čovjeka od njega", ovako je talentirani sovjetski maršal Georgij Žukov opisao ništa manje darovitog maršala Konstantina Konstantinoviča Rokosovskog, jednog od najzaslužnijih vojskovođa za pobjedu SSSR-a nad nacističkom Njemačkom.
Konstantin Rokosovski i Georgij Žukov.
Jevgenij Haldej/MAMM/MDF/russiainphoto.ruSvoj ratnički put Roskovski (rođen u Varšavi, tada dijelu Ruskog Carstva) započeo je u konjici na ratištima Prvog svjetskog rata. Dvije revolucije koje su uslijedile 1917. godine, rušenje apsolutizma, raspad vojske i zemlje suočili su ga, kao i druge Poljake iz 5. Kargopoljske dragunske pukovnije, s izborom: da sudjeluje u obnovi Poljske ili da se posveti borbi za "vladavinu radnika i seljaka" i za "pobjedu svjetske revolucije". Dok je njegov kolega iz pukovnije i bratić Franc Rokosovski otišao u Varšavu, Konstantin se priključio boljševicima.
Ipak, Konstantin Rokosovski nije bio prisiljen boriti se protiv svoje domovine u sovjetsko-poljskom ratu 1919. godine. Veći dio Građanskog rata proveo je u borbama protiv bjelogardijaca na Uralu, u Sibiru i na Dalekom istoku, gdje je postavljen za zapovjednika konjičke pukovnije.
Uspješna vojna karijera, pa i život Konstantina Rokosovskog, mogli su biti okončani za vrijeme "velikog terora", perioda masovnih represija koje su krajem 30-ih godina zahvatile Sovjetski Savez. 17. kolovoza 1937. godine zapovjednik divizije Rokosovski uhićen je pod sumnjom da radi za poljsku i japansku obavještajnu službu. Dvije i pol godine morao je provesti po zatvorima, prolazeći brojna saslušanja, sve dok u ožujku 1940. godine, zahvaljujući zalaganjima generala Semjona Timošenka, nije oslobođen uz vraćanje činova i prava. "Nikada o tome nije govorio čak ni s najbližim ljudima", prisjećao se njegov unuk i imenjak Konstantin Rokosovski: "Samo je jednom, kada ga je mama mnogo godina poslije rata pitala zašto uvijek nosi pištolj sa sobom, rekao: Ako opet dođu po mene, živ im se neću dati u ruke."
Tijekom žestokih obrambenih borbi protiv Wehrmachta na ljeto 1941. godine Rokosovski se pokazao kao sposoban i odlučan vojskovođa. Raspolažući skromnim resursima ljudstva i tehnike, on je 28. lipnja od Nijemaca uspio povratiti grad Jarcevo (jedan od prvih oslobođenih sovjetskih gradova), zaustaviti napredovanje neprijatelja prema Moskvi i osigurati ostacima dvije sovjetske armije izlazak iz obruča oko susjednog Smolenska.
"Dok se borimo kod Moskve, trebamo misliti o Berlinu. Sovjetska će vojska sigurno stići u Berlin", rekao je Rokosovski dopisniku lista "Krasnaja Zvezda" u listopadu 1941. godine. U tom izuzetno teškom periodu borbe za prijestolnicu njegova 16. armija je, pod ogromnim pritiskom neprijatelja, držala sjeverozapadni prilaz gradu. Boreći se za svaki metar, njegove su snage zaustavile Nijemce i početkom prosinca pridružile se masovnoj kontraofenzivi Crvene armije kojom je Wehrmachta potisnut na 100-150 kilometara od grada. "eško se može navesti neki drugi vojskovođa koji je tako uspješno djelovao kako u obrambenim, tako i u ofenzivnim operacijama u proteklom ratu... Posjedujući dar predviđanja, on je gotovo uvijek nepogrešivo naslućivao namjere neprijatelja, preduhitrio ih i u pravilu izlazio kao pobjednik", prisjećao se glavni maršal avijacije Aleksandar Golovanov.
