Najbolji sovjetski vojskovođa u Drugom svjetskom ratu

Sputnik
Maršal Georgij Žukov, četverostruki Heroj Sovjetskog Saveza, bio je arhitekt ključnih pobjeda Crvene Armije nad nacistima u Drugom svjetskom ratu. Njega je vlast uvijek slala na najopasnije dionice sovjetsko-njemačkog fronta.

1. Jedan od glavnih protagonista trijumfa Sovjetskog Saveza nad nacističkom Njemačkom, maršal Georgij Konstantinovič Žukov, sudjelovao je u pripremi najvažnijih strateških operacija Crvene armije u Drugom svjetskom ratu. Za njega su vojnici govorili: "Gdje je Žukov, tamo je pobjeda." 

Maršal Sovjetskog Saveza Georgij Žukov.

2. Svoj borbeni put Georgij Žukov počeo je u Prvom svjetskom ratu, u kojem je dogurao do čina zapovjednika eskadrona i dobio dva Georgijevska križa. Poslije revolucije 1907. pridružio se boljševicima i sudjelovao u Građanskom ratu. Kao zapovjednik veće vojne formacije debitirao je daleko kasnije, u ljeto 1939. godine na rijeci Halkin Gol, u borbama protiv carske vojske Japana. 

Zapovjednik 39. buzulukse konjiče pukovnije G. K. Žukov, 1923.

3. Imenovan je za zapovjednika Prve armijske grupe koja je s velikim naporom zadržavala prodor Japanaca na teritorij Mongolije, saveznice SSSR-a. Žukov je praktički pretvorio poraz u pobjedu. Ne samo da je odbio planirani neprijateljski napad na pozadinu sovjetskih trupa, nego je uspio opkoliti i potući neprijatelja. "Za svu našu vojsku, za zapovjedniku jedinica i osobno za mene borbe na Halkin Golu bile su velika škola ratovanja", raportirao je Georgij Konstantinovič Staljinu: "Mislim da će i japanska strana sada izvući ispravnije zaključke o snazi i sposobnosti Crvene armije." I nije pogriješio: Japan je poslije poraza postao daleko oprezniji u kovanju agresivnih planova protiv Sovjetskog Saveza. 

Zapovjednik korpusa 1. armijske grupe G. K. Žukov (2. zdesna), glavni zapovjednik mongolske vojske Horlogijn Čojbalsan (3. zdesna), veleposlanik SSSR-a u Mongoliji I. A. Ivanov (4. zdesna) i zapovjednik armije 2. ranga general-pukovnik G. M. Štern (3. slijeva) u pripremi za operaciju na Halkin Golu.

4. "Georgij Konstantinovič Žukov ostao mi je u sjećanju kao čovjek jake volje i odlučnosti, bogato obdaren svim kvalitetama koje treba imati vojskovođa", rekao je drugi slavni sovjetski vojskovođa Konstantin Rokosovski. Žukov se nikada nije bojao djelovati hrabro i odlučno, umio je pravilno ocijeniti složenu stratešku situaciju i donositi prave odluke u kritičnim okolnostima koje se brzo mijenjaju. On je bio jedan od prvih sovjetskih vojskovođa koji su sagledali koliko važnu ulogu u suvremenom ratu imaju mehanizirane jedinice i shvatio je kako ih efikasno primijeniti. 

Zapovjednik Prvog bjeloruskog fronta maršal Sovjetskog Saveza Konstantin Rokosovski (lijevo) i predstavnik glavnog stožera maršal Sovjetskog Saveza Georgij Žukov u Poljskoj.

5. Kada su Nijemci ušli na teritorij Sovjetskog Saveza Žukov je postao vrlo tražen. Bio je stalni član Glavnog stožera vrhovnog zapovjednika Josifa Staljina i njegov zamjenik, a u različito vrijeme je zapovijedao trupama na pet frontova. Georgij Konstantinovič uvijek je upućivan u najopasnija žarišta gdje je neprijateljski napad najjači. 

Zapovjednik Kijevskog vojnog okruga general Georgij Žukov i komesar divizije Mironov.

6. U rujnu 1941. godine Georgij Žukov stigao je u Lenjingrad koji je tada bio na rubu katastrofe. On je naredio da se po kratkom postupku strijeljaju svi zapovjednici i vojnici koji se samovoljno povuku i napuste liniju obrane oko grada. "Jedan je paničar mogao pogubiti cijelu jedinicu, zbog jedne kukavice čitavi su vodovi trpjeli velike gubitke. Sve smo to preživjeli u borbama za Lenjingrad. Zbog toga izričito tvrdim da su nam Žukovljeva naređenja pomogla da pobijedimo neprijatelja", napisao je kasnije sudionik obrane grada P. Muštakov. Na kraju je general mobilizirao sve moguće (premda u suštini mizerne) resurse grada i stabilizirao front, ne dopustivši da neprijateljske trupe njemačke i finske vojske zauzmu Lenjingrad. 

General Georgij Žukov na vojnim vježbama.

7. U listopadu je Žukov pozvan u Moskvu, prema kojoj je munjevito napredovao njemački "Tajfun". Trupe Zapadnog fronta pod njegovim zapovjedništvom izdržale su najveće nalete neprijatelja, namučile su i iscrpile Nijemce, da bi 5. prosinca počela velika kontraofenziva Crvene armije. Georgij Žukov aktivno je sudjelovao u njezinoj pripremi. Wehrmacht je odbačen 100-250 kilometara od glavnog grada. "U vrijeme posebno žestokih sukoba... osobno ja sam spavao najviše dva sata u tijeku dana i noći, pa i to s prekidima...", sjećao se kasnije Žukov: "Kad je prošla kriza bitke za Moskvu, tako sam čvrsto zaspao da me dugo nisu mogli probuditi. Tada mi je Staljin dva puta telefonirao i oba su mu puta raportirali: ’Žukov spava, ne možemo ga probuditi.' Vrhovni zapovjednik je rekao: ’Ne budite ga dok se sam ne probudi.'" 

Josif Staljin i Georgij Žukov na podiju mauzoleja za vrijeme Parade pobjede, Moskva.

8. U postsovjetskom razdoblju proširila se verzija po kojoj je Georgij Žukov bio pravi "kasapin", odgovoran za "odstrijel ruskog naroda", jer nije žalio vojnike i zatrpavao je neprijatelja leševima. "Za njega su karakteristični mali gubici", odgovara na te optužbe povjesničar Aleksej Isajev: "Ako se pogleda odnos brojnosti trupa na frontu i gubici u postocima, oni su kod njega stabilno manji nego kod ostalih vojskovođa, kod Konjeva i Malinovskog. Zbog toga mu je i povjeravan front s milijun vojnika, jer se znalo da će on uspješno baratati tim frontom i da će gubici biti umjereni, jer je on zaista bio vrhunski profesionalac." 

Maršal Georgij Konstantinovič Žukov (1896.-1974.), zapovjednik sovjetskih snaga 1. bjeloruskog fronta, na svom terenskom zapovjednom mjestu, Rusija, početak 20. stoljeća.

9. Doživio je čuveni general i velike neuspjehe. Konkretno, neuspješna je bila Druga rževsko-sičevska operacija, poznata i kao operacija "Mars", koja je izvođena pod njegovim zapovjedništvom. Operacija je počela 25. studenog 1942. godine, samo tjedan dana nakon početka ofenzive sovjetskih trupa kod Staljingrada. "Mars" je propao, ali je ujedno odigrao i pozitivnu ulogu – iscrpljena grupa armija "Centar" nije mogla poslati rezerve u pomoć Šestoj armiji Friedricha Paulusa, opkoljenoj u Staljingradu.

Drugi svjetski rat 1941.-1945. Ofenziva kod Rževa. Sjeverozapadni front 1942.

10. Žukov je bio arhitekt pobjede Crvene armije na Kurskom frontu u ljeto 1943. godine, poslije koje su Nijemci konačno izgubili inicijativu u ratu protiv SSSR-a. Upravo on je predložio Stožeru vrhovnog zapovjednika da ne kreće u veliku ofenzivu, nego da djeluje braneći se. "Bolje će biti ako iscrpimo neprijatelja našom obranom, da mu onesposobimo tenkove, a zatim da uvedemo svježu rezervu, pređemo u opću ofenzivu i konačno dotučemo osnovnu neprijateljsku grupaciju", pisalo je u njegovom raportu od 8. travnja. Plan je sjajno realiziran u srpnju i kolovozu. 

11. Georgij Konstantinovič Žukov postao je 1943. godine maršal Sovjetskog Saveza, poslije čega je organizirao krupne ofenzivne operacije koje su doslovno uzdrmale neprijatelja. U operaciji Visla-Odra Žukovljev Prvi bjeloruski front potukao je 35 njemačkih divizija i stigao do prilaza Berlinu. O toj je operaciji general Friedrich Wilhelm von Mellenthin napisao sljedeće: "Ruska ofenziva preko Visle razvijala se neviđenom silinom i brzinom. Nije moguće opisati sve što se dogodilo između Visle i Odre u prvim mjesecima 1945. godine. To je bila tragedija neviđenih razmjera... Europa nije vidjela ništa slično od propasti Rimskog Carstva." 

Drugi svjetski rat 1941.-1945. Sjeverozapadni front 1942. Zamjenik vrhovnog zapovjednika Crvene armije maršal G. Žukov, zapovjednik 21. grupe armija feldmaršal Bernard Montgomery, maršal K. Rokosovski i general Crvene armije Sokolovski napuštaju Brandenburška vrata nakon ceremonije.

12. Nije nikakvo čudo što je Staljin upravo Žukovu povjerio zauzimanje prijestolnice Trećeg Reicha, a zatim rukovođenje Paradom pobjede na Crvenom trgu u Moskvi 24. lipnja. Istina, u poslijeratnom je razdoblju Georgij Konstantinovič više puta bio u nemilosti zbog konflikta, najprije s "ocem naroda", a zatim s njegovim nasljednikom Nikitom Hruščovom, ali ga je narod jako volio i dao mu nadimak "Maršal Pobjede". Žukov je u svojim memoarima napisao: "Za mene je najvažnije bilo služenje Domovini, svome narodu. S čistom savješću mogu reći: učinio sam sve kako bih ispunio taj svoj dug."

Maršal Georgij Žukov na smotri Parade pobjede.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće