Posljednja pobjeda Nijemaca nad Crvenom armijom u Drugom svjetskom ratu

U travnju 1945. godine sovjetske su trupe nezadrživo napredovale prema Berlinu, srcu Hitlerove Njemačke. Teritorij Trećeg Reicha velikom se brzinom smanjivao, a njegove su se oružane snage doslovno topile iz dana u dan.

Rijetko je tko tada mogao zamisliti da će u tim uvjetima, na pragu konačnog poraza nacizma, Wehrmacht uspjeti nanijeti poraz Crvenoj armiji. No upravo se to dogodilo.

Uspješna ofenziva 

Sovjetski jurišni top ISU-122 Prvog poljskog tenkovskog korpusa prelazi preko rijeke Nise, travanj 1945.

Arhivska fotografija

Svoj posljednji trijumf u Drugom svjetskom ratu Nijemci su proslavili u Saskoj. Tu su prema Dresdenu napredovale jedinice 52. armije i Druga armija Poljske vojske. Ta armija je formirana na teritoriju SSSR-a uglavnom od Poljaka, bila je opremljena sovjetskim oružjem i podčinjavala se sovjetskom vojnom zapovjedništvu.

U početku su sovjetske i poljske trupe napredovale prilično dobro. Forsirale su rijeku Nisu 16. travnja i probile neprijateljsku obranu, a nakon tri su dana krenule u juriš na strateški važan grad Bautzen, od koga su Nijemci napravili jako uporište. Ostaci garnizona i odredi dobrovoljaca Volkssturma držali su se u staroj tvrđavi Ortenburg. 

Tenkovi Panzer V Panther i grenadiri "Hermanna Göringa" na maršu, proljeće 1945.

Arhivska fotografija

U to su se vrijeme jedinice Prvog tenkovskog korpusa Druge poljske armije približile Dresdenu. Zapovjednik armije general Karol Świerczewski bio je doslovno opsjednut idejom da zauzme jedan od najvažnijih njemačkih centara. Sanjao je o tome da upravo poljski vojnici prvi uđu u grad. Ispostavilo se, međutim, da je ta njegova želja odigrala fatalnu ulogu u porazu koji je uslijedio.

Neočekivani napad

Dvorac Bautzen

Arhivska fotografija

Potaknute uspješnim prodorom na zapad, sovjetske i poljske trupe previše su brzo raširile svoje formacije. Tenkovske i mehanizirane jedinice odvojile su se od vlastite pozadine i ustremile se na Dresden. Nijemci su to odmah iskoristili.

Koncentrirali su velike snage, uključujući i elitnu padobransko-tenkovsku diviziju "Hermann Göring", i udarili s krila na trupe koje su napredovale prema Dresdenu, da bi 21. travnja potpuno odsjekle i opkolile glavninu snaga Druge armije Poljske vojske i nekolicinu sovjetskih jedinica. Kako je u svojim memoarima napisao zapovjednik Prvog Ukrajinskog fronta maršal Ivan Konjev, "poduzimajući prilično snažan kontranapad s krila, Hitlerovci su se nadali da će stvoriti kriznu situaciju na čitavom lijevom krilu naših trupa i utjecati na tijek operacije na glavnom, berlinskom pravcu".

U njemačkoj kontraofenzivi slomljeno je nekoliko sovjetskih i poljskih jedinica. Sitacija je bila pogoršana i činjenicom da je Njemačko ratno zrakoplovstvo u tom dijelu fronta uspostavilo privremenu dominaciju u zraku, jer je glavnina sovjetske avijacije bila angažirana u bitci za Berlin. Konjev je naredio jedinicama da zajedničkim naporima anuliraju ovaj njemački prodor, ali je taj plan gotovo odmah propao. Ispostavilo se, naime, da je sovjetskim trupama bilo krajnje teško surađivati s poljskim saveznicima. 

Karol Świerczewski

Arhivska fotografija

Świerczewski nije shvaćao situaciju ozbiljno, smatrajući da će neprijateljski prodor biti anuliran u najkraćem mogućem roku. Prvi tenkovski poljski korpus nastavio je napredovati ka Dresdenu. Tek u podne 22. travnja general je sagledao razmjere katastrofe koja je bila na pomolu i izdao naređenje tenkistima da krenu nazad u pravcu Bautzena. Iste večeri su tenkovi pristigli i odmah stupili u borbu, ali u cjelini gledano, nisu ništa postigli.

Zbog pogrešnih procjena zapovjedništva poljske je trupe obuzela panika i u njihovim je redovima nastao kaos. Artiljerijske jedinice ostale su bez pješadijske podrške i očajnički su pokušavale zaustaviti nadiranje Nijemaca, trpeći velike gubitke. Dezorijentirani odredi gubili su vezu sa stožerom pa su po hitnom postupku podređeni zapovjedništvu 52. armije. 

Poljski teški tenk IS-2 i oklopni transporter Universal Carrier zarobljeni u Bautzenu.

Arhivska fotografija

Čak je i u toj katastrofalnoj situaciji Druga armija Poljske vojske s tri pješadijske divizije nastavila napredovati ka Dresdenu. Maršal Konjev se 24. travnja morao osobno umiješati i zaustaviti njezino napredovanje na zapad. Jedan je poljski časnik kasnije žučno prokomentirao poteze svog zapovjednika: "Mora da je Świerczewski bio pijan kad je izdavao naredbe."

Nepotrebna pobjeda

Sovjetske i poljske trupe teškom su mukom uspjele probiti obruč. U pokušaju da se izvuku iz Weißenberga, jedinice Sedmog gardijskog mehaniziranog korpusa podnijele su velike gubitke. Preživjela je samo trećina ljudstva. General Vladimir Maksimov, koji je zapovijedao ovim probojem, teško je ranjen, a nakon toga i zarobljen. Ubrzo zatim umro je u zarobljeništvu. 

Njemački tenkisti razgledaju uništen poljski samohodni tenk ISU-122 u naselju blizu Bautzena.

Arhivska fotografija

Jedina jedinica koja je i dalje napredovala ka Dresdenu bila je Deveta poljska pješadijska divizija. Ona je 26. travnja dobila naređenje da odstupi od Dresdena. Međutim, u povratku je upala u zasjedu i pretrpjela ogromne gubitke. Istoga su dana vojnici divizije "Hermann Göring" konačno potisnuli sovjetsku vojsku iz Bautzena.

Nijemci su pokušali razviti ovaj uspjeh i nastaviti kretanje na istok, ali ih je zaustavila svježa sovjetska Peta gardijska armija. Tako su njemačke trupe postigle lokalni uspjeh, ali ne i glavni cilj – nisu uspjele s krila napasti Crvenu armiju koja je napredovala prema Berlinu.

Grenadiri divizije "Hermann Göring" poslije bitki za selo u okolini Bautzena.

Arhivska fotografija

Druga poljska armija izgubila je preko 8000 ljudi (ubijenih, ranjenih i nestalih bez traga), što je petina njezinog ljudstva. Gubici sovjetskih i jnemačkih trupa nisu poznati.

Świerczewski nije zauzeo Dresden, o kojem je toliko maštao. Grad je pao u ruke Crvene armije tek 8. svibnja, nakon kapitulacije Njemačke.