Rokosovski je bio jedan od autora operacije "Uran" u kojoj je opkoljena i uništena 5. armija Friedricha Paulusa u Staljingradu. Tijekom Kurske bitke na ljeto 1943. godine, poslije koje je Wehrmacht definitivno izgubio inicijativu u ratu, on je tako promišljeno organizirao obranu na sjevernom dijelu Kurske prevlake da je njemačku vojsku lišio svake šanse da se probije. "Snage Centralnog fronta izvršile su zadatak", zapisao je ovaj vojskovođa u svojim memoarima "Vojnička dužnost": "Upornim pružanjem otpora oni su istrošili neprijateljske snage i spriječili njihovo napredovanje... Nismo morali upotrijebiti rezevre Stožera, uspjeli smo bez njih, jer smo pravilno rasporedili snage, koncentrirali ih na onom dijelu koji je za snage fronta predstavljao najveću opasnost."
1944. godine Konstantin Rokosovski zapovijedao je snagama 1. Bjeloruskog fronta koje su postale glavna ofenzivna sila u operaciji "Bagration". Za samo dva ljetna mjeseca "sovjetskog munjevitog ratovanja" Crvena armija napredovala je gotovo 600 kilometara prema zapadu, oslobodivši čitav teritorij Bjelorusije, dio baltičke obale i istočne Poljske. Potpuno je uništena njemačka grupa armija "Centar", a u teškom se položaju našla grupa armija "Sjever". 29. lipnja je Rokosovskom, kojeg je neprijatelj prozvao "General-bodež", dodijeljen čin maršala Sovjetskog Saveza.
U studenom 1944. godine, kada su snage 1. Bjeloruskog fronta bile spremne za brzi prodor u srce Njemačke, Konstantin Rokosovski je iznenada postavljen na čelo 2. Bjeloruskog fronta. Rokosovski se u svojim memoarima prisjećao telefonskog razgovora sa Staljinom: "Bilo je to tako neočekivano da sam bez razmišljanja odmah pitao: 'Zbog čega takva nemilost da me s glavnog pravca prebacujete na drugostupanjski front?' Staljin je odgovorio da griješim: front na koji me prebacuju dio je općeg zapadnoeuropskog pravca, na kojem će djelovati snage tri fronta: 2. Bjeloruskog, 1. Bjeloruskog i 1. Ukrajinskog; uspjeh ove odlučujuće operacije ovisit će o bliskoj suradnji ovih frontova... Ako ne budete napredovali vi i Konjev, nikuda neće stići ni Žukov, zaključio je vrhovni zapovjednik."
U razgovoru s bliskim prijateljem kontraobavještajcem general-lajtnantom Nikolajem Železnjikovom Rokosovski je bio otvoreniji: "Ja sam najnesretniji maršal Sovjetskog Saveza. U Rusiji me smatraju Poljakom, a u Poljskoj Rusom. Ja sam trebao zauzeti Berlin, ja sam bio najbliži. Ali telefonirao mi je Staljin i rekao: 'Berlin će zauzeti Žukov'. Pitao sam zbog čega takva nemilost? Staljin je odgovorio: 'To nije nemilost, to je politika'."
Na kraju su snage 2. Bjeloruskog fronta pod zapovjedništvom Konstantina Rokosovskog potukle neprijatelja u Istočnoj Pruskoj i Pomorju i zaustavile 3. njemačku tenkovsku armiju, spriječivši je da sudjeluje u bitci za Berlin.
Poslije pobjede maršal se privremeno vratio u domovinu. Zapovijedao je Sjevernom grupom sovjetske vojske, stacioniranoj na teritoriju Poljske. U listopadu 1949. godine na molbu predsjednika Poljske Narodne Republike Bolesława Bieruta i uz dozvolu rukovodstva SSSR-a Rokosovski je postavljen na dužnost ministra nacionalne obrane na kojoj je ostao sve do 1956. godine. Konstantin Rokosovski bio je jedini sovjetski maršal u povijesti koji je također bio i maršal Poljske.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